Najbolja osveta je biti srećan

​Najbolja osveta je osmehnuti se mržnji, ugušiti bijes i pokazati drugima da možemo biti srećni. Jer ne postoji bolja strategija od mirnog i mudrog ponašanja, kretanja naprijed mirnim pogledom i odmornog srca, sa svešću da postoje tereti koje ne treba predugo nositi na ramenima.

Konfučije je rekao da prije nego što krenemo na osvetnički put moramo iskopati dvije grobnice. Našu i protivnikovu. Filozofija nam je uvijek nudila referentne sisteme za razmišljanje o akciji osvete i moralnim posledicama povezanim sa ovom "atraktivnom i popularnom " praksom.

"Osveta je ljudska, praštanje je božansko."
~ Walter Scott

Filmski pisci i reditelji dobro znaju da nas osveta fascinira. Postoje oni koji kažu da je gotovo poput lijeka: propisana u malim dozama, olakšava, ali konzumiranje u velikim količinama može biti smrtonosno.

Kako u ovom trenutku ne možemo da ne pomenemo sjajni književni primer Edmonda Dantesa ili grofa Montecrista. Nezaboravni lik Aleksandera Dumasa uči nas da najbolju osvetu moramo poslužiti hladnu, bez žurbe i proračunatu do savršenstva. Agatha Christie, sa svoje strane, tjera nas da učestvujemo u složenoj i podjednako nasilnoj radnji u svom romanu „Deset malih Indijanaca“, kako bi nam pokazala da se zlo ili zla dela moraju osvetiti na pravi način.

Osveta nas privlači i ponekad čak idemo toliko daleko da je opravdamo. Ali koji psihološki procesi leže u osnovi ovog čina?

Osveta: ljudska želja

Većina nas se u nekom trenutku života osjećala uvređeno, povređeno ili ogorčeno do te mjere da nam sjenka te gorke figure stalno prolazi kroz glavu: osveta. Naši moralni kompasi gube sjever i zamišljamo oblike, načine i situacije u kojima se taj bol koji nas obuzima vraća osobi koja ga je izazvala.

​Ali jedna stvar koju je dobro razjasniti od početka i na koju nas podseća psiholog Gordon E. Finley, veliki stručnjak za kriminalno ponašanje, jeste da osveta nema nikakve veze sa moralom. Osveta je impuls i to je katarza bijesa i mržnje. Dajući još jedan primjer, kao što otkriva rad profesora Ernsta Fehra sa Univerziteta u Cirihu, više od 40% odluka donetih u poslovnom svijetu ima jedini cilj da se "osvete" rivalu.

Isto se dešava i sa zločinima, više od polovine je počinjeno zbog zlobe nakupljene prema nekome i zbog izražene želje za osvetom. Sve ovo nas primorava da postanemo svijesni da najbolja osveta ne postoji, jer se mimo rezultata koje sa njom možemo postići pretvaramo u agresore i na taj način stičemo isti moralni kvalitet onih koji su nam naneli štetu.

Najbolja osveta

Da li smo se ikada zapitali zbog čega se neki ljudi neprestano svete? Pogledajmo detaljnije.

Osobine osvetoljubivih ljudi

Osoba koja na osvetoljubiv oblik reaguje na bilo koji prestup, veliki ili mali, ima loše upravljanje emocijama i slabu sposobnost samospoznaje (kada me neko uvrijedi, oslobađam se bijesa i mržnje). To su profili koji vjeruju da poseduju apsolutnu ili univerzalnu istinu. Oni su zakon i pravda, jasan primjer onoga što svaka osoba treba da bude. Takođe iznose dihotomnu misao: ili ostaješ sa mnom ili protiv mene, stvari se rade ili dobro ili loše. Obično imaju vrlo nizak stepen empatije. Ne opraštaju i ne zaboravljaju, žive podređeno svojoj prošlosti i ogorčenju.

Kao što vidimo, sa psihološke i emocionalne tačke gledišta, osveta ili želja za njom ne donosi nikakvu korist. Ovaj impuls, ova potreba ili kako želimo da je definišemo, troši integritet i u potpunosti ograničava mogućnost napredovanja, za izgradnju optimalnije i srećnije stvarnosti. Stoga će najbolja osveta uvijek ostati ona koja se ne izvrši.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/la-vendetta-migliore-felici/amp/
​
Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​