Navikli smo da mislimo da sve naše misli, sve ideje i porive, generišemo upravo mi. Ali nije sve tako jednostavno.
|
|
Željeli to ili ne, čovjek je neraskidivo povezan sa svim ostalim stvorenjima na nivou svijesti. I misli različitih ljudi se veoma tijesno međusobno prepliću. Štaviše, čovjek o kome mislite može tačno da čuje vaše misli u svojoj glavi, samo ne pridaje tome nikakav značaj.
|
Ako želite da prenesete neku informaciju, ili suprotno, da nešto sakrijete, tada taj čovjek to i pretpostavi. Njemu samo nedostaje spoljni povod, koji bi uništio nevjerovanje u sebe, i potvrdio svoju pretpostavku.
Pored ljudi u misli ulaze egregori i astralni paraziti. Poslednji to rade posebno žestoko i grubo: pronađu ranjivu žrtvu, koja ih privlači svojim mislima i raspoloženjem, posle toga se implementiraju u njenom suptilnom tijelu i djelimično preuzmu kontrolu nad sviješću. Žrtva to ne primjećuje, kao i do tada čini joj se da je sve pod kontrolom, i strani uticaj ne osjeća. Zatim počinje da se mijenja karakter, mogu se pojaviti nove najvjerovatnije pogubne navike. Sva čovjekova pažnja usmjerena je na parazita, koji ga kontroliše, što mu u stvari, i obezbjeđuje kontrolu. To je potrebno samo zbog jednog: da se on zasiti. Parazitiraju niska astralna bića, još ne razvijene duše, duše umrlih koje nijesu našle mir, i te esencije koje mi sami stvaramo.
Onaj istinski dio, koji mi i jesmo, je ugušen. To se dešavalo od djetinjstva: oduvijek smo učeni da naše mišljenje ništa ne vrijedi, ubacuju nas u okvire i nameću obrasce: kako da se ponašamo, kakvi da budemo i kako da razmišljamo. U tom trenutku i počinje kontrola misli, koja ne proizilazi od nas, već od drugih ljudi. Neophodno je da se on pritisne spolja, da bi se istovremeno uspostavio unutrašnji kanal veze, a novajlija će se već nesvjesno potčiniti volji drugih. Pored toga, teče moćna sila nezadovoljstva, koju osjeća čovjek, trudeći se da ga ne iskaže. Tako je ustrojen cio sistem, čija je osnova porobljavanje razuma u cilju eksploatacije.
Čak i ako se evidentiraju svi materijalni izvori informacija, u polju u kojem se nalazi čovjek, ipak se ispostavi da mu one ne pripadju. Sve informacije, sva mišljenja i stavovi uzimaju se iz drugih izvora.
Pored ljudi u misli ulaze egregori i astralni paraziti. Poslednji to rade posebno žestoko i grubo: pronađu ranjivu žrtvu, koja ih privlači svojim mislima i raspoloženjem, posle toga se implementiraju u njenom suptilnom tijelu i djelimično preuzmu kontrolu nad sviješću. Žrtva to ne primjećuje, kao i do tada čini joj se da je sve pod kontrolom, i strani uticaj ne osjeća. Zatim počinje da se mijenja karakter, mogu se pojaviti nove najvjerovatnije pogubne navike. Sva čovjekova pažnja usmjerena je na parazita, koji ga kontroliše, što mu u stvari, i obezbjeđuje kontrolu. To je potrebno samo zbog jednog: da se on zasiti. Parazitiraju niska astralna bića, još ne razvijene duše, duše umrlih koje nijesu našle mir, i te esencije koje mi sami stvaramo.
Onaj istinski dio, koji mi i jesmo, je ugušen. To se dešavalo od djetinjstva: oduvijek smo učeni da naše mišljenje ništa ne vrijedi, ubacuju nas u okvire i nameću obrasce: kako da se ponašamo, kakvi da budemo i kako da razmišljamo. U tom trenutku i počinje kontrola misli, koja ne proizilazi od nas, već od drugih ljudi. Neophodno je da se on pritisne spolja, da bi se istovremeno uspostavio unutrašnji kanal veze, a novajlija će se već nesvjesno potčiniti volji drugih. Pored toga, teče moćna sila nezadovoljstva, koju osjeća čovjek, trudeći se da ga ne iskaže. Tako je ustrojen cio sistem, čija je osnova porobljavanje razuma u cilju eksploatacije.
Čak i ako se evidentiraju svi materijalni izvori informacija, u polju u kojem se nalazi čovjek, ipak se ispostavi da mu one ne pripadju. Sve informacije, sva mišljenja i stavovi uzimaju se iz drugih izvora.
|
A ako se pojavi neki lični problem, kao što je svađa u porodici ili depresija zbog nedostatka pravog samostvarenja, informacija za rešavanje ponovo se uzima sa strane. Sam čovjek ne misli, pošto je od djetinjstva nije siguran u vrijednost te svoje sposobnosti, u to da on to može sam. Mi smo pelcovani da budemo potčinjeni.
|
|
Da se provjeri misaona povezanost nije toliko teško, dovoljno je biti pažljiv čovjek i sve razumjeti. A onda sa iznenađenjem se ispostavi da su misaone besjede urodile plodom: sagovornik već zna to što ste mu misaono saopštili. Takođe to se može manifestovati u snovima i dejstvima, ako očekujete nešto konkretno. Čak i kasniji razgovori neprimjetno će biti upravo na tu temu, koju ste već ranije misaono razmotrili.
Prevod teksta: Наши мысли нам не принадлежат
Prevela Beba Mur - bebamur.com
Odlomak iz knjige Kakve su nam misli, takav nam je zivot, Oca Tadeja:
"Da li postoje nase misli i misli koje nam se ubacuju sa strane?
Misli nam se ubacuju sa svih strana. Sa svih strana su misleni radijusi. Kad bi nam se otkrilo, to je strašna mreža. A svako ima radio stanicu u sebi. Čovek je mnogo precizniji aparat od radio stanice, od televizora, samo mu je funkcija poremećena. Kako je precizno biće čovek! Kako uzvišeno! Ali ne umemo da cenimo. Ne umemo da se uključimo u izvor života, da osećamo radost života. Nego uvek nam podmeću… Neprijatelji… Prepodobnom Antoniju Gospod je otkrio mislene radijuse kojima smo okruženi. I kad je video, on je uzdahnuo; „Gospode, ko može ovo da prođe?“ I čuje glas: „Samo smireni i krotki“. Njih se oni ne dotiču. U njih su uključeni samo mir, tišina, Božanski radijusi, znak apsolutne Božanske snage. Ne uključuju se u negativno."
