Kažu da željeti zaboraviti znači sjećati se zauvijek i u pravu su. Pokušaj da se rješite svojih osjećanja avantura je koja se može završiti tragedijom. To je pravo emocionalno ludilo.
Pokušaj zaboravljanja misli naravno nije isto što i osjećaj ili emocija. Kada je riječ o mislima dovoljno je da se naviknemo da razmišljamo o nečemu drugom, da kažemo „dosta“ ili „stani“ kad nam ove misli padnu na pamet.
Međutim, pokušaj da eliminišemo svoje emocije znači negiranje stvarnosti i odbacivanje učenja koja su nam predstavljena. Želja da inhibiramo ili se rešimo onoga što osjećamo duboko u sebi samo će uvećati sve ono što želimo da izbjegnemo.
"Ne volim je više, istina je, ali možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
A pošto sam je u ovakvim noćima držao u naručju,
moja duša se ne predaje iako sam je izgubio ."
~Pablo Neruda
Međutim, pokušaj da eliminišemo svoje emocije znači negiranje stvarnosti i odbacivanje učenja koja su nam predstavljena. Želja da inhibiramo ili se rešimo onoga što osjećamo duboko u sebi samo će uvećati sve ono što želimo da izbjegnemo.
"Ne volim je više, istina je, ali možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
A pošto sam je u ovakvim noćima držao u naručju,
moja duša se ne predaje iako sam je izgubio ."
~Pablo Neruda
Željeti zaboraviti znači željeti prevariti sebe
Mnogo puta željeti zaboraviti znači nesvesno hraniti opsesiju za određenu osobu. Međutim, može biti da ono što bismo želeli da zaboravimo nije osoba, već osjećaj.
Svaka emocija i svako sjećanje podstiče nas da obratimo pažnju na svoje najdublje ja, na ono na koje ne obraćamo pažnju u svakodnevnom životu. Zbog toga je tako teško razumijeti: vrlo često naša savijest i riječi ne uspjevaju da razumiju šta preliva iz duše.
Takve situacije zahtjevaju vrlo intenzivan unutrašnji rad. Moramo biti svijesni da je velika vjerovatnoća da ćemo imati pomješana osjećanja, biti ljuti na sebe i na druge, osjećati bijes, ljubomoru i druge emocije.
To je normalno, pa to moramo prihvatiti. Ne možemo svom umu dati zadatak da izbjegava svoje emocije: to je ne samo nemoguće, već i vrlo opasno.
Ono što treba da uradimo je da naučimo da upravljamo tim emocijama, da kontrolišemo svoje ponašanje i da promovišemo svoje blagostanje. Raditi na ovoj tački znači ne pokušavati se po svaku cijenu osjećati dobro, već pokušati tolerisati ono što osjeća naše srce.
Mnogo puta željeti zaboraviti znači nesvesno hraniti opsesiju za određenu osobu. Međutim, može biti da ono što bismo želeli da zaboravimo nije osoba, već osjećaj.
Svaka emocija i svako sjećanje podstiče nas da obratimo pažnju na svoje najdublje ja, na ono na koje ne obraćamo pažnju u svakodnevnom životu. Zbog toga je tako teško razumijeti: vrlo često naša savijest i riječi ne uspjevaju da razumiju šta preliva iz duše.
Takve situacije zahtjevaju vrlo intenzivan unutrašnji rad. Moramo biti svijesni da je velika vjerovatnoća da ćemo imati pomješana osjećanja, biti ljuti na sebe i na druge, osjećati bijes, ljubomoru i druge emocije.
To je normalno, pa to moramo prihvatiti. Ne možemo svom umu dati zadatak da izbjegava svoje emocije: to je ne samo nemoguće, već i vrlo opasno.
Ono što treba da uradimo je da naučimo da upravljamo tim emocijama, da kontrolišemo svoje ponašanje i da promovišemo svoje blagostanje. Raditi na ovoj tački znači ne pokušavati se po svaku cijenu osjećati dobro, već pokušati tolerisati ono što osjeća naše srce.
Sjećajući se šta je na nas ostavilo traga
Rješenje nije u pokušaju izbjegavanja bola, već u razumijevanju, kako bi se sjećali bez bola. Srce zaceljuje samo kada u sjećanju možemo zadržati dobra vremena.
Zbog čega patimo nije sjećanje na te trenutke, već gubitak nekoga koga smo voljeli ili osjećanja koje je izblijedelo i koje nismo u stanju da povratimo. Suština vazduha koji smo udisali u njegovom prisustvu, miris tog kiseonika kojim smo hiljadama puta brojali do beskraja ...
Ako se psihološki potrudimo da shvatimo da ljudi u našem životu dolaze i odlaze, shvatićemo da je važno ono što je unutar nas, jer će tamo ostati zauvijek.
Kada budemo u mogućnosti da napravimo ovaj korak, moći ćemo da osjetimo sve ono što smo napravili svojim, što čini razliku, šta nas vraća u život i što formira prije i posle.
Drugim riječima, svako naše osjećanje se transformiše u dio nas kojeg se ne možemo odreći; sve što nas boli što smo izgubili ostaće zauvijek u našem srcu.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-si-puo-togliere-dalla-testa-cio-che-non-esce-dal-cuore/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Rješenje nije u pokušaju izbjegavanja bola, već u razumijevanju, kako bi se sjećali bez bola. Srce zaceljuje samo kada u sjećanju možemo zadržati dobra vremena.
Zbog čega patimo nije sjećanje na te trenutke, već gubitak nekoga koga smo voljeli ili osjećanja koje je izblijedelo i koje nismo u stanju da povratimo. Suština vazduha koji smo udisali u njegovom prisustvu, miris tog kiseonika kojim smo hiljadama puta brojali do beskraja ...
Ako se psihološki potrudimo da shvatimo da ljudi u našem životu dolaze i odlaze, shvatićemo da je važno ono što je unutar nas, jer će tamo ostati zauvijek.
Kada budemo u mogućnosti da napravimo ovaj korak, moći ćemo da osjetimo sve ono što smo napravili svojim, što čini razliku, šta nas vraća u život i što formira prije i posle.
Drugim riječima, svako naše osjećanje se transformiše u dio nas kojeg se ne možemo odreći; sve što nas boli što smo izgubili ostaće zauvijek u našem srcu.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-si-puo-togliere-dalla-testa-cio-che-non-esce-dal-cuore/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
