Akademiku i neurofiziologu svjetskog glasa Nataliji Behterevoj, u djetinjstvu su trenirali snagu volje pomoću vrućih eksera: grijući ih na vatri i stavljajući na dlanove.
|
|
Od tada, se ništa nije promijenilo i dalje "trpi udarce". Već 13 godina je naučni direktor Instituta za ljudski mozak u Sankt Peterburgu, gdje otkriva tajne skrivene u vijugama sive mase.
|
Porodična karma
- Natalija Petrovna, vaš sin Svjatoslav je rekao: "Kada ideja obuzme mamu, ona postaje materijalna sila.". Ko vam je bliži po duhu - Galilej koji se klečeći, odrekao Kopernikovog učenja ili Đordano Bruno, koji je otišao na lomaču zbog svojih uvjerenja?
- Ispred mene kao naučnika nije stajala lomača (ili savremeno - stijeljanje). Zato je teško reći čiju bih sudbinu izabrala. Kako bih postupila kad bih bila suočena sa smrću? Ja ne vjerujem onima koji kažu da se ničega ne plaše. To je strašno za sve. A kako da se živi, i prevazilazi strah, prikazano je u filmu " Stradanje Hristovo". To je uvjerenje iznad instinkta samoodržanja ... Mada, da se odreknem svojih naučnih principa, odbila sam ne jednom.
- Prema legendi, vaš djed, neurolog i psihijatar Vladimir Behterev je otrovan nakon što je postavio Staljinu dijagnozu "paranoja". Roditelji su vam uhapšeni, a Vi ste poslati u sirotište. A sada Vas Komisija za pseudo-nauku proganja. Jednostavno "porodična karma"!
- Natalija Petrovna, vaš sin Svjatoslav je rekao: "Kada ideja obuzme mamu, ona postaje materijalna sila.". Ko vam je bliži po duhu - Galilej koji se klečeći, odrekao Kopernikovog učenja ili Đordano Bruno, koji je otišao na lomaču zbog svojih uvjerenja?
- Ispred mene kao naučnika nije stajala lomača (ili savremeno - stijeljanje). Zato je teško reći čiju bih sudbinu izabrala. Kako bih postupila kad bih bila suočena sa smrću? Ja ne vjerujem onima koji kažu da se ničega ne plaše. To je strašno za sve. A kako da se živi, i prevazilazi strah, prikazano je u filmu " Stradanje Hristovo". To je uvjerenje iznad instinkta samoodržanja ... Mada, da se odreknem svojih naučnih principa, odbila sam ne jednom.
- Prema legendi, vaš djed, neurolog i psihijatar Vladimir Behterev je otrovan nakon što je postavio Staljinu dijagnozu "paranoja". Roditelji su vam uhapšeni, a Vi ste poslati u sirotište. A sada Vas Komisija za pseudo-nauku proganja. Jednostavno "porodična karma"!
|
- Ne znam da li je istina da je moj djed postavio Staljinu tu dijagnozu. Ali znam da je posle posjete Lenjinu, Behterev rekao da vožd ima - sifilis mozga. Ako su djeda uklonili, onda je to zbog toga, da ne daj Bože, ne spomene među ljekarima date dijagnoze.
|
|
Moj otac je vjerovao da je izvršitelj ovog crnog djela, druga žena mog djede Berta Jakovljevna. Mada su oni koji su ih vidjeli zajedno, govorili da se odnosila prema svom mužu sa simpatijama. Bila je član partije, a tih godina to je takođe bila "dijagnoza" ... Moj otac, inženjer i pronalazač Petar Behterev je strijeljan, majka je služila kaznu u logoru u Mordovii. Možda bi bilo primamljivo da vam kažem da sam ja - mučenik nauke. Oh, ne!
Ozarenje
- Neka stanja duše i životnih okolnosti teško je logički objasniti: fatalna ljubav, sudbina - predodređenost, sklonost ka samoubistvu, ozarenje kao vrhunac stvaralaštva, intuicija - "šesto čulo", vidovitost, proročki snovi. Sve to izgleda nerealno, kao druga dimenzija. Je li to proizvod mozga?
- Moj odgovor je: "Ne samo mozga, ali mozga - obavezno.". To je razočaravajuće, ali nerijetko se čini da u tom što se tiče ličnog života, mi smo potpuno slobodni samo u sitnicama. Uzgred, nešto slično mi je rekla Vanga, kada sam bila kod nje u Bugarskoj.
