Gluvoća na sreću
Ponekad čovjek konačno nešto počne da dobija, a onda uporno teži u dobrom da pronađe obavezno loše i žali se samom sebi (a ponekad i ne samo sebi) na pronađene nedostake. Onaj ko traži nedostatke, i nalazi ih. Uvijek.
|
|
Na primjer: Želiš ljubav? Izvoli. Muškarac treba da bude takav i takav? Evo. Potom iz toga odmah proizilazi cio niza problema: "On ne želi da se ženi," "Ne zove me sa posla", "Ne razumijem, da li me on voli dovoljno, da li ja njega volim dovoljno, da li mi sve to treba". |
To liči na standardna pitanja - problemi, ali! odlikuje ih što su došli masovno i odmah pošto se željeno, na kraju, počelo da ostvaruje. Ovo se ne odnosi samo na temu odnosa, već i na svaku drugu.
Kada se željeno ostvaruje, kod nas se pojavljuju novi zahtjevi, a prethodne vrijednosti padaju, to je tako. To je prirodan proces. A kada produžavamo da "kopamo" po ostvarenom, tražimo nedostatke i izražavamo nezadovoljsto umjesto da ispoljimo zahvalnost (a zahvalnost je energija, plata, koja je ekvivalentna onom što nam je dato, i zahvalnost treba da bude odgovarajuća), ne krećemo se naprijed, tada nas život baca unazad, pošto "plata" za dobijeno nije data, velika je šansa da će nam život oduzeti ono što je dao.
Obično se to (traženje negativnog u ostvarenoj želji) javlja u stanju " gluvoće na sreću".
To se dešava u dva slučaja:
1. Obim sreće je pretežak, on se bukvalno obrušio na glavu, misli se "da li je to za mene", "je li mi to mnogo", "zaslužujem li ja to". Postoji nepovjerenje prema procesu zbog niskog cijenjenja sebe. Tada energija koja bi se usmjerila na prihvatanje i zadržavanje dobijenog, počinje da otiče, biva je sve manje i manje, ako se ne zadrži.
Kada se željeno ostvaruje, kod nas se pojavljuju novi zahtjevi, a prethodne vrijednosti padaju, to je tako. To je prirodan proces. A kada produžavamo da "kopamo" po ostvarenom, tražimo nedostatke i izražavamo nezadovoljsto umjesto da ispoljimo zahvalnost (a zahvalnost je energija, plata, koja je ekvivalentna onom što nam je dato, i zahvalnost treba da bude odgovarajuća), ne krećemo se naprijed, tada nas život baca unazad, pošto "plata" za dobijeno nije data, velika je šansa da će nam život oduzeti ono što je dao.
Obično se to (traženje negativnog u ostvarenoj želji) javlja u stanju " gluvoće na sreću".
To se dešava u dva slučaja:
1. Obim sreće je pretežak, on se bukvalno obrušio na glavu, misli se "da li je to za mene", "je li mi to mnogo", "zaslužujem li ja to". Postoji nepovjerenje prema procesu zbog niskog cijenjenja sebe. Tada energija koja bi se usmjerila na prihvatanje i zadržavanje dobijenog, počinje da otiče, biva je sve manje i manje, ako se ne zadrži.
|
2. Dobijeno postaje normalno i kao da više nije potrebno, prisustvo ove veze "normalno - nepotrebno", govori o neumjeću da budemo zahvalni. I u tom trenutku, život može da postavi pitanje: "Da li ti ne treba sve što imaš?" |
|
I onda to što se juče činilo normalnim, i o čemu na pamet nije padalo da se brine, da se rešavaju pitanja u vezi sa tim, umjesto svojih dalekosežnih napoleonskih planova, izlazi u prvi plan i postaje hitno.
A bilo je potrebno samo: primiti - zahvaliti.
Autor: Inna Makarenko
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
A bilo je potrebno samo: primiti - zahvaliti.
Autor: Inna Makarenko
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
