Koliko puta ste se zatekli u bitkama koje nisu vaše? Koliko odgovornosti drugih ste nosili na svojim leđima? Koliko puta ste odlučili da na svoja ramena uzmete tegove koji nisu bili vaši i svaki put je težina bila sve veća i veća?
Nadali ste se da ćete pomoći drugima, učiniti uslugu, ali u stvarnosti ste sami sebi učinili nasilje. Jer su vas oni koji su vas videli snažnima, dovoljno snažnima da podnesete teret drugih, identifikovali sa nepokolebljivom stijenom i nisu vam vjerovali kad ste rekli "Dosta!". Kad ste se srušili, kad ste se raspadali.
Možda je vrijeme da odložite oružje i pustite drugog da sam vodi svoje bitke.
Svakom svoje bitke
Svako od nas nađe se koračajući stazom koja mu je svojstvena u životu: ima određene susrete, iskustva, suočava se sa testovima koji će ga promjeniti na specifičan način. Nijedan put neće biti isti kao drugi jer je svako od nas jedinstven. Tokom ovog dugog putovanja, tokom čitavog života, svako od nas će biti pozvan da razvija svoje vještine, svoje talente, ratujući u sopstvenim bitkama na osnovu alata koje nam život pruža.
Svaki put je jedinstven i dat je u skladu sa vremenom: ne doživljavamo svi iste faze u istim trenucima. Zato ponekad vidimo nekoga kako ubira plodove svog rada dok se mi još uvijek mučimo. U tom trenutku je lako izgubiti kontrolu nad svojim osjećanjima i pomisliti da je velika radost koju drugi doživljava nepravedna i nezaslužena. Tada možemo upasti u iskušenje da mu sudimo, da na njega izlijemo svu svoju frustraciju. Umjesto da nastavimo da radimo dobrim tempom da bismo mogli ubrati plodove svog rada, mi pokazujemo zavist, potisnuti bijes, strahove, izlivajući svo naše emocionalno smeće na drugoga.
Ali šta zapravo znamo o njegovom putu? Ko nam kaže da je ono što sada sakuplja samo sreća, a ne rezultat godinama napornog rada, iskušenja, neuspjeha, ponekad propalih nada? S druge strane, vjerovatno je da iza njegovog uspjeha ima mnogo koraka koji su nevidljivi za naše oči i koji su ga doveli upravo tamo gdje je trenutno.
A mi, dok bijemo bitke drugih, gdje smo stigli na sopstvenom putu?
Možda je vrijeme da odložite oružje i pustite drugog da sam vodi svoje bitke.
Svakom svoje bitke
Svako od nas nađe se koračajući stazom koja mu je svojstvena u životu: ima određene susrete, iskustva, suočava se sa testovima koji će ga promjeniti na specifičan način. Nijedan put neće biti isti kao drugi jer je svako od nas jedinstven. Tokom ovog dugog putovanja, tokom čitavog života, svako od nas će biti pozvan da razvija svoje vještine, svoje talente, ratujući u sopstvenim bitkama na osnovu alata koje nam život pruža.
Svaki put je jedinstven i dat je u skladu sa vremenom: ne doživljavamo svi iste faze u istim trenucima. Zato ponekad vidimo nekoga kako ubira plodove svog rada dok se mi još uvijek mučimo. U tom trenutku je lako izgubiti kontrolu nad svojim osjećanjima i pomisliti da je velika radost koju drugi doživljava nepravedna i nezaslužena. Tada možemo upasti u iskušenje da mu sudimo, da na njega izlijemo svu svoju frustraciju. Umjesto da nastavimo da radimo dobrim tempom da bismo mogli ubrati plodove svog rada, mi pokazujemo zavist, potisnuti bijes, strahove, izlivajući svo naše emocionalno smeće na drugoga.
Ali šta zapravo znamo o njegovom putu? Ko nam kaže da je ono što sada sakuplja samo sreća, a ne rezultat godinama napornog rada, iskušenja, neuspjeha, ponekad propalih nada? S druge strane, vjerovatno je da iza njegovog uspjeha ima mnogo koraka koji su nevidljivi za naše oči i koji su ga doveli upravo tamo gdje je trenutno.
A mi, dok bijemo bitke drugih, gdje smo stigli na sopstvenom putu?
Kako prepoznati kada smo umješani u tuđe bitke
Postoji gotovo nepogrešiv trag koji nam može pomoći da shvatimo gubimo li vrijeme i energiju u nekoj od ovih beskorisnih bitaka: ako patimo kada je neko srećan, ako njegova radost u nama budi neobičnu želju da vidimo kako propada, biće korisno da postanemo svesni da težina koju osjećamo u sebi nema nikakve veze sa drugima, već sa nama samima. To je naša, a ne tuđa bitka.
