U životu, bez obzira koliko da je uspješan, uvijek ima neuspješnih faza. Pri tome, ponekad je to moćan neuspjeh.
Na primjer, čovjek postaje nezavisan, odlazi ispod roditeljskog okrilja i nema nigdje da živi. Ili ima, ali su uslovi mnogo gori. Na primjer, bez komunalija, bez tople vode, umjesto zasebne sobe pod okriljem majke. Čini se da mu je generalno gore, a u stvari je bolje, jer je samostalan.
Ili otpustili čovjeka sa posla koga nije volio, i novca vremenom kod njega biva sve manje. Ali zato oči sijaju. A na te sijajuće oči njemu mnogo čega u životu dolazi.
Ili razvodi se, dijeli imovinu, vraća stvari, a unutra lakše. A onda izađe na brdo, to je već sasvim drugi nivo.
Ili razilazi se, izlazi iz unutrašnjeg blata i vraća se u odnose sa tim istim čovjekom, ali već drugačiji.
Ili, na kraju se suočava sa teškim osjećanjima i počinje da ih živi: plače, pati, boluje.
Na novoj stepenici često je neudobno, prazno, golo i teško. A onda ničega takvog, već toplo ili čak dobro. Procvjetaju vrtovi.
Zato se iskusni ljudi često raduju kada vide da ste se razišli, razveli, otišli, izgubili, odlučili, dali ostavku. Pogotovo ako to nije bjekstvo, već korak naprijed. Uostalom, najmračnije je pred svitanje.
Pozdrav svima koji su u krizi!
Aglaja Datešidze
Prevod teksta: sobiratelzvezd.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
