Jedan dečak je puno volio cirkus. Sviđale su mu se šarene i vesele predstave. Jednog dana došao je u njihov grad cirkus sa životinjama, dječak je zamolilo oca da ga odvede na predstavu.
|
|
Najviše od svega, dječaku se svidio slon. Radio je čuda: podizao teret, žonglirao, hodao na zadnje noge. Nakon predstave dječak je poželio da vidi slona izbliza i zamolio je oca da ga povede do ograde gdje su držane životinje. Tamo je video da je slon vezan lancem za jednu nogu, a klin privezan za lanac bio je zabijen u zemlju. Za moćnog slona, nije bilo teško da izvuče klin i ode.
|
- Tata! Zašto slon ne ode na slobodu u džunglu, jer on to lako može učiniti? pitao je dječak oca. - Tako je jak!
- Zato što je dresiran i već je naviknut na svoj položaj. A i zato što je uhvaćen kada je bio mali i tada je stvarno bio čvrsto vezan. Svakog dana, pošto je bio mali i usamljen, pokušavao je svom snagom da se oslobodi lanca, bio nogom od zemlju, pokušava da slomi lanac drugom nogom, umorio se, borio se iz sve snage. I konačno, došao je dan kada je priznao sopstvenu nemoć i pomirio se sa svojom sudbinom i sa tim da se nikad neće osloboditi.
A sada, kada je odrastao i pretvorio se u velikog i moćnog slona, i dalje nastavlja da misli da se nikada ne može osloboditi. Sjeća se da nekada nije mogao i najgore od svega je što posle toga nikada više nije pokušao, nije više provjeravao svoju snagu i mogućnosti.
I mi živimo kao ovaj slon, ne vjerujemo u svoju snagu, samo zato što smo jednom probali i nijesmo uspjeli. Skinite okove.
Iz knjige Saidmuroda Davlatova "Psihologija bogatstva"
Izvor: https://blog.mann-ivanov-ferber.ru/2013/11/20/ne-ogranichivajte-svoi-vozmozhnosti/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