Bilo bi dovoljno da proširimo pogled na put drugog i prepoznamo da je sve što je ranije sagradio, ciglu po ciglu, veoma predano, igralo važnu ulogu kako bi konačno mogao da uživa u plodovima svog rada.
Slično tome, ako nas neko provocira kada dostignemo važnu prekretnicu, pokušavajući da umanji vrijednost svih naših važnih poslova, bilo bi dobro ne prihvatiti provokaciju: rizikovali bismo tada vodeći bitku koja nije naša i što bi nam oduzelo mogućnost da nastavimo da se krećemo naprijed našim putem. Neka svako korača svojim putem i imajte na umu da se bitka koju drugi želi da vodi ne tiče vas.
Postoji gotovo nepogrešiv trag koji nam može pomoći da shvatimo gubimo li vrijeme i energiju u nekoj od ovih beskorisnih bitaka: ako patimo kada je neko srećan, ako njegova radost u nama budi neobičnu želju da vidimo kako propada, biće korisno da postanemo svesni da težina koju osjećamo u sebi nema nikakve veze sa drugima, već sa nama samima. To je naša, a ne tuđa bitka.
Bilo bi dovoljno da proširimo pogled na put drugog i prepoznamo da je sve što je ranije sagradio, ciglu po ciglu, veoma predano, igralo važnu ulogu kako bi konačno mogao da uživa u plodovima svog rada.
Slično tome, ako nas neko provocira kada dostignemo važnu prekretnicu, pokušavajući da umanji vrijednost svih naših važnih poslova, bilo bi dobro ne prihvatiti provokaciju: rizikovali bismo tada vodeći bitku koja nije naša i što bi nam oduzelo mogućnost da nastavimo da se krećemo naprijed našim putem. Neka svako korača svojim putem i imajte na umu da se bitka koju drugi želi da vodi ne tiče vas.
Mi imamo moć da izberemo mir
Smješno u životu je to što nas često gura da se nađemo sa obje strane puta: ponekad se nađemo na strani onih koji pate, drugi put na strani onih koji bace prvi kamen.
Ova promjena položaja pomaže nam da shvatimo fundamentalnu stvar: niko ne može niti mora da preuzme odgovornost za tuđe bitke, jer to može biti štetno kako za one koji primenjuju mehanizam moralnog razdvajanja, tako i za one koji preuzimaju odgovornosti drugih, često plaćajući posledice sami.
Najbolji način da se živi u miru sa samim sobom je da se ne ratuju tuđi ratovi, da se izbjegne "prelazak Rubikona" odgovaranjem na provokacije za koje znamo da su neutemeljene: nema potrebe da se reaguje, da se zbog toga izgubi ravnoteža.
"Ne branite se. Kada pokušavate da se odbranite, pridajete previše značaja riječima drugih i dajete više snage njihovim mišljenjima. Ako prihvatite da se ne branite, pokazujete da mišljenja drugih ne utiču na vas, da ih "slušate". Da su to jednostavno mišljenja i da ne morate druge da ubjeđujete. Vaša unutrašnja tišina čini vas mirnim."
~Thich Nhat Hanh
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/67522/non-combattero-piu-le-tue-battaglie-mi-merito-la-pace.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Smješno u životu je to što nas često gura da se nađemo sa obje strane puta: ponekad se nađemo na strani onih koji pate, drugi put na strani onih koji bace prvi kamen.
Ova promjena položaja pomaže nam da shvatimo fundamentalnu stvar: niko ne može niti mora da preuzme odgovornost za tuđe bitke, jer to može biti štetno kako za one koji primenjuju mehanizam moralnog razdvajanja, tako i za one koji preuzimaju odgovornosti drugih, često plaćajući posledice sami.
Najbolji način da se živi u miru sa samim sobom je da se ne ratuju tuđi ratovi, da se izbjegne "prelazak Rubikona" odgovaranjem na provokacije za koje znamo da su neutemeljene: nema potrebe da se reaguje, da se zbog toga izgubi ravnoteža.
"Ne branite se. Kada pokušavate da se odbranite, pridajete previše značaja riječima drugih i dajete više snage njihovim mišljenjima. Ako prihvatite da se ne branite, pokazujete da mišljenja drugih ne utiču na vas, da ih "slušate". Da su to jednostavno mišljenja i da ne morate druge da ubjeđujete. Vaša unutrašnja tišina čini vas mirnim."
~Thich Nhat Hanh
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/67522/non-combattero-piu-le-tue-battaglie-mi-merito-la-pace.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
