Tračaroši su prisutni u svim kontekstima u kojima živimo. Maskirani kao jagnjad, svojim račvastim jezicima hrane se tračevima i ogovaranjima, kao da su izvor života. Imaju takozvani "mentalitet stada", sposobni da pronađu zadovoljstvo u tuđim nedaćama.
To su psihološka ponašanja koja su oduvek postojala. Ogovaranje je dio naše biološke suštine kao socijalnih pojedinaca.Studija iz 2008. objavljena u časopisu Scientific American objašnjava ovaj fenomen.
Neka usta izmisle ono što oči ne vide
Robin Dunbar, proslavljeni britanski antropolog, psiholog i biolog, razvio je teoriju u kojoj govori o tračevima kao osnovi na kojoj je razvijen naš jezik. Prema riječima stručnjaka, kada su se naši preci okupljali u malim društvenim grupama, razmenjivali su informacije u povjerljivom kontekstu sa ciljem kovanja veza.
Sada postoje različite vrste tračeva i dobar dio toga nema nikakve veze sa zlobom. Često samo želimo da potražimo informacije i eliminišemo nesigurnost svog najbližeg okruženja. Naš mozak je programiran da prikuplja podatke kako bi uspostavio kognitivnu ravnotežu i zato nam je potrebno ono što drugi mogu objasniti, da bi prevazišao disonance i praznine u informacijama.
Karakteristike ogovaranja
Epikur je tračeve definisao kao prirodno, ali nepotrebno zadovoljstvo. Mogli bismo da živimo čitav svoj život bez širenja tračeva i glasina ili bez brige o tome i ništa se ne bi dogodilo, sigurno ne bismo umrli.
Međutim, pravi tračevi uspijevaju u indiskreciji jer nekako nadoknađuju svoja razočaranja, svoje emocionalne praznine i ličnu slabost. Biološki mehanizam pokrenut činom sastanka radi razmene privilegovanih informacija o osobi koja nije prisutna manifestuje se vrlo intenzivnom hemijskom reakcijom: oslobađa se serotonin, hormon sreće. Zbog toga je širenje tračeva za neke ljude prava zavisnost.
Neka usta izmisle ono što oči ne vide
Robin Dunbar, proslavljeni britanski antropolog, psiholog i biolog, razvio je teoriju u kojoj govori o tračevima kao osnovi na kojoj je razvijen naš jezik. Prema riječima stručnjaka, kada su se naši preci okupljali u malim društvenim grupama, razmenjivali su informacije u povjerljivom kontekstu sa ciljem kovanja veza.
Sada postoje različite vrste tračeva i dobar dio toga nema nikakve veze sa zlobom. Često samo želimo da potražimo informacije i eliminišemo nesigurnost svog najbližeg okruženja. Naš mozak je programiran da prikuplja podatke kako bi uspostavio kognitivnu ravnotežu i zato nam je potrebno ono što drugi mogu objasniti, da bi prevazišao disonance i praznine u informacijama.
Karakteristike ogovaranja
Epikur je tračeve definisao kao prirodno, ali nepotrebno zadovoljstvo. Mogli bismo da živimo čitav svoj život bez širenja tračeva i glasina ili bez brige o tome i ništa se ne bi dogodilo, sigurno ne bismo umrli.
Međutim, pravi tračevi uspijevaju u indiskreciji jer nekako nadoknađuju svoja razočaranja, svoje emocionalne praznine i ličnu slabost. Biološki mehanizam pokrenut činom sastanka radi razmene privilegovanih informacija o osobi koja nije prisutna manifestuje se vrlo intenzivnom hemijskom reakcijom: oslobađa se serotonin, hormon sreće. Zbog toga je širenje tračeva za neke ljude prava zavisnost.
Pogledajmo sada neke tipične karakteristike tračaroša
Osjećaj pripadnosti grupi
Za ogovarače deljenje ogovaranja znači konsolidaciju „mi“ da bismo isključili „njih“. Na ovaj način jača se osjećaj pripadnosti određenoj grupi, zajednički stav u različitim poslovnim, školskim, pa i porodičnim kontekstima.
Osjećaj uživanja u određenom statusu
Kao što bi Nietzsche rekao, neki ljudi moraju imati čin, status i čine sve što mogu da bi to postigli čak i putem mehanizama sumnjive moralne reputacije.
" Potrebne su dvije godine da naučite da govorite i šezdeset da naučite da ćutite."
~ Ernest Hemingway
Osjećaj pripadnosti grupi
Za ogovarače deljenje ogovaranja znači konsolidaciju „mi“ da bismo isključili „njih“. Na ovaj način jača se osjećaj pripadnosti određenoj grupi, zajednički stav u različitim poslovnim, školskim, pa i porodičnim kontekstima.
