Nekada me je bilo lako voljeti

​Bila sam slatka. Vjerovala sam u obećanja, u riječi.

Praštala sam sve, čak i zlo koje sam osjetila i nisam priznavala. Preuzimala sam krivicu, čak i ako to nisam razumela za šta sam kriva. Da ne bih izgubila onoga koga sam voljela, trpela sam svaki nedostatak. Grlila sam ne tražeći ništa zauzvrat. Bila sam bespomoćna.

Danas je teško voljeti me, ostati blizu mene.

Treba da poštuješ  moje prostore, shvatiš moje ćutanje, moju nezavisnost, moju potrebu da živim i gradim koristeći samo svoju snagu. Ja, koja sam tražila, patila i pronašao svoju ravnotežu, činim da mi svaki dan vapi u sadašnjost.

Ja koja vjerujem u ljubav mnogo više nego juče. Ljubav koja nema nikakve veze sa mrvicama, sa arogancijom, sa odsustvom, sa nevjerstvom.

Danas je teško voljeti ženu koja sam postala. Posle izbledelih snova, slomljenih krila.  Teško je. Možda i nemoguće. Sigurno je retko sresti dušu koja nas voli izvan nas samih, gdje se pretvaramo da smo snažni dok molimo za zagrljaj one koji nas mogu voljeti znajući da smo krhki i nesavršeni.

Možda ne znam mnogo o ljubavi. Ali znam da ima veze sa poštovanjem. I sa izborima koji se ne nameću sami, već se grade zajedno.

Kad postaneš jedini izbor i ​nikada jedna od mnogih.

Natascja Di Berardino

Prevod teksta: www.eticamente.com

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​