Srce koje je preplavljeno tjeskobom, nemoguće je utišati. Što više pokušavate da ga potisnete, to će vapaj srca biti veći. Ovo je ljubav, neprestana sila koja ne može ostati neprimećena. Uzima nas u posed i ozbiljno podriva naš razum.
Unutrašnji dijalog postaje konstanta, niz senzacija, uspona i padova, kontradikcija koje nismo u stanju da kontrolišemo, niti naravno da razumemo ... Da li ste ikada pokušali da idete protiv onoga što ste osjećali? Ako jeste, znaćete da to nikako nije lako. Pretpostavlja borbu u kojoj nema pobjednika i iz koje se ne može pobjeći neoštećeno.
Veliki dio mene je ostao sa tobom
Kako dani prolaze i kada shvatimo da nam nešto nedostaje, počinjemo da doživljavamo onaj osjećaj praznine u sebi koji je nezavisan od svih ljudi oko nas koji nas podržavaju. Tako se predstavlja usamljenost. Jer biti sam najviše se odnodi na to što ne možete biti sa osobom koju volite, onom sa kojom bismo željeli da dijelite sve što je dio vašeg života.
Vrijeme prolazi, ali izgleda da ništa ne može da popuni tu prazninu. Shvatamo da se dio nas udaljio, ostavljajući ranu u duši koja se slobodno uvlači u osjećanja. Život ne blista na isti način, motivacije gube intenzitet, ništa nema smisla; nada počinje da truli.
Shvatamo da smo ostali sami sa svojim osjećanjima, napušteni, ranjeni; sa nepotpunim snovima. Malodušnost nas muči i udara u grudima.
Veliki dio mene je ostao sa tobom
Kako dani prolaze i kada shvatimo da nam nešto nedostaje, počinjemo da doživljavamo onaj osjećaj praznine u sebi koji je nezavisan od svih ljudi oko nas koji nas podržavaju. Tako se predstavlja usamljenost. Jer biti sam najviše se odnodi na to što ne možete biti sa osobom koju volite, onom sa kojom bismo željeli da dijelite sve što je dio vašeg života.
Vrijeme prolazi, ali izgleda da ništa ne može da popuni tu prazninu. Shvatamo da se dio nas udaljio, ostavljajući ranu u duši koja se slobodno uvlači u osjećanja. Život ne blista na isti način, motivacije gube intenzitet, ništa nema smisla; nada počinje da truli.
Shvatamo da smo ostali sami sa svojim osjećanjima, napušteni, ranjeni; sa nepotpunim snovima. Malodušnost nas muči i udara u grudima.
Prekid veze nije riješenje
U tragičnoj situaciji u kojoj vlada nedostatak ljubavi, napuštenost ili značajan gubitak, skloni smo da se zaštitimo ne odlazeći u dno problema. Prekidamo vezu da ne bismo patili, emocionalno se odmičemo od ljudi oko sebe.
Prekid veze ovog tipa može biti potreban u određenim trenucima, kada ste suočeni sa situacijom koju je nemoguće riješiti. Ako osjećamo da nismo spremni da se suočimo sa tim i ne vjerujemo da imamo dovoljno resursa za to, najbolje trenutno riješenje je emocionalna odvojenost. Na ovaj način će se izbjeći bilo koji oblik patnje ili nedostatka zdravog razuma.
Život na ovaj način ima posledice, zabranjeno je dugo boraviti u ovom stanju: ne može rizikovati gubitak sebe i identiteta; život bi postao rutina, nešto automatsko, lišeno intenziteta; ne bismo sebi dozvolili da iskusimo strast i radost života.
Izgubiti sebe nije rešenje: radije se moramo ponovo susresti sa sobom, sa svojim strahovima i svom tugom koja nas proganja i sa kojom nemamo hrabrosti da se suočimo. Rane ostaju tamo čak i ako na njih ne obratite pažnju. Odluka da se suočimo sa bolom, da ga slušamo i da se njime upravljamo zahtjeva veliku hrabrost, ali to je jedini način da povratimo vitalnu energiju.
