Mama je ona koja nas je donela na svijet, ona koja nas je nosila u stomaku, ona koja nas je hranila, čuvala, voljela i ona koja je provodila neprospavane noći dok smo imali groznicu, koja je plakala našeg prvog dana škole, koja je našem ludilu rekla "ne", koja se brinula kad smo se vratili kući usred noći...
Međutim, dešava se da nas majka nije rodila (jer smo usvojeni) ili da nije uspela da bude "dovoljno dobra" majka, kako je nazvao Donald Winnicott, britanski pedijatar i psihoanalitičar. To su one prirodno nesavršene majke koje osjećaju strepnje i krivicu, ali koje su prisutne, nježne i sposobne da prenose ljubav i sigurnost pomažući svojoj djeci da postanu odgovorni odrasli ljudi.
"Dovoljno dobra" majka: nesavršena majka koja vam omogućava da evoluirate
Dovoljno dobra majka nije savršena majka, već se jednostavno trudi dati sve od sebe i pružiti svojoj djeci ono što im je potrebno: hranu, sigurnost, ljubav, slobodu i onu granicu greške koja će im omogućiti da evoluiraju i da to učine bolje od nje.
Zašto je dovoljno dobra majka najbolja majka? Jer savršena ili idealizovana majka, postala bi nedostižni model za ćerku, koji je nemoguće savladati, prekidajući tako prirodni ciklus evolucije koji je uspostavljen između majke i ćerke; dovoljno dobra majka pomaže svojoj ćerki da prepozna greške i postane bolja od nje, bolja, ali ne i savršena.
Majka koja je dovoljno dobra takođe ostaje svijesna svog identiteta kao žene, što nije ograničeno na materinstvo; ovo joj pomaže da ima zdraviji odnos sa svojom djecom, sprečavajući je da na nju projektuje čitav svoj svijet, uz opasnost da se sruši kada "mladunče" odluči da napusti gnijezdo.
Ova majka ne ograničava svoj svijet na svoju djecu: ona ih voli, štiti, prisutna je za njih, ali takođe zna kako da voli sebe i ne odriče se svoje sreće, izbjegavajući da je natovari na ramena svoje djece; ona zna da nije njihov posao (ili odgovornost) da je čine srećnom. Ona je vrsta majke koja zna kako da preseče pupčanu vrpcu: dala je korijene svojoj djeci, ali i krila.
Postoje li majke koje se kaju? (i istina o majčinom instinktu)
Međutim, nisu sve majke srećne što su majke i sve češće se čitaju svedočenja nekih žena koje je majčinstvo bacilo na koljena: one su pokajane majke.
Koncept majčinstva je sveobuhvatan: kad postanete majka, žena u vama mora nestati kako bi napravila mjesta isključivo za djecu (živeći isključivo za njih, postajete vrsta žrtve), zaboravljajući na ostatak vašeg svijeta (posao, strasti, hobiji, snovi itd.); majčinstvo se doživljava gotovo kao obaveza da afirmišete svoj ženski identitet, ali čim postanete majka, morate se lišiti toga što ste žena.
Međutim, kažu da će to vrijedeti jer će sreća koju ćete osjećati zbog djece biti toliko velika da ćete sve ovo zaboraviti: tako deluje majčinski instinkt.
Ali nevolja je u tome što majčinski instinkt ne postoji.
Mit o majčinskom instinktu
Mit o majčinskom instinktu potiče iz kulturne stratifikacije: majke se ponašaju prema društvenim diktatima, a instinkt rađanja se meša sa materinskim instinktom, dok su u stvarnosti to vrlo različite stvari: postoje žene koje se ponašaju kao majke sa svima i druge koje to nisu ni sa sopstvenom djecom.
"Dovoljno dobra" majka: nesavršena majka koja vam omogućava da evoluirate
Dovoljno dobra majka nije savršena majka, već se jednostavno trudi dati sve od sebe i pružiti svojoj djeci ono što im je potrebno: hranu, sigurnost, ljubav, slobodu i onu granicu greške koja će im omogućiti da evoluiraju i da to učine bolje od nje.
Zašto je dovoljno dobra majka najbolja majka? Jer savršena ili idealizovana majka, postala bi nedostižni model za ćerku, koji je nemoguće savladati, prekidajući tako prirodni ciklus evolucije koji je uspostavljen između majke i ćerke; dovoljno dobra majka pomaže svojoj ćerki da prepozna greške i postane bolja od nje, bolja, ali ne i savršena.
Majka koja je dovoljno dobra takođe ostaje svijesna svog identiteta kao žene, što nije ograničeno na materinstvo; ovo joj pomaže da ima zdraviji odnos sa svojom djecom, sprečavajući je da na nju projektuje čitav svoj svijet, uz opasnost da se sruši kada "mladunče" odluči da napusti gnijezdo.
Ova majka ne ograničava svoj svijet na svoju djecu: ona ih voli, štiti, prisutna je za njih, ali takođe zna kako da voli sebe i ne odriče se svoje sreće, izbjegavajući da je natovari na ramena svoje djece; ona zna da nije njihov posao (ili odgovornost) da je čine srećnom. Ona je vrsta majke koja zna kako da preseče pupčanu vrpcu: dala je korijene svojoj djeci, ali i krila.
Postoje li majke koje se kaju? (i istina o majčinom instinktu)
Međutim, nisu sve majke srećne što su majke i sve češće se čitaju svedočenja nekih žena koje je majčinstvo bacilo na koljena: one su pokajane majke.
Koncept majčinstva je sveobuhvatan: kad postanete majka, žena u vama mora nestati kako bi napravila mjesta isključivo za djecu (živeći isključivo za njih, postajete vrsta žrtve), zaboravljajući na ostatak vašeg svijeta (posao, strasti, hobiji, snovi itd.); majčinstvo se doživljava gotovo kao obaveza da afirmišete svoj ženski identitet, ali čim postanete majka, morate se lišiti toga što ste žena.
Međutim, kažu da će to vrijedeti jer će sreća koju ćete osjećati zbog djece biti toliko velika da ćete sve ovo zaboraviti: tako deluje majčinski instinkt.
Ali nevolja je u tome što majčinski instinkt ne postoji.
Mit o majčinskom instinktu
Mit o majčinskom instinktu potiče iz kulturne stratifikacije: majke se ponašaju prema društvenim diktatima, a instinkt rađanja se meša sa materinskim instinktom, dok su u stvarnosti to vrlo različite stvari: postoje žene koje se ponašaju kao majke sa svima i druge koje to nisu ni sa sopstvenom djecom.
Evo 5 toksičnih dinamika između majke i ćerke:
Takmičenje (majka-sestra / prijateljica)
Majka koja brka uloge, odbacujući svoje godine i pretvarajući se u kćerkinu sestru, a ne majku, sprečava sopstvenu ćerku da se ostvari. Ćerka osjeća ljubav / mržnju prema majci i osjeća se krivom zbog toga, ali zapravo, to je kao da je majka sprečava da postane žena i da je kao takvu prepoznaju. Bilo bi dovoljno da majka ustupi mjesto svojoj ćerki, mlađoj, i prihvati svoju ulogu i svoje godine.
Zlostavljanje (autoritarna majka, sveznajuća majka)
Majka uvijek sve zna bolje od ćerke i tretira je kao dijete. Ćerka, koja je odrasla sa majkom koja joj od djetinjstva podriva samopoštovanje, sumnja u sebe i osjeća se nesposobnom; ne može se izvući iz uloge izdržavanog dijeteta-ćerke. U ovom slučaju važno je prepoznati da majka nije savršena i da može pogriješiti. Bilo bi korisno provesti kurs psihoterapije kako bi se promovisalo odvajanje od majčine figure kako bi se izašlo iz ove ograničavajuće dinamike.
Takmičenje (majka-sestra / prijateljica)
Majka koja brka uloge, odbacujući svoje godine i pretvarajući se u kćerkinu sestru, a ne majku, sprečava sopstvenu ćerku da se ostvari. Ćerka osjeća ljubav / mržnju prema majci i osjeća se krivom zbog toga, ali zapravo, to je kao da je majka sprečava da postane žena i da je kao takvu prepoznaju. Bilo bi dovoljno da majka ustupi mjesto svojoj ćerki, mlađoj, i prihvati svoju ulogu i svoje godine.
Zlostavljanje (autoritarna majka, sveznajuća majka)
Majka uvijek sve zna bolje od ćerke i tretira je kao dijete. Ćerka, koja je odrasla sa majkom koja joj od djetinjstva podriva samopoštovanje, sumnja u sebe i osjeća se nesposobnom; ne može se izvući iz uloge izdržavanog dijeteta-ćerke. U ovom slučaju važno je prepoznati da majka nije savršena i da može pogriješiti. Bilo bi korisno provesti kurs psihoterapije kako bi se promovisalo odvajanje od majčine figure kako bi se izašlo iz ove ograničavajuće dinamike.
