Stop nasilju!
Ovaj govor "Stop nasilju!" prouzrokovao je u Švedskoj i Nemačkoj žestoke rasprave o fizičkom kažnjavanju. Godine 1979. Švedska je postala prva zemlja u svijetu koja je potpuno zabranila fizičko kažnjavanje djece, kako u školi tako i kod kuće.
"Od kada čovječanstvo živi na ovoj planeti, od tada ratuje i bori se. Naš krhki svijet je u opasnosti. Zar nije vrijeme da se zapitamo da li mi sami činimo svakodnevno nešto što nas stalno dovodi do konflikata? Kako da postanemo bolji i da zaboravimo na stalnu agresiju?
Mislim da treba da počnemo od samog početka - od djece! Oni su ti koji će uskoro vladati ovom planetom, i oni će odlučivati da li će da nastave nasilje, ili će da žive u miru i radosti.
Sjećam se, u kakvom sam šoku bila kada sam shvatila: da nama upravljaju obični ljudi, koji nemaju dar božanskog predviđanja ili nerealne mudrosti. Oni su isti kao i mi, sa svojim slabostima i strastima, ali oni imaju vlast. Zašto ovi ljudi donose takve loše odluke? Da li zato što su zli po svojoj prirodi?
Ne mislim tako. Dijete se ne rađa ni loše ni dobro. Ko određuje, da li će ono biti otvoreno i dobro ili bezosećajni, nasilni usamljeni vuk? To smo mi, njegovi roditelji - ljudi koji treba da pokažu djetetu šta je ljubav. Ili, sami to ne željeći, da ga naučimo suprotnom.
Jednom sam srela ženu pastora, koja mi je ispričala da kada je ona bila mlada i rodila svoje prvo dijete, ona nije vjerovala u batine, iako je kažnjavanje djece šibanjem tada bilo veoma raasprostranjeno.
Ali jednom, kada joj je sinu bio 4 ili 5 godina, on je napravio neki nestašluk, da je pastorova žena odlučila, bez obzira na svoje principe, da izbije sina prutom - prvi put u životu. Rekla je sinu, da on sam pođe u dvorište, i nađe prut za sebe. Dječaka dugo nije bilo, a kada se vratio, lice mu je bilo mokro od suza. Rekao je: "Mama, nijesam našao prut, ali sam našao kamen koji možeš baciti na mene."
|
U tom trenutku, majka je iznenada shvatila kako je izgledala situacija iz perspektive djeteta, ako mama hoće da me povrijedi, tada nema razlike, kako će to učiniti, ona može sa istim uspjehom da to uradi i sa kamenom.
Majka je uzela sina u krilo, i oni su zajedno plakali. Kamen je stavila na kuhinjsku policu kao opomenu da nasilje - nije izlaz. |
|
Vi pitate: znači li to, da ako prestanemo da kažnjavamo djecu, da ćemo možda odgojiti novi vid Homo sapiensa, svi će trenutno postati dobri i ratovi će se prekinuti? Ne, naravno. Samo dječji pisci mogu da vjeruju u takvu utopiju. Ovom sirotom svijetu treba gomila reformi i promjena.
Ali naša djeca gledaju TV, vide koliko ima mnogo agresije na Zemlji, i možda povjeruju da je to jedini način da se riješe svi problemi. A mi upravo sada, u svojoj kući, možemo da im pokažemo da postoji i drugi način. I to je ono što možemo da uradimo za svijet.
Nikome od nas neće smetati kamen na kuhinjskoj polici, kako bismo posjetili sebe: "Stop nasilju!"
@ Astrid Lindgren, švedska književnica za djecu, svetski poznata po romanu: "Pipi Duga Čarapa"
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