U tragičnoj situaciji u kojoj vlada nedostatak ljubavi, napuštenost ili značajan gubitak, skloni smo da se zaštitimo ne odlazeći u dno problema. Prekidamo vezu da ne bismo patili, emocionalno se odmičemo od ljudi oko sebe.
Prekid veze ovog tipa može biti potreban u određenim trenucima, kada ste suočeni sa situacijom koju je nemoguće riješiti. Ako osjećamo da nismo spremni da se suočimo sa tim i ne vjerujemo da imamo dovoljno resursa za to, najbolje trenutno riješenje je emocionalna odvojenost. Na ovaj način će se izbjeći bilo koji oblik patnje ili nedostatka zdravog razuma.
Život na ovaj način ima posledice, zabranjeno je dugo boraviti u ovom stanju: ne može rizikovati gubitak sebe i identiteta; život bi postao rutina, nešto automatsko, lišeno intenziteta; ne bismo sebi dozvolili da iskusimo strast i radost života.
Izgubiti sebe nije rešenje: radije se moramo ponovo susresti sa sobom, sa svojim strahovima i svom tugom koja nas proganja i sa kojom nemamo hrabrosti da se suočimo. Rane ostaju tamo čak i ako na njih ne obratite pažnju. Odluka da se suočimo sa bolom, da ga slušamo i da se njime upravljamo zahtjeva veliku hrabrost, ali to je jedini način da povratimo vitalnu energiju.
Nostalgija
Čovjek ima snažnu potrebu da se stopi sa drugim ljudskim bićima , što ga čini izuzetno krhkim. Osjećamo slabost u duši i osjećaj gušenja koji nas prati svakog dana.
Onaj ko pati jer mu je ljubav neuzvraćena osjeća nostalgiju koja se lako prenosi jezikom očiju, glasom ili držanjem tijela.
Ako radite bilo šta, potreban je veliki napor. Misao i mašta voljene osobe nas progone na svakom koraku, prateći nas u pustoši. Ne preostaje ništa drugo nego osloboditi se, dati zeleno svijetlo tuzi, napustiti sve oblike nade za povratak u surovu stvarnost. Vremenom će stepen prihvatanja biti sve veći i veći.
Slušajući vapaje srca, obraćajući pažnju na njih, ostavljajući im slobodu da se manifestuju, oni će ćutati, a mi ćemo se naći u miru sa onim osjećajem ljubavi koji je ostavio trajni pečat u nama. Ići ćemo u istom pravcu kao i srce, a ne protiv njega.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-si-puo-tacere-cuore-grida/amp/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Čovjek ima snažnu potrebu da se stopi sa drugim ljudskim bićima , što ga čini izuzetno krhkim. Osjećamo slabost u duši i osjećaj gušenja koji nas prati svakog dana.
Onaj ko pati jer mu je ljubav neuzvraćena osjeća nostalgiju koja se lako prenosi jezikom očiju, glasom ili držanjem tijela.
Ako radite bilo šta, potreban je veliki napor. Misao i mašta voljene osobe nas progone na svakom koraku, prateći nas u pustoši. Ne preostaje ništa drugo nego osloboditi se, dati zeleno svijetlo tuzi, napustiti sve oblike nade za povratak u surovu stvarnost. Vremenom će stepen prihvatanja biti sve veći i veći.
Slušajući vapaje srca, obraćajući pažnju na njih, ostavljajući im slobodu da se manifestuju, oni će ćutati, a mi ćemo se naći u miru sa onim osjećajem ljubavi koji je ostavio trajni pečat u nama. Ići ćemo u istom pravcu kao i srce, a ne protiv njega.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-si-puo-tacere-cuore-grida/amp/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