Osjećaj uživanja u određenom statusu
Kao što bi Nietzsche rekao, neki ljudi moraju imati čin, status i čine sve što mogu da bi to postigli čak i putem mehanizama sumnjive moralne reputacije.
" Potrebne su dvije godine da naučite da govorite i šezdeset da naučite da ćutite."
~ Ernest Hemingway
Ogovaranje stvara "mentalitet stada"
Kao što smo govorili na početku članka, učestvovanje u tračevima ne znajući da li je to istina, bez primene bilo kakvog filtera analize ili bez provjere njegove istinitosti, konfiguriše jedinstveni i kruti um koji vrlo malo govori o ljudskoj evoluciji.
Na neki način postoji potvrda činjenice da vrlo blizu nas postoji zavidna osoba koja izmišlja indiskreciju, trač koji je širi i naivna osoba koja to prihvata ne opirući se.
Neophodno je suzbiti ove stavove. Ogovaranje se zaustavlja samo blokiranjem širenja ogovaranja. Pitanje je: kako to učiniti? Samo primjenite zaštitne filtere. Evo koji su to filteri.
Kako zaustaviti opasne tračeve
Prije svega, dobro je znati da se bilo koji tračevi mogu zasnivati na netačnim informacijama ili moralno naštetiti osobi ili grupi ljudi koji su im predmet. Odluka da delimo tračeve može nas pretvoriti u tračaroše ili možemo da odlučimo da preuzmemo odgovornost za suzbijanje ove dinamike.
Ogovaranje može biti oblik socijalizacije, ali moramo naučiti razlikovati tračeve koji žele širiti nove, iskrene, korisne i smislene informacije i one koji, s druge strane, imaju opasnije svrhe.
Takođe učimo da razlikujemo pouzdane informacije od jednostavnih pretpostavki.
Moramo pojasniti da ne želimo da učestvujemo u indiskreciji ako je zasnovana na lošim namjerama.
Kada odlučimo da nekome vjerujemo i povjerimo se, moramo biti oprezni, intuitivni i razboriti. Uvijek će biti bolje biti oprezan i odlučiti se za ćutanje prije nego što upadnete u mrežu tračeva.
U zaključku je jasno da ogovaranje treba isključiti iz radnog konteksta ili između komšija i prijatelja. Međutim, dobro je shvatiti da će takva ponašanja uvijek biti dio našeg života. Stoga ćemo se oglušiti o zatrovane glasine uštedeti sebi mnogo problema.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-fidarti-dei-pettegoli/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Kao što smo govorili na početku članka, učestvovanje u tračevima ne znajući da li je to istina, bez primene bilo kakvog filtera analize ili bez provjere njegove istinitosti, konfiguriše jedinstveni i kruti um koji vrlo malo govori o ljudskoj evoluciji.
Na neki način postoji potvrda činjenice da vrlo blizu nas postoji zavidna osoba koja izmišlja indiskreciju, trač koji je širi i naivna osoba koja to prihvata ne opirući se.
Neophodno je suzbiti ove stavove. Ogovaranje se zaustavlja samo blokiranjem širenja ogovaranja. Pitanje je: kako to učiniti? Samo primjenite zaštitne filtere. Evo koji su to filteri.
Kako zaustaviti opasne tračeve
Prije svega, dobro je znati da se bilo koji tračevi mogu zasnivati na netačnim informacijama ili moralno naštetiti osobi ili grupi ljudi koji su im predmet. Odluka da delimo tračeve može nas pretvoriti u tračaroše ili možemo da odlučimo da preuzmemo odgovornost za suzbijanje ove dinamike.
Ogovaranje može biti oblik socijalizacije, ali moramo naučiti razlikovati tračeve koji žele širiti nove, iskrene, korisne i smislene informacije i one koji, s druge strane, imaju opasnije svrhe.
Takođe učimo da razlikujemo pouzdane informacije od jednostavnih pretpostavki.
Moramo pojasniti da ne želimo da učestvujemo u indiskreciji ako je zasnovana na lošim namjerama.
Kada odlučimo da nekome vjerujemo i povjerimo se, moramo biti oprezni, intuitivni i razboriti. Uvijek će biti bolje biti oprezan i odlučiti se za ćutanje prije nego što upadnete u mrežu tračeva.
U zaključku je jasno da ogovaranje treba isključiti iz radnog konteksta ili između komšija i prijatelja. Međutim, dobro je shvatiti da će takva ponašanja uvijek biti dio našeg života. Stoga ćemo se oglušiti o zatrovane glasine uštedeti sebi mnogo problema.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-fidarti-dei-pettegoli/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
