Naučnik koji je čovječanstvu otkrio tajnu ogledalnih neurona, priča o tome kako poboljšati razumijevanje među ljudima, kao i o novom pristupu u liječenju posledica moždanog udara i autizma.
Giacomo Rizzolatti - italijanski neurolog, rođen je 1937. godine. Diplomirao je na Univerzitetu u Padovi. Godine 1992., profesor Rizzolatti napravio je revolucionarno otkriće koje je dovelo do prokreta u psihologiji i drugim naukama o funkciji mozga. Otkrio je ogledalne neurone - jedinstvene ćelije u mozgu koje se aktiviraju kada posmatramo dejstva drugih ljudi.
Ove ćelije, kao ogledalo, automatski "odražavaju" tuđe ponašanje u našoj glavi i omogućavaju da osjetimo to što se dešava, kao da smo mi sami učinili ta dejstva. Sada, Giacomo Rizzolatti je šef Instituta za neurologiju Univerziteta u Parmi, i počasni doktor Sankt Petersburčkog državnog univerziteta.
Eksperiment sa čašom vode
- Vidite, uzimam u ruku čašu vode - neočekivano počinje naš razgovor profesor Rizzolatti. - Vi shvatate da sam uzeo čašu, zar ne? Ali to nije zato što ste uspjeli da se sjetite svih zakona fizike i da ih proanalizirate: postoji sila Zemljine teže, ja se suprotstavljam njoj, itd... Shvatanje mog dejstva stvara se trenutno kod vas zahvaljujući ogledalnim neuronima - posebnim ćelijama u našem mozgu koje automatski, podsvijesno prepoznaju dejstva koja vidimo. Reći ću još: ako bi sada bilo moguće da se skenira vaš mozak, tada bismo vidjeli da su se pri mom dejstvu kod vas aktivirali ti isti neuroni kao da ste sami uzeli čašu u ruku.
Ali to još nije sve. Kada su u Francuskoj sproveli eksperiment, od jedne grupe dobrovoljaca je zatraženo da ispolje različite emocije - radost, tugu; da pomirišu nešto neprijatno, i na licu se odrazilo gađenje. Fotografisali su te ljude. A onda su pokazali slike drugoj grupi ispitnika i snimili njihove reakcije. Šta mislite da se desilo?
Pri gledanju odgovarajućih emocija na fotografijama, kod dobrovoljaca u mozgu su se aktivirali isti ti neuroni kao da su, na primjer, oni mirisali miris pokvarenih jaja, ili čuli radosnu vijesti, ili bili zbog nečega tužni.
Ovaj eksperiment je jedan od dokaza da pored ogledalnih neurona 'dejstva' - njih zovu motornim, postoje takođe i emocionalni ogledalni neuroni. Oni nam pomažu podsvijesno, bez ikakve misaone analize, da vidjeći samo mimiku i pokrete, razumijemo emocije drugog čovjeka. To se dešava zbog toga što zahvaljujući "refleksiji" u mozgu, mi sami počinjemo da osjećamo ista ta osjećanja.
Eksperiment sa čašom vode
- Vidite, uzimam u ruku čašu vode - neočekivano počinje naš razgovor profesor Rizzolatti. - Vi shvatate da sam uzeo čašu, zar ne? Ali to nije zato što ste uspjeli da se sjetite svih zakona fizike i da ih proanalizirate: postoji sila Zemljine teže, ja se suprotstavljam njoj, itd... Shvatanje mog dejstva stvara se trenutno kod vas zahvaljujući ogledalnim neuronima - posebnim ćelijama u našem mozgu koje automatski, podsvijesno prepoznaju dejstva koja vidimo. Reći ću još: ako bi sada bilo moguće da se skenira vaš mozak, tada bismo vidjeli da su se pri mom dejstvu kod vas aktivirali ti isti neuroni kao da ste sami uzeli čašu u ruku.
Ali to još nije sve. Kada su u Francuskoj sproveli eksperiment, od jedne grupe dobrovoljaca je zatraženo da ispolje različite emocije - radost, tugu; da pomirišu nešto neprijatno, i na licu se odrazilo gađenje. Fotografisali su te ljude. A onda su pokazali slike drugoj grupi ispitnika i snimili njihove reakcije. Šta mislite da se desilo?
