Narcisoidni ljudi su šefovi, potrebno im je divljenje i imaju zablude o veličini. Njihova zastava je narcizam, zaboravljaju šta drugi osjećaju, očekuju da budu prepoznati kao superiorni i ponovo se stvaraju u svojoj fantaziji u smislu uspjeha, moći, ljepote ili neograničene ljubavi. Osjećaju da su jedinstveni ljudi i da u njima postoji nešto što ih čini neuporedivim.
Međutim, njihovo samopoštovanje je skoro uvijek krhko iako vjeruju da ih kvaliteti koje sebi pripisuju čine superiornijim u odnosu na druge. Veoma su osetljivi na „štetu” kritike i poraza, što ih često dovodi do toga da „smanje svoj profesionalni učinak” uz rizik od epizoda depresije. S druge strane, u trenucima svoje veličanstvenosti, izgleda da su u maničnom ili hipomaničnom stanju uma.
Oni očekuju da budu prepoznati kao superiorni pojedinci i stoga zahtevaju stalnu pažnju i divljenje. Oni su generalno zabrinuti da će njihov rad biti prepoznat i očekuju da će uvijek biti dočekani raširenih ruku i entuzijazma. Ovi ljudi su obično zavidni i ubeđeni su da i drugi gaje isto osjećanje prema njima, što ih često navodi da se ponašaju arogantno i pokroviteljski.
Ljudi sa ovim poremećajem ličnosti imaju tendenciju da pričaju o svojim brigama i interesovanjima detaljno i duboko ne mareći za potrebe i osjećanja drugih. Štaviše, narcis obično pokazuje nestrpljenje prema drugima kada govore o svojim problemima ili brigama, kritikujući ih ili gledajući na njih sa prezirom.
Jednog dana sam šetao sa ocem, kada je stao na jednoj krivini i posle kratkog ćutanja me upitao:
- Osim cvrkuta ptica, čujete li još nešto?
Naćulio sam uši i posle nekoliko sekundi odgovorio:
- Čujem zvuk vagona.
„Tako je“, reče moj otac, „prazan je vagon“.
- Kako znaš da je prazan ako ga ne vidimo? - pitao sam ga.
A on je odgovorio:
- Po buci je lako reći kada je vagon prazan. Što je vagon prazniji, to stvara više buke.
Odrastao sam i sada kada neko priča previše, prekida druge neprimereno ili agresivno, hvali se onim što ima, ponaša se nasilnički i omalovažava okolne, skoro mi se čini da čujem očev glas kako govori:
„Što je vagon prazniji, to stvara više buke“.
Ljudi koji smatraju da su važni ulaze u krizu nakon napada, stvarnog ili imaginarnog; mali detalj može učiniti da se osjećaju kao da ih neko ne poštuje ili uvredi. Ova potraga za stalnom afirmacijom dolazi na račun njihovih ličnih odnosa i uloge u životu.
Ovakvi stavovi nas teraju da reagujemo odbijanjem, što zauzvrat izaziva viktimizaciju narcisoidnih ljudi. Veruju da imaju apsolutnu istinu o drugima, prave pretpostavke o nedostacima i problemima drugih u odnosu na sebe. Malo po malo, narcisi guraju druge sa svog puta, ljude koji ih zaista vole i koji bi mogli da žive sa njihovim teškoćama zahvaljujući naklonosti koju iskazuju.
U tom smislu, ne možemo zaboraviti da je ljudima koji se ovako ponašaju potrebna pomoć, pa ako smo u prilici i uspemo da im priđemo, onda treba da im preporučimo stručne savete. Iako to nije lak zadatak, nikada nije kasno da pokušate.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/narcisismo-errore-credersi-importanti/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com