Ne treba čekati ili juriti uspjeh, morate ga izgraditi

​Ne postoji čarobni štapić koji dodirom donosi sreću i uspjeh u životu, jer uspjeh ne kuca na naša vrata bez poziva. Ako želimo da postignemo uspjeh, moramo ga izgraditi i dati mu oblik koji želimo. U tom smislu moramo definisati šta želimo da postignemo, drugim riječima slediti povoljan vjetar. Jednom identifikovani, dobar trening i doza nade u obliku energije daće nam potrebnu snagu da se suočimo sa prvim poteškoćama i dovedu do uspjeha.

Ali neće biti sve ružičasto. Neuspjeh ili sjenka neuspjeha je iza ugla spremna da nas uplaši ili natjera da sumnjamo da li da nastavimo ili odstupimo. Sve ovo će i dalje biti dio našeg uspona do uspjeha, dio učenja. Ne smijemo shvatiti kao znak odustajanja od započetog. Trud će uvijek imati nagradu ako se s njim strpljivo i pametno snađemo.

"Mnogo puta sam u životu pravio greške, zato sam konačno postigao uspjeh."
~Michael Jordan

Prvi korak je najteži, ali je i najvažniji

Preduzeti prvi korak uvijek je teška odluka: to znači pokretanje krećući se iz statičnog položaja. To je poput pisca koji se nađe pred praznim listom koji budi sve njegove strahove. Jednom kada se ova barijera prevaziđe, biće lakše ići naprijed, praćeni velikim saveznikom: odlučnošću.

Plašimo se učiniti prvi korak, jer mnogo puta naš um predviđa patnju ili neuspjeh. Neuspjeh koji možda neće doći, ali kome se približavamo. Možda zato što želimo trenutne rezultate, želimo da put do uspjeha bude što kraći. Daće namveliku frustraciju, ali ne zaboravimo da sve dođe u svoje vrijeme.

Što je dalji cilj, to će nam biti potrebno više vremena da postignemo ono što želimo i sve teže ćemo donijeti odluku da napravimo prvi korak. Bićem0 zaokupljeni brigama i sumnjama. Šta ako se zaustavimo na putu? Da li ćemo uspjeti da prevaziđemo sve neuspjehe sa kojima ćemo se morati suočiti?

Neuspjesi su dio procesa učenja.

"Ne mogu" nije opcija

Naš život je pun "ne mogu". Dvije riječi koje su dio našeg rečnika i koje koristimo više nego što bi trebalo. Kao što smo rekli na početku članka, magija ne postoji. Uspjeh nas neće potražiti ako mi to ne učinimo. Neće biti moguće to postići ako sami sebi namećemo ograničenja.

Naše riječi imaju veliku moć. Ako kažemo "mogu", biće tako. Ponekad sve negativne stvari koje sebi kažemo zavise od okoline, od ljudi oko nas koji nam ne vjeruju, od ljudi koji insistiraju na tome da su naši ciljevi apsurdni. Sve ovo nas tjera da preispitujemo svoju sposobnost postizanja cilja, samog cilja.

U ovim slučajevima postoji samo jedno riješenje. Oglušite se na sve komentare drugih koji nas samo sputavaju na putu ka uspjehu i uzvraćaju širokim osmijehom. Mi bolje od bilo koga znamo šta smo sposobni da uradimo i postignemo. Nema razloga zašto nas neko tjera da sumnjamo u sebe.
​
Planirajte ciljeve koji se mogu postići

Najbolji način za upravljanje neuspjehom kojeg se toliko bojimo je unaprijed planirati realne ciljeve za koje znamo da ih možemo postići. Ne moraju biti veliki ciljevi. Najvažnije je da daju kratkoročne rezultate. Na ovaj način ostaćemo sa nogama na zemlji.

Da li to znači da imamo ograničenja? Ne, to znači da moramo biti realni. Jer se ponekad naše nade i naši snovi izigravaju, a naša očekivanja se zanemaruju zbog čega gubimo pravu perspektivu.

Poduzimanje malih, sigurnih koraka, bez gubljenja strpljenja, bez želje da požurimo sa dolaskom na odredište kada još nismo krenuli, pripremiće nas za rešavanje bilo kog problema koji se pojavi. Kada se najmanje nadamo, tada ćemo početi da vizualizujemo ono što smo imali na umu u stvarnosti. Rijetko će biti isto, jer put ostavlja svoj trag, uglavnom pozitivan.

Možda još nisam stigao do cilja, ali bliži sam nego juče.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/aspettare-il-successo-costruirlo/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​