- Kažu da je mozak - samo prijemnik, receptor, preko koga duša doživljava svijet ...
- Sigurna sam da je mozak - daleko od toga da je samo receptor! Nijesu sve tajne još otkrivene.
- A zašto ne možemo čitati jedni drugima misli?
- Vjerovatno, ako bi to bilo, tada bi se ugasio život u društvu. Društvu to ne odgovara. Kod njega takođe radi instinkt samoodržanja. Ali dešava se da se ta vidovitost ispoljava - na primjer, kada majka na velikoj udaljenosti osjeća da njezino dijete ima problema. Ta veza se javlja još u materici. Ili proročki snovi: rijetko, ali se dešavaju.
- Razlikuje li se mozak bolesnog čovjeka od mozga zdravog?
- Naravno! Obično se mozak bori sa bolešću. A ako ne uspijeva da nosi sa bolešću, to je zbog nedostatka boljeg prilagođava na nju. Da bi se prevazišla bolest, potrebno je da se protrese cio sistem.
- Vi govorite o mozgu kao da je - on odvojeni organizam, kao " biće u biću"!
- U pravu ste. Ponekad me on zapanjuje. Društvo živi po istim zakonima kao i mozak! Na primjer, tokom šok terapije 90-ih mnogima je to bilo strašno. A meni nije. Za mene je to bila destabilizacija, koja je došla da zamijeni patologiju. Počeli smo da ozdravljujemo preko šoka. Mada je terapija potrajala ...
Bura u mozgu
- Našli ste u sivoj masi poseban mehanizam - detektor greške - i rekli ste da vam se čini da ste pronašli biser. Otkud ova analogija?
- Volim Stajnbekovu priču "Biser". Njeni likovi, ronioci, kažu: da bi pronašli pravi biser, morate to da želite, ali ne previše. To je posebno stanje svijesti, nalazeći se u njemu, dolazi ozarenje. Sjetite se Arhimeda i njegovog "Eureka!". To sam doživjela: dva puta u životu formulacije su mi tako dolazile... Nijesam odmah povjerovala u svoju sreću, kada sam se sretala sa umnim zakonima mozga. Kako su lijepe i savršene formulacije koje mi primimo kao niotkud!
A detektor greške! Mozak ima svoj blok samo-očuvanja i zaštite, koji radi kao osigurač. On štiti samog sebe od toga da ga nalet negativnih emocija ne zahvati cijelog.
- Vaš detektor - da li je on dobar ili loš za kreativnost? Da li on pospješuje kreativne misli ili ih koči?
- U početku sam mislila da ih on sigurno, može samo da ometa. Kreativnost je uvijek stvaranje nečega novog, a detektor kao da upoređuje "to nešto" sa matricom i ako postoji neslaganje, preduzima mjere. To jest, kada ste spremni da se vinete, nešto vas zadržava: "Ne idi tamo, stani, imaćeš neprijatnosti!". A sada mislim da može da pomogne, da ne bi gubili vrijeme u pronalasku tople vode.
- Kakvo je to stanje, u koje treba ući, da bi se javilo ozarenje? "Oluja mozga"? Odvojenost? Neka vrsta transa, kada se može uhvatiti "unutrašnji glas" ili "glas odozgo"?
- Mogla bih vam odgovoriti slično tablici množenja: "Za ozarenje (uvid) potrebno je da se aktiviraju pojedine oblasti mozga, među njima su vjerovatno 39-o i 40-o polje po Brodmannu." Ali ako ne uđete u te "rukavce", tada prosto ne treba da budete previše uzbuđeni ili, nasuprot tome, ravnodušni. Treba se samo malo udaljiti i istovremeno se dugo usresrediti na problem. A onda, možda, mozak uključi skrivene rezerve.
- Umjetnici opisuje trenutak stvaranja ovako: "Počeo sam da stvaram, i osvijestio sam se dva sata kasnije." Šta se dešava u tom vremenu?
- Stvar je u emocionalnoj usijanosti. To se dešava i u vrijeme nesreće. Ponekad ljudi vide nešto užasno, kao znakove neizlečive bolesti kod bliske osobe. Zbog snažnog šoka čovjek može da to zaboravi, ostaje mu nejasno osjećanje: "Nešto se dogodilo.". Tako je i sa stvaralaštvom. Sjetite, šta je Puškin uzviknuo, kada je pisao "Evgenija Onjegina": "Šta mi je uradila Tatjana!? Ona se udala ..!" Začuđuju me zaštitni mehanizmi u mozgu aktera koji im omogućavaju da prežive nalet bure emocija.
