- Da, - nasmejala se starica, a oči su joj zasijale od uspomena, - Bila je lepa... Kažu, čak i jako. Oterala je fanove kao dosadne muve. A bila je i ljubazna i pametna, i velikodušna, i verna ...
- Zašto vas je onda muž ostavio zbog druge? Da li je bila bolja od tebe?
- Bolje, gore? Da li je to toliko važno, dušo? Ona je samo imala nešto što ja nikada nisam imala i nisam mogla imati.
On je pripadao njoj, razumeš? A ona njemu. Tako ih je Bog stvorio. Zajedno. Istovremeno. Dešava se. Čak ni u ovom životu, već jednom davno, pre više hiljada godina, prepoznali su se jedno u drugom. Ovo je najjača od svih atrakcija. Ništa na svetu ne može stati na put ovome, ni lepota, ni moć, ni slava, ni bogatstvo. Ovde je čak i smrt nemoćna. Nakon smrti, oni se ponovo rađaju da traže i pronađu jedno drugo, i da budu zajedno dok im srca ponovo ne prestanu da kucaju. To je tako bezvremenska igra. Niko ne zna gde počinje i gde se završava. Igra se na slepo, zbunjeno, pogrešno, poludeno. Ali odjednom se dogodi susret, dođe do prepoznavanja i sva prošlost, sve prepreke na njihovom putu rasprše se kao dim.
- Izgleda da znaš o čemu pričaš? Možda ste i vi imali jednog? Onaj koji je tvoj i zauvek jedini?
- Bio. Ali u ovom životu nisam ga našala.
Autor Igor Nenof ("Pešak")
objavio econet.ru
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com