U čemu je tajna srećnih odnosa? Nismo li mi ljudi čudni? Postoje ljudi čiji život podsjeća na dugu trku s vremenom: žive uronjeni u rutinu, zauzeti sa hiljadu stvari, bez slobodnog vremena. Drugi se nastane ispred televizora, ili konektuju na Facebook kako bi zaboravili realnost. Treći se sklanjaju u alkoholu ili drogi. Ova provalija ovakvog bitisanja dovodi do toga da gubimo suštinske stvari, koje se ne nalaze spolja, već u nama.
Moramo početi od nas samih
Usamljenost može biti užasna za neke ljude koji žrtvuju kvalitet odnosa da bi bili u društvu. Ovaj strah od usamljenosti često odražava strah od kontakta sa našim najintimnijim emocijama, koje mogu biti neprijatne ili bolne. U tim slučajevima više volimo da uspavamo te emocije koristeći spoljne stimuluse.
Međutim, ako se naše emocionalne potrebe ne osluškuju i ne zadovolje, ako ne prihvatimo sebe bezuslovno sa svojim slabostima i prednostima, nastavićemo da nosimo masku života. Pretvaraćemo se da smo neko ko nismo, da bismo tražili od drugih prihvatanje koje sami negiramo.
Ljudsko biće nije emocionalni zombi. Djeca, zapravo, ne osuđuju svoje emocije: ona ih jednostavno osjećaju i izražavaju. Nažalost, tokom procesa socijalizacije može se dogoditi da dijete bude ignorisano, povrijeđeno, ismejano ili maltretirano. Suočen sa svim ovim, jedini resurs koji ima je da zakopa bol koji osjeća u svojoj nesvesti, jer kao mali još uvek zavisi od drugih da bi se osjećao dostojno ljubavi i poštovanja.
Kada dostigne punoljetstvo, važno je da preuzme odgovornost za svoje emocionalno zdravlje i da se pobrine za zarastanje rana i zadovoljenje nedostataka dijeteta u sebi. Ako to ne učini, živeće sa unutrašnjom prazninom koju će uzaludno pokušavati da ispuni površnim vezama.
Usamljenost može biti užasna za neke ljude koji žrtvuju kvalitet odnosa da bi bili u društvu. Ovaj strah od usamljenosti često odražava strah od kontakta sa našim najintimnijim emocijama, koje mogu biti neprijatne ili bolne. U tim slučajevima više volimo da uspavamo te emocije koristeći spoljne stimuluse.
Međutim, ako se naše emocionalne potrebe ne osluškuju i ne zadovolje, ako ne prihvatimo sebe bezuslovno sa svojim slabostima i prednostima, nastavićemo da nosimo masku života. Pretvaraćemo se da smo neko ko nismo, da bismo tražili od drugih prihvatanje koje sami negiramo.
Ljudsko biće nije emocionalni zombi. Djeca, zapravo, ne osuđuju svoje emocije: ona ih jednostavno osjećaju i izražavaju. Nažalost, tokom procesa socijalizacije može se dogoditi da dijete bude ignorisano, povrijeđeno, ismejano ili maltretirano. Suočen sa svim ovim, jedini resurs koji ima je da zakopa bol koji osjeća u svojoj nesvesti, jer kao mali još uvek zavisi od drugih da bi se osjećao dostojno ljubavi i poštovanja.
Kada dostigne punoljetstvo, važno je da preuzme odgovornost za svoje emocionalno zdravlje i da se pobrine za zarastanje rana i zadovoljenje nedostataka dijeteta u sebi. Ako to ne učini, živeće sa unutrašnjom prazninom koju će uzaludno pokušavati da ispuni površnim vezama.
Čaša se mora preliti
Naš glavni zadatak je, dakle, naučiti da vidimo, volimo i cijenimo ono što imamo: svoju suštinu. Kako naučimo da volimo sebe, povećaće se i želja da svoju ljubav delimo sa drugima, jer je istinska ljubav po prirodi prostrana. Ovaj talas je nezaustavljiv i stoga je neizbježno osjećati želju da se ljubav deli sa drugima; ne da bi se popunila praznina , već sa punoćom i autentičnošću.
Na kraju, naša istinska misija na ovom svetu je da proširimo svoju sposobnost da volimo sebe i druge. Kada ovo shvatimo i živimo u skladu sa ovom misijom, otkrivamo da je iskreno i bezuslovno voljeti najveće blago koje možemo naći.
Ne postoji luksuz, užici, uspesi, imanja ili bogatstva koja mogu da zamjene punoću koju proizvedi prava bezuslovna ljubav. Ali moramo početi tako što ćemo se u prvom licu voljeti i poštovati. Na taj način, umjesto da pokušate da dobijete ljubav drugog, ili čak da je zahtjevate, ljubav koju osjećate prema sebi podelićete sa partnerom. Ironično, drugom ćete dati ono što ste uvijek željeli od njega, ali što ranije niste mogli.
Samonapuštanje i samoodbacivanje među glavnim su uzrocima neuspjeešnih odnosa. Na svijetu nema ničeg divnijeg od ljubavi, ali ne možete dati ono što nemate. Dok ne naučimo da volimo sebe, ne možemo voljeti druge.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/qual-e-il-segreto-delle-relazioni-felici/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Naš glavni zadatak je, dakle, naučiti da vidimo, volimo i cijenimo ono što imamo: svoju suštinu. Kako naučimo da volimo sebe, povećaće se i želja da svoju ljubav delimo sa drugima, jer je istinska ljubav po prirodi prostrana. Ovaj talas je nezaustavljiv i stoga je neizbježno osjećati želju da se ljubav deli sa drugima; ne da bi se popunila praznina , već sa punoćom i autentičnošću.
Na kraju, naša istinska misija na ovom svetu je da proširimo svoju sposobnost da volimo sebe i druge. Kada ovo shvatimo i živimo u skladu sa ovom misijom, otkrivamo da je iskreno i bezuslovno voljeti najveće blago koje možemo naći.
Ne postoji luksuz, užici, uspesi, imanja ili bogatstva koja mogu da zamjene punoću koju proizvedi prava bezuslovna ljubav. Ali moramo početi tako što ćemo se u prvom licu voljeti i poštovati. Na taj način, umjesto da pokušate da dobijete ljubav drugog, ili čak da je zahtjevate, ljubav koju osjećate prema sebi podelićete sa partnerom. Ironično, drugom ćete dati ono što ste uvijek željeli od njega, ali što ranije niste mogli.
Samonapuštanje i samoodbacivanje među glavnim su uzrocima neuspjeešnih odnosa. Na svijetu nema ničeg divnijeg od ljubavi, ali ne možete dati ono što nemate. Dok ne naučimo da volimo sebe, ne možemo voljeti druge.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/qual-e-il-segreto-delle-relazioni-felici/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