Pri gledanju odgovarajućih emocija na fotografijama, kod dobrovoljaca u mozgu su se aktivirali isti ti neuroni kao da su, na primjer, oni mirisali miris pokvarenih jaja, ili čuli radosnu vijesti, ili bili zbog nečega tužni.
Ovaj eksperiment je jedan od dokaza da pored ogledalnih neurona 'dejstva' - njih zovu motornim, postoje takođe i emocionalni ogledalni neuroni. Oni nam pomažu podsvijesno, bez ikakve misaone analize, da vidjeći samo mimiku i pokrete, razumijemo emocije drugog čovjeka. To se dešava zbog toga što zahvaljujući "refleksiji" u mozgu, mi sami počinjemo da osjećamo ista ta osjećanja.
Da li kod ravnodušnih ljudi nedostaju ovi neuroni?
- Postoje razni ljudi: postoji veoma saosjećajni, osjetljivi. A postoje i bezobzirni i ravnodušni, koje, čini ti se, ništa ne dotiče. Njima je vjerovatno priroda uskratila, emocionalne ogledalne neurone?
- Teško. Mozak nije tako jednostavan. Pored ogledalnih neurona sigurno radi još i naša svijest, volja - pomoću njih se mogu djelimično gasiti osjećanja i emocije koje se pojavljuju zbog delovanja ogledalnih neurona.
A još veću ulogu igraju društvene norme, prihvaćene u društvu. Ako društvo podržava ideologiju egoizma, individualizma: brini, prije svega o sebi, sopstvenom zdravlju, materijalnom bogatstvu - onda morate biti sebični, jer se vjeruje da to dovodi do uspjeha. U tom slučaju, uloga vašeg sistema ogledalnih neurona je smanjena voljnim naporom, vaspitanjem, uobičajenim ponašanjem.
Motivacija je veoma važna. Uzgred, u mnogim religijama postoji princip: voli druge kao samog sebe. Ne treba misliti da je takav princip proizašao od Boga - u stvari to je prirodno pravilo koje odražava biološko ustrojstvo čovjeka, i zasnovano je na radu ogledalnih neurona. Ako ti ne voliš ljude, te koji žive u društvu biće veoma teško. Međutim, u zapadnim društvima, posebno u prošlom vijeku bio je period strogo individualističkog pristupa. Sada, na primjer, Italija, Francuska, Nemačka se vraćaju na spoznaju da socijalni život nije manje važan nego lični.
"Ne ljutite se na muškarce"
- Ako govorimo o razlikama u ustrojstvu mozga, vidi se da žene imaju ogledalne neurone u emocionalnom sistemu više, nego muškaraci, - nastavlja profesor. - To objašnjava veću sposobnost žena da razumiju i saosjećaju. Bili su eksperimenti, kada su dobrovoljcima oba pola pokazali nekoga u stanju bola, patnje - ženski mozak je reagovao mnogo jače od muškog. To se dogodilo kao rezultat evolucije: prirodi je važno da majka koja provodi najviše vremena sa djetetom bude emocionalno otvorenija, saosjećaja, raduje se, a samim tim po principu ogledala pomaže u razvoju emocija kod bebe.
- Ispostavilo se, da je besmisleno da se okrivljuju muškarci koji su se neosjetljivi i ljutiti se na njih?
- Da, ne treba se ljutiti na nas (smije se). To je priroda. Uzgred, postoji još jedan zanimljiv eksperiment, koji pokazuje razliku između muškaraca i žena. Organizuje se igra: na primjer, ja igram sa vama protiv nekog trećeg, a onda vi počinjete da namjerno igrate protiv mene, da varate. U ovom slučaju ja, muškarac, počeću strašno da se ljutim, u isto vrijeme za ženu takvo ponašanje je nevina šala. To jeste, žene su više sklone da opraštaju, prema mnogim stvarima se odnose lakše. Muškarac doživljava istu prevaru, na primjer, mnogo ozbiljnije i manje smirenije.
Kako da dignemo bolesne na noge
- Otkrili ste ogledalne neurone prije više od 20 godina - vjerovