Nastavite dalje, kao da ništa, kao da niko ...

Nastaviti ići naprijed ponekad nije izbor, već obaveza. Kao da ništa nije previše važno da nam oduzme nadu, kao da niko nije toliko dragocijeno da nam ponovo oduzme priliku da budemo srećni.

To će se dogoditi svima nekada, zatećemo se zaglavljeni u nekom trenutku svog života. Kada se to dogodi, osjećamo se nesposobni da delujemo, usidreni u neobičnoj, gušljivoj dimenziji. I mi to znamo, dobro znamo da ono što ostane nepomično ili se prilijepi za nešto i ošteti se ili poput ustajale vode, počne da smrdi.

Kada prolazimo kroz komplikovane i nepovoljne trenutke, dio mozga nas gura da idemo napijed. To je glas logike, onaj koji se poklapa sa onim što nam najbliži kažu kada nas podstiču. Međutim, postoji i dio našeg mozga otporan na promjene i potpuno zalijepljen za ove bolne događaje koji su odnijeli smirenost .

Odvojiti se od nečega ili nekoga, ostaviti po strani ono što smo poistovetili sa svojim radom ili prijateljstvom, dovodi cijelo naše biće u stanje uzbune. Složena situacija koja se mora rešavati adekvatno, pedantno i mudro.

Pored uklanjanja ove nakupine negativnih emocija koje nas zarobljavaju, moramo se suočiti i sa svojim emocionalnim čvorom da bismo ga raspleli. 

Nastaviti dalje je jedina održiva opcija (i mi to znamo )

Ponekad potcijenjujemo divnu sposobnost odupiranja i prevazilaženja koju svako od nas ima u sebi, upravo u svom srcu. Neuništivi grubi dijamant sposoban da osvijetli svoj put. Da bismo produbili ovu temu, predstavljamo kratku priču koja će vas navesti da razmislite i izvučete više zaključaka.

Priča o poruci pronađenoj u staroj knjižari

Svi smo nekad naišli na čuveni poster sa  sledećom  frazom: "Keep calm and kerry on - Budite mirni i nastavite". Održavanje smirenosti i kretanje naprijed je možda jedna od najvažnijih poruka na polju ličnog rasta. Međutim, njegovo porijeklo je posebno zanimljivo. Moramo se vratiti u Drugi svjetski rat u britanskoj prestonici, 1940-ih u Londonu.

Vlada je znala da situacija u Velikoj Britaniji nije mogla biti složenija. Rat je bio u jeku i bombe njemačke vojske su gotovo redovno i sistematski razarale gradove. Bila su im potrebna odbrambena oruđa, i to ne samo u vezi sa naoružanjem: postojala je potreba da se poveća moral stanovništva, da se nahrani dobro poznata britanska stoička flegma, tako da raspoloženje nebi opadalo u takvom kontekstu.

U tu svrhu dizajnirano je nekoliko znakova za postavljanje na ulice. Izneto je nekoliko predloga, poput :"Vaša hrabrost i vaša vedrina  donijeće nam pobjedu“ i "Budite mirni i nastavite dalje". Drugi primjer je bio izabrani manifest i odštampano je više od dva miliona primjeraka. Mora se reći da je za ovaj projekat uložen veliki dio javnih sredstava.

Sada se postavlja pitanje: da li je ovaj  poster sa dobrim namjerama doneo bilo kakvu korist? Odgovor je jednostavan: nije bilo potrebno. Ovi plakati se nikada nisu pojavljivali na ulicama. Winston Churchill ih je smatrao neadekvatnim, jer Britancima nisu bile potrebne paternalističke poruke. Ljudi su već dobro znali da je jedina opcija ići naprijed, boriti se i imati vjeru. Ljudsko biće ima svojstven mehanizam koji ga vodi da crpi snagu iz nedaća, da se odupre i krene naprijed ...

Stoga su ovi posteri bili u velikoj meri sakriveni i uništeni, tako da niko ne bi otkrio da je znatna količina novca uložena u jednostavno beskorisnu inicijativu.

Tek 2000. godine slučajno je dio njih pronađen u staroj knjižari. Nalaz je bio toliko iznenađujući da nije trebalo dugo da izađe na videlo i fraza izmišljena decenijama ranije počela je da postaje popularna.

"Uspjeh je sposobnost prelaska sa jednog neuspjeha na drugi bez gubljenja entuzijazma“
~Winston Churchill

Napredak uprkos svemu: pitanje entuzijazma i povjerenja

Možda znamo, možda nas dio nas podseća da je ljudsko biće napravljeno od neuništiva materijala i da je to dio njegovih gena koji mu pomažu da se odupre i istraje. Međutim, šta možemo učiniti nakon što izgubimo entuzijazam? Kako reagovati kada su nam stopala blokirana, a um  sinhronizovan negativnim mislima?

Strategije za napredak

• Slušajte svoje emocije. Rekli smo na početku, moramo biti u stanju da produbimo svoju emocionalnu kuglu, postanemo svesni negativnih emocija i razumemo ih, pažljivo ih ispitamo, učinimo svojim i kanališemo ih tako da malo po malo gube na intenzitetu.
• Šta zaslužujemo? Razmislimo o ovome, istražimo ovo pitanje i napravimo listu onoga što kao ljudi zaslužujemo: da budemo srećni, da imamo još jednu priliku, da budemo slobodniji, da budemo odgovorni za sebe, da volimo i budemo voljeni, da postignemo uspjeh ...
• Posmatrajmo kako naša stopala dodiruju zemlju. Možda deluje glupo, ali nešto tako jednostavno kao što je osjećaj da nam noge dodiruju pod daje osjećaj sigurnosti i pokretljivosti. Nismo zaglavljeni, imamo sposobnost da se krećemo, da idemo naprijed ... Da delujemo.
• Vježbajte duboko disanje i meditaciju. Povezivanje sa sobom i sa svime oko sebe je od suštinske važnosti. Ove prakse će nam pomoći da se usredsredimo, usmjerimo emocije i razbistrimo misli kako bismo postali svesni drugih perspektiva.
• Formirajte grupu otpornih ljudi. Među vašim prijateljima i u vašoj porodici biće ljudi koji su prebrodili najgore i krenuli dalje. Dozvolite sebi da učite od njih. Stvorite mantru. Stvorite rečenicu koja će vam poslužiti kao olakšanje i motivacija u vašem svakodnevnom životu. Evo nekoliko primjera: "Zaslužujem", "Dragocijen sam", "Čekaju me divne stvari, spreman sam da ih živim".
• Na kraju, još uvijek moramo preduzeti najvažniji korak: krenuti naprijed. Napredak je čin vjere, povjerenja u sebe i svoje resurse. Nešto što svi možemo učiniti da postignemo potpuniju i zadovoljniju stvarnost. Onu koju smo zaslužili.

Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/andare-avanti-se-niente/amp/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​