Natalija Behtereva je jedna od najpoznatijih žena iz oblasti nauke. Živjela je dug život: rođena je u godini smrti Lenjina, a umrla je 2008. godine, u 83. godini života.
|
To je žena, koja je posvetila sebe i svoj život u odgonetanju zagonetki mozga, koja nije samo tvrdila da ne postoji smrt, već i starost, da čovjek umire kada sam poželi, kada ispuni svoj najvažniji zadatak: napiše knjigu, dočeka unuke, obiđe svijet, otkrije nešto važno za sebe ili nauku.
|
Natalija Behtereva je rasla u veoma bezbjednoj porodici: djed - čuveni ljekar i naučnik, majka takođe ljekar, otac talentovani inženjer, koji je volio i mazio svoju djecu. Dadilja, somotna haljina i pletenice u kosi - sve su to uspomene iz tih najranih godina, koje su joj ostale najdraže.
Najdraža joj nije radost od dobijenih zvanja i priznanja, već od toga što je noću otac sjedao za klavir i počeo da svira valcer, i ona i njena prijateljica se okretale uz nježnu melodiju valcera, kao list na vjetru ... A šta je sreća, takođe je shvatila: to je kada možeš da podijeliš sa drugim nešto što se i njemu sviđa.
Na naučnu karijeru ju je programirala majka, diveći se ćerkinom umu. Uvijek je govorila da je njen put - samo u nauci, da treba da završi fakultet i bude naučnik. Ali sve se srušilo u trenutku kada je misterioznom smrću umro 1927. godine, uoči Božića djed, Vladimir Mihajlovič Behterev, a deset godina kasnije njegove bliske, Natalijinog oca i majku zatvorili.
Natalija je takođe bila na toj listi, ali ju je spasilo samo to što još nije imala četrnaest godina. Oca su joj strijaljali odmah nakon hapšenja, rodbini su rekli da je dobio deset godina bez prava žalbe, majku su osudili na pet godina, zapravo ispostavilo se na osam, poslali u logor; a mladu ženu Behterevljevu Bertu, takođe strijeljali.
Najdraža joj nije radost od dobijenih zvanja i priznanja, već od toga što je noću otac sjedao za klavir i počeo da svira valcer, i ona i njena prijateljica se okretale uz nježnu melodiju valcera, kao list na vjetru ... A šta je sreća, takođe je shvatila: to je kada možeš da podijeliš sa drugim nešto što se i njemu sviđa.
Na naučnu karijeru ju je programirala majka, diveći se ćerkinom umu. Uvijek je govorila da je njen put - samo u nauci, da treba da završi fakultet i bude naučnik. Ali sve se srušilo u trenutku kada je misterioznom smrću umro 1927. godine, uoči Božića djed, Vladimir Mihajlovič Behterev, a deset godina kasnije njegove bliske, Natalijinog oca i majku zatvorili.
Natalija je takođe bila na toj listi, ali ju je spasilo samo to što još nije imala četrnaest godina. Oca su joj strijaljali odmah nakon hapšenja, rodbini su rekli da je dobio deset godina bez prava žalbe, majku su osudili na pet godina, zapravo ispostavilo se na osam, poslali u logor; a mladu ženu Behterevljevu Bertu, takođe strijeljali.
Rođaci su se odrekli troje djece bez roditelja i oni su poslati u internat za djecu uhapšenih. Dobro je što je ostala u Lenjingradu, i što je direktor internata bio razuman čovjek, koji je učio djecu da nikada ne odustaju od svojih ciljeva i da ne gube samopouzdanje.
Tri godine kasnije Nataša je završila srednju školu i odlučila da upiše bilo koji fakultet, gdje god je prime. O medicini nije ni mislila. Medicinski je bio jedan od osam fakulteta gdje je predala dokumenta: nadajući se da će barem jedan upisati. Ali majkin program je radio sam po sebi.
U ljeto četrdeset prve počeo je rat, svi fakulteti su odmah evakuisani. U gradu je ostao samo medicinski, u kom je ona bila primljena. Zajedno sa njom još sedam stotina ljudi je upisalo fakultet, završilo ga je samo četvoro. Ostali su umrli na frontu, ili od gladi.
Zatim, je izabrala za predmet istraživanja - mozak, kome je ostala vjerna do kraja života.
Kao rezultat duge istraživačke djelatnosti, Natalija Behtereva sklona je da misli da mozak kod kreativnih ljudi uvijek radi sto posto, ali samo radi po principu svjećica novogodišnje jelke: svećice se pale po redu - čas se jedna sijalica upali, čas druga.
I u mozgu postoji detektor greške koji signalizira o nepravilno postrojenim izrazima ili drugim greškama, a ako čovjek doživi neki stres, njegov mozak se prestrojava - ponovo centrira i čovjek je u pravu kada kaže: " Posle preživljenog, postao sam druga osoba.".
U ljeto četrdeset prve počeo je rat, svi fakulteti su odmah evakuisani. U gradu je ostao samo medicinski, u kom je ona bila primljena. Zajedno sa njom još sedam stotina ljudi je upisalo fakultet, završilo ga je samo četvoro. Ostali su umrli na frontu, ili od gladi.
Zatim, je izabrala za predmet istraživanja - mozak, kome je ostala vjerna do kraja života.
Kao rezultat duge istraživačke djelatnosti, Natalija Behtereva sklona je da misli da mozak kod kreativnih ljudi uvijek radi sto posto, ali samo radi po principu svjećica novogodišnje jelke: svećice se pale po redu - čas se jedna sijalica upali, čas druga.
I u mozgu postoji detektor greške koji signalizira o nepravilno postrojenim izrazima ili drugim greškama, a ako čovjek doživi neki stres, njegov mozak se prestrojava - ponovo centrira i čovjek je u pravu kada kaže: " Posle preživljenog, postao sam druga osoba.".
Ona je vjerovala da su misao i mozak - odvojene supstance: mozak samo hvata misao, čita je iz prostranstva. U to se mogla da uvjeri pri susretu sa Vangom. Vanga je čitala informacije sa predmeta koji su pripadali čovjeku, a kako je to radila, Nataliji Behterevoj nije bilo jasno.
Iz iste serije neriješenih misterija mozga su proročki snovi koji predviđaju budućnost, iako savremena nauka smatra da su snovi - rezultat prerade informacija koje se pothranjuju u mozgu tokom dana. Natalija Petrovna govori o svoja četiri proročka sna.
Ona je vjerovala da su misao i mozak - odvojene supstance: mozak samo hvata misao, čita je iz prostranstva. U to se mogla da uvjeri pri susretu sa Vangom. Vanga je čitala informacije sa predmeta koji su pripadali čovjeku, a kako je to radila, Nataliji Behterevoj nije bilo jasno.
Iz iste serije neriješenih misterija mozga su proročki snovi koji predviđaju budućnost, iako savremena nauka smatra da su snovi - rezultat prerade informacija koje se pothranjuju u mozgu tokom dana. Natalija Petrovna govori o svoja četiri proročka sna.
Prvi, u snu je vidjela kako pada njen otac, a sledećeg dana je uhapšen. Drugi, u snu je vidjela da voljena žena njenog prvog muža, za koju su mislili da je poginula, sjedi u kući, gdje su je žalili, i pije čaj. Natalija se pozdravila sa njom, a ona nije ustala niti bilo šta rekla.
|
|
Kada se Natalija Petrovna probudila, potrčala da kaže da je žena još uvijek živa, i ulazeći u sobu, vidjela je istu scenu kao u snu. Žena je zaista bila živa, sjedila je za stolom i pila čaj i nije ustala - zato što je bila trudna u devetom mjesecu.
Treći san - o smrti majke: u snu su joj donijeli telegram u kom su joj saopštili da joj je majka umrla, da treba da ode na sahranu. Rodbina ju je ubjeđivala da su sve to besmislene gluposti, pogotovo zbog toga što je nedelju dana prije dobila pismo u kom joj je majka pričala, kako se dobro odmara. Natalija Behtereva se smirila, ali ubrzo je stigao telegram sa istim riječima, koje je čitala u snu.
Četvrti san je o knjizi koju joj je muž želio da pokaže, ali ona nikada nije imala vremena, i on je odlučio da joj je ne da da čita. U snu, on ju je okrivio za nemarnost prema njegovom radu i zamolio da pronađe rukopis među njegovim spisima i da ga da se izda. Kada se probudila, stvarno je našla rukopis svog muža, kojeg nikada ranije nije vidjela, i predala izdavaču. Tako su se obistinila sva četiri proročka sna.
Treći san - o smrti majke: u snu su joj donijeli telegram u kom su joj saopštili da joj je majka umrla, da treba da ode na sahranu. Rodbina ju je ubjeđivala da su sve to besmislene gluposti, pogotovo zbog toga što je nedelju dana prije dobila pismo u kom joj je majka pričala, kako se dobro odmara. Natalija Behtereva se smirila, ali ubrzo je stigao telegram sa istim riječima, koje je čitala u snu.
Četvrti san je o knjizi koju joj je muž želio da pokaže, ali ona nikada nije imala vremena, i on je odlučio da joj je ne da da čita. U snu, on ju je okrivio za nemarnost prema njegovom radu i zamolio da pronađe rukopis među njegovim spisima i da ga da se izda. Kada se probudila, stvarno je našla rukopis svog muža, kojeg nikada ranije nije vidjela, i predala izdavaču. Tako su se obistinila sva četiri proročka sna.
Posle svega što se desilo u njenom životu, Natalija Petrovna je vjerovala kao i njen čuveni djed, da su misli posebna vrsta energije, koja nikuda ne isčezava, a da je mozak mnogo bliže božanskom porijeklu nego materijalnom.
Natalija Behtereva nije mogla da objasni mnogo toga, ali kao naučnik smatrala je da nema pravo da odbacuje činjenice samo zato što ne uklapaju u nečiju sliku svijeta.
"Znam koliko je opasno da se zađe "iza ogledala". Znam kako je spokojno biti na širokom putu nauke, kako raste u tom slučaju "indeks citiranja" i kako se smanjuje rizik od nepijatnosti - u obliku razorne, destruktivne kritike ... Ali, čini mi se da svi na ovoj zemlji, u mjeri svojih mogućnosti, su dužni da ispune svoj dug. "
Tina Gaj
Prevod po tekstu: sotvori-sebia-sam.ru
Prevela Beba Muratović - bebamur. com
Evo i dva filma gdje učestvuje Natalija Behtereva: