Vremenom shvatimo da se ljubav ne vodi tijelom, već dušom.
Stručnjaci tvrde da je koža najvažniji polni organ ljudskog bića. Ljude treba dodirnuti da bi preživjeli, a ponekad je i milovanje dovoljno da aktivira hiljade senzornih receptora sposobnih da ožive život.
"Mjesec ti živi pod kožom."
~ Pablo Neruda
Najbolje ljubavne priče se ne pojavljuju u knjigama. Urezane su na koži nevidljivim mastilom. Jer su istetovirane plamenom onih mudrih prstiju koji su se kretali u polumraku kako bi dali oblik našem tijelu, što je probudilo našu dušu.
Pozivamo vas da razmislite o tome.
Potraži me ispod kože
Nije lako pronaći nekoga s kim se stopiti na ovaj način, sa emocijama, vrijednostima, senzacijama i saučesništvom. To je poput intoksikacije čula u kojoj se odjednom sve uklopi, sve dođe u sklad i nema više praznih prostora za popunjavanje. Duša se ispunjava radošću i srce se budi iz zimske letargije baš kad smo pomislili da nas više nikada neće voljeti.
Uvijek dođe vrijeme kada se umorimo od kukavičkih ljubavi, od onih koje ne rizikuju, od onih koje nestaju poput kasne ljetnje oluje. Nakon strasti i obećanja danih u noćima milovanja, stiže smirenje, vedro jutro u kojem nema mjesta lažima i u kome na drugoj strani kreveta ne ostaje ništa osim odsustva. Postoji samo pepeo naših slomljenih snova, pomješan sa suzama.
I na kraju učimo. Svoje fragmente sakupljamo s ljubavlju da bismo ih ponovo ujedinili sa najjačim dostojanstvom. Ponavljamo sebi mantru: "Neću više dozvoliti da me iko povrijedi". Saznajemo da je najbolji ljubavnik onaj koji se usudi da nas traži izvan kože.
"Mjesec ti živi pod kožom."
~ Pablo Neruda
Najbolje ljubavne priče se ne pojavljuju u knjigama. Urezane su na koži nevidljivim mastilom. Jer su istetovirane plamenom onih mudrih prstiju koji su se kretali u polumraku kako bi dali oblik našem tijelu, što je probudilo našu dušu.
Pozivamo vas da razmislite o tome.
Potraži me ispod kože
Nije lako pronaći nekoga s kim se stopiti na ovaj način, sa emocijama, vrijednostima, senzacijama i saučesništvom. To je poput intoksikacije čula u kojoj se odjednom sve uklopi, sve dođe u sklad i nema više praznih prostora za popunjavanje. Duša se ispunjava radošću i srce se budi iz zimske letargije baš kad smo pomislili da nas više nikada neće voljeti.
Uvijek dođe vrijeme kada se umorimo od kukavičkih ljubavi, od onih koje ne rizikuju, od onih koje nestaju poput kasne ljetnje oluje. Nakon strasti i obećanja danih u noćima milovanja, stiže smirenje, vedro jutro u kojem nema mjesta lažima i u kome na drugoj strani kreveta ne ostaje ništa osim odsustva. Postoji samo pepeo naših slomljenih snova, pomješan sa suzama.
I na kraju učimo. Svoje fragmente sakupljamo s ljubavlju da bismo ih ponovo ujedinili sa najjačim dostojanstvom. Ponavljamo sebi mantru: "Neću više dozvoliti da me iko povrijedi". Saznajemo da je najbolji ljubavnik onaj koji se usudi da nas traži izvan kože.
Prava hemija ljubavi
Prava hemija ljubavi postoji i nalazi se u središtu naše glave, gotovo kao treće oko. Ovo je hipofiza, u kojoj se nalazi "magični" i nevjerovatno moćan ljudski hormon: oksitocin.
Ovaj hormon u nama podstiče potrebu za brigom, ugađanjem, zaštitom. Hrani nas naklonošću i dobrotom usmjerenom na stvaranje trajne veze u kojoj svi strahovi i neizvjesnosti nestaju.
Ljubav je ono što ostaje u srcu i duši dvoje ljudi, ono što nadilazi kožu i govori jezikom koji razumeju samo najmudriji ljubavnici.
Dalje, naučnici nam kažu da danas živimo u nekoj vrsti kapitalizma erotike i emocionalnih odnosa, u kojem se sve prodaje i istovremeno je krhko. Erotske igre se prodaju i preporučuju se nova iskustva; sve je više web lokacija za virtuelno zabavljanje koje nas navode da vjerujemo da je pronalaženje partnera lakše nego ikad.
Pa ipak, ništa od ovoga ne nudi istinsku sreću. To su samo mali komadići dopamina, zapravo, nakon nekog vremena, usamljeno srce se ponovo odvlači u okean očekivanja i nade. U čekaonici u kojoj želite ruke koje će konačno moći da vam dodirnu kožu i zagolicaju dušu.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-dare-cuore-solo-pelle/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Prava hemija ljubavi postoji i nalazi se u središtu naše glave, gotovo kao treće oko. Ovo je hipofiza, u kojoj se nalazi "magični" i nevjerovatno moćan ljudski hormon: oksitocin.
Ovaj hormon u nama podstiče potrebu za brigom, ugađanjem, zaštitom. Hrani nas naklonošću i dobrotom usmjerenom na stvaranje trajne veze u kojoj svi strahovi i neizvjesnosti nestaju.
Ljubav je ono što ostaje u srcu i duši dvoje ljudi, ono što nadilazi kožu i govori jezikom koji razumeju samo najmudriji ljubavnici.
Dalje, naučnici nam kažu da danas živimo u nekoj vrsti kapitalizma erotike i emocionalnih odnosa, u kojem se sve prodaje i istovremeno je krhko. Erotske igre se prodaju i preporučuju se nova iskustva; sve je više web lokacija za virtuelno zabavljanje koje nas navode da vjerujemo da je pronalaženje partnera lakše nego ikad.
Pa ipak, ništa od ovoga ne nudi istinsku sreću. To su samo mali komadići dopamina, zapravo, nakon nekog vremena, usamljeno srce se ponovo odvlači u okean očekivanja i nade. U čekaonici u kojoj želite ruke koje će konačno moći da vam dodirnu kožu i zagolicaju dušu.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-dare-cuore-solo-pelle/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
