"Emocionalni impuls mora da se pokrene da ne bi umro".
-Walter Riso
Grešimo kada stavljamo milovanje, maženje i slatke riječi u fioku prošlosti. Nekada nam je bilo važno da voljenoj osobi pokažemo šta osjećamo prema njoj...
Ljubavi bez ukusa...
Mnogo puta smo čuli da ljubav prije ili kasnije prestaje, da umire, da se vremenom menja ... Krivimo prolazak godina da bismo se osjećali bolje i ne preuzimali odgovornost za to što nismo ništa učinili.
"Zašto moram da kažem mužu da ga volim ako već zna", "Ne moram da ga poljubim, on već zna da to želim", "Sada smo prestari da delimo naklonost u javnosti" ... To su sigurno fraze koje , ako zastanete i razmislite, zvuče vam poznato.
Mi smo ti koji čine da ljubav umre
Plamen se ne gasi samostalno, mi smo ti zbog kojih se gasi.
Mnogi ljudi daju sve na početku veze. Oni su poput naduvanog balona, koji kada jednom dobije ono što je želio, polako počinje da se ispuhuje, sve dok ne ostane samo sjećanje na početke. U ovim slučajevima nije iznenađujuće ako se nađete da postavljate pitanja poput: "Ne razumem zašto više nemamo intimnost" ili "zašto se sve promenilo"?
Znate da je ljubav tu, ali u tihom, jedva primjetnom režimu. Plaha ljubav koja vas možda u nekim prilikama tjera da sumnjate u njeno postojanje
Veza ne ide sama, nije sama sebi dovoljna. Treba je uvijek hraniti, iz dana u dan, sa sve većom pažnjom.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/amori-dolce-senza-zucchero/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com