- Vi pokušavate da dokažete postojanje alternativnog viđenja. Šta je to, sposobnost da se vidi kroz zidove?
Ozarenje
- Neka stanja duše i životnih okolnosti teško je logički objasniti: fatalna ljubav, sudbina - predodređenost, sklonost ka samoubistvu, ozarenje kao vrhunac stvaralaštva, intuicija - "šesto čulo", vidovitost, proročki snovi. Sve to izgleda nerealno, kao druga dimenzija. Je li to proizvod mozga?
- Moj odgovor je: "Ne samo mozga, ali mozga - obavezno.". To je razočaravajuće, ali nerijetko se čini da u tom što se tiče ličnog života, mi smo potpuno slobodni samo u sitnicama. Uzgred, nešto slično mi je rekla Vanga, kada sam bila kod nje u Bugarskoj.
- Kažu da je mozak - samo prijemnik, receptor, preko koga duša doživljava svijet ...
- Sigurna sam da je mozak - daleko od toga da je samo receptor! Nijesu sve tajne još otkrivene.
- A zašto ne možemo čitati jedni drugima misli?
- Vjerovatno, ako bi to bilo, tada bi se ugasio život u društvu. Društvu to ne odgovara. Kod njega takođe radi instinkt samoodržanja. Ali dešava se da se ta vidovitost ispoljava - na primjer, kada majka na velikoj udaljenosti osjeća da njezino dijete ima problema. Ta veza se javlja još u materici. Ili proročki snovi: rijetko, ali se dešavaju.
- Razlikuje li se mozak bolesnog čovjeka od mozga zdravog?
- Naravno! Obično se mozak bori sa bolešću. A ako ne uspijeva da nosi sa bolešću, to je zbog nedostatka boljeg prilagođava na nju. Da bi se prevazišla bolest, potrebno je da se protrese cio sistem.
- Vi govorite o mozgu kao da je - on odvojeni organizam, kao " biće u biću"!
- U pravu ste. Ponekad me on zapanjuje. Društvo živi po istim zakonima kao i mozak! Na primjer, tokom šok terapije 90-ih mnogima je to bilo strašno. A meni nije. Za mene je to bila destabilizacija, koja je došla da zamijeni patologiju. Počeli smo da ozdravljujemo preko šoka. Mada je terapija potrajala ...
Bura u mozgu
- Našli ste u sivoj masi poseban mehanizam - detektor greške - i rekli ste da vam se čini da ste pronašli biser. Otkud ova analogija?
- Volim Stajnbekovu priču "Biser". Njeni likovi, ronioci, kažu: da bi pronašli pravi biser, morate to da želite, ali ne previše. To je posebno stanje svijesti, nalazeći se u njemu, dolazi ozarenje. Sjetite se Arhimeda i njegovog "Eureka!". To sam doživjela: dva puta u životu formulacije su mi tako dolazile... Nijesam odmah povjerovala u svoju sreću, kada sam se sretala sa umnim zakonima mozga. Kako su lijepe i savršene formulacije koje mi primimo kao niotkud!
A detektor greške! Mozak ima svoj blok samo-očuvanja i zaštite, koji radi kao osigurač. On štiti samog sebe od toga da ga nalet negativnih emocija ne zahvati cijelog.
- Vaš detektor - da li je on dobar ili loš za kreativnost? Da li on pospješuje kreativne misli ili ih koči?
- U početku sam mislila da ih on sigurno, može samo da ometa. Kreativnost je uvijek stvaranje nečega novog, a detektor kao da upoređuje "to nešto" sa matricom i ako postoji neslaganje, preduzima mjere. To jest, kada ste spremni da se vinete, nešto vas zadržava: "Ne idi tamo, stani, imaćeš neprijatnosti!". A sada mislim da može da pomogne, da ne bi gubili vrijeme u pronalasku tople vode.
- Kakvo je to stanje, u koje treba ući, da bi se javilo ozarenje? "Oluja mozga"? Odvojenost? Neka vrsta transa, kada se može uhvatiti "unutrašnji glas" ili "glas odozgo"?
- Mogla bih vam odgovoriti slično tablici množenja: "Za ozarenje (uvid) potrebno je da se aktiviraju pojedine oblasti mozga, među njima su vjerovatno 39-o i 40-o polje po Brodmannu." Ali ako ne uđete u te "rukavce", tada prosto ne treba da budete previše uzbuđeni ili, nasuprot tome, ravnodušni. Treba se samo malo udaljiti i istovremeno se dugo usresrediti na problem. A onda, možda, mozak uključi skrivene rezerve.
- Umjetnici opisuje trenutak stvaranja ovako: "Počeo sam da stvaram, i osvijestio sam se dva sata kasnije." Šta se dešava u tom vremenu?
- Stvar je u emocionalnoj usijanosti. To se dešava i u vrijeme nesreće. Ponekad ljudi vide nešto užasno, kao znakove neizlečive bolesti kod bliske osobe. Zbog snažnog šoka čovjek može da to zaboravi, ostaje mu nejasno osjećanje: "Nešto se dogodilo.". Tako je i sa stvaralaštvom. Sjetite, šta je Puškin uzviknuo, kada je pisao "Evgenija Onjegina": "Šta mi je uradila Tatjana!? Ona se udala ..!" Začuđuju me zaštitni mehanizmi u mozgu aktera koji im omogućavaju da prežive nalet bure emocija.
- Vi pokušavate da dokažete postojanje alternativnog viđenja. Šta je to, sposobnost da se vidi kroz zidove?
- Ovaj "biser" nijesam ja otkrila, ja ga samo proučavam. Fenomen nije izgleda povezan samo sa mozgom, već i sa čulima. Ljudi obučeni za takvu percepciju, mogu vidjeti kroz tamne poveze: čitati, razlikovati predmete, i tako dalje. Utisak je takav, da postoje drugi kanali prenosa informacija u mozgu pored oči. "Alternativni vidovnjaci" mogu čak da prepoznaju predmete na zaklonjenom monitoru. Ali to ne znači da možete staviti ispred ispitanika dasku i on će gledati kroz nju. Mada se vjerovatno, realno može obučiti tome, ako date čovjeku da se privikne na dasku i neobičnu situaciju.
- Ova istraživanja ne daju spokoja Komisiji za pseudonauku koji ih svode na nivo cirkonskih narukvica i nadriljekarstva. Vi ste naučnik svjetskog glasa, vrijeđa li Vas to?
- Nema uvrede. Ali mi je žao što drugi moji radovi ne izazivaju tako veliku pažnju!
- Čini li Vam se da se sva ta frka oko "pseudonauke", objašnjava time, da je sama nauka u Rusiji prilično ortodoksalna? Od Vas su napravili jeretika!
- Mnogo od toga, što mi izučavamo, je priznato i čak ušlo u udžbenike. Najgluplja stvar koju mogu da uradim - da se suprostavim nauci. Ništa od toga! Živim u nauci, kao i svi. Ne treba mi ni slava. Ortodoksalnost može da cementira fundament, a novo, ako je istinito, postepeno stiče crte ortodoksalnosti, a onda se pojavljuje "novo" novijeg, i tako dalje. Jednostavno na putu u dubine mozga može biti mnogo više nepoznatog, i zato ponekad izgleda da ja moram da gazim preko trnja. Kakav jeretik? Strašno neprijatno, na lomači!
Izvor: http://www.aif.ru/archive/1632595
Prevela: Beba Muratović
- Ova istraživanja ne daju spokoja Komisiji za pseudonauku koji ih svode na nivo cirkonskih narukvica i nadriljekarstva. Vi ste naučnik svjetskog glasa, vrijeđa li Vas to?
- Nema uvrede. Ali mi je žao što drugi moji radovi ne izazivaju tako veliku pažnju!
- Čini li Vam se da se sva ta frka oko "pseudonauke", objašnjava time, da je sama nauka u Rusiji prilično ortodoksalna? Od Vas su napravili jeretika!
- Mnogo od toga, što mi izučavamo, je priznato i čak ušlo u udžbenike. Najgluplja stvar koju mogu da uradim - da se suprostavim nauci. Ništa od toga! Živim u nauci, kao i svi. Ne treba mi ni slava. Ortodoksalnost može da cementira fundament, a novo, ako je istinito, postepeno stiče crte ortodoksalnosti, a onda se pojavljuje "novo" novijeg, i tako dalje. Jednostavno na putu u dubine mozga može biti mnogo više nepoznatog, i zato ponekad izgleda da ja moram da gazim preko trnja. Kakav jeretik? Strašno neprijatno, na lomači!
Izvor: http://www.aif.ru/archive/1632595
Prevela: Beba Muratović