Odsustvo ( narcisoidna majka)
Narcisoidna majka nije u stanju da saopšti ljubav neophodnu za razvoj svog deteta, jer nije empatična; njena ćerka će učiniti sve da joj privuče pažnju, moliće za njenu naklonost, čak i kao odrasla osoba. Ali majka koja godinama nije volela neće to učiniti ni kad odraste. U ovom slučaju, ćerka će morati da oplakuje ovaj odnos majke i ćerke, ali to ne znači da će joj biti uskraćena majčina naklonost, u najplemenitijem smislu izraza: mnoge žene su se ojsećale voljenije od strane svojih bake, tetke (ili druge žene) nego od svojih bioloških majki.
Projekcija (nametljiva majka)
Majka koristi svoju ćerku kao odraz sebe, kao njen produžetak : ona živi kroz nju i može ići toliko daleko da napada ne samo njen lični prostor već i njenu psihu, sprečavajući je da budući da je ona sama, da donosi sopstvene izbore. Ćerka će živjeti život svoje majke, odloženo, ali ne svoj život. I ovdje će biti korisno da ćerka sledi put psihoterapije kako bi mogla da se razlikuje od majčine figure.
Naknada (majka-dijete)
Majka je zaglavljena u ulozi ćerke i nije u stanju da odraste, da postane majka; ponaša se neodgovorno projektujući svoje potrebe na svoje dijete i primoravajući je da prije vremena postane odrasla i odgovorna. Na taj način negira njeno detinjstvo i bezbrižan način da odgovori na emocionalne nedostatke od kojih pati. Vremenom će ćerka morati da nauči da ne preuzima majčine odgovornosti kako se ne bi fizički i psihički srušila.
Ne postoji savršena majka. Međutim, važno je otvoriti oči za klišee o majkama i majčinstvu, prestati nametati majčinstvo kao obavezu žena, čak i kada ne žele da imaju djecu, a prije svega moramo prestati da očekujemo savršenstvo od dovoljno dobrih majki: ove majke su savršene baš takve kakve jesu jer nam omogućavaju da prilagodimo svoje poglede, pokazuju nam da ne trebate biti savršeni da biste bili dobre majke: ljubav je sve što vam treba.
Majka je tamo gdje postoji ljubav.
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/64119/la-mamma-imperfetta-ti-permette-di-evolvere.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Narcisoidna majka nije u stanju da saopšti ljubav neophodnu za razvoj svog deteta, jer nije empatična; njena ćerka će učiniti sve da joj privuče pažnju, moliće za njenu naklonost, čak i kao odrasla osoba. Ali majka koja godinama nije volela neće to učiniti ni kad odraste. U ovom slučaju, ćerka će morati da oplakuje ovaj odnos majke i ćerke, ali to ne znači da će joj biti uskraćena majčina naklonost, u najplemenitijem smislu izraza: mnoge žene su se ojsećale voljenije od strane svojih bake, tetke (ili druge žene) nego od svojih bioloških majki.
Projekcija (nametljiva majka)
Majka koristi svoju ćerku kao odraz sebe, kao njen produžetak : ona živi kroz nju i može ići toliko daleko da napada ne samo njen lični prostor već i njenu psihu, sprečavajući je da budući da je ona sama, da donosi sopstvene izbore. Ćerka će živjeti život svoje majke, odloženo, ali ne svoj život. I ovdje će biti korisno da ćerka sledi put psihoterapije kako bi mogla da se razlikuje od majčine figure.
Naknada (majka-dijete)
Majka je zaglavljena u ulozi ćerke i nije u stanju da odraste, da postane majka; ponaša se neodgovorno projektujući svoje potrebe na svoje dijete i primoravajući je da prije vremena postane odrasla i odgovorna. Na taj način negira njeno detinjstvo i bezbrižan način da odgovori na emocionalne nedostatke od kojih pati. Vremenom će ćerka morati da nauči da ne preuzima majčine odgovornosti kako se ne bi fizički i psihički srušila.
Ne postoji savršena majka. Međutim, važno je otvoriti oči za klišee o majkama i majčinstvu, prestati nametati majčinstvo kao obavezu žena, čak i kada ne žele da imaju djecu, a prije svega moramo prestati da očekujemo savršenstvo od dovoljno dobrih majki: ove majke su savršene baš takve kakve jesu jer nam omogućavaju da prilagodimo svoje poglede, pokazuju nam da ne trebate biti savršeni da biste bili dobre majke: ljubav je sve što vam treba.
Majka je tamo gdje postoji ljubav.
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/64119/la-mamma-imperfetta-ti-permette-di-evolvere.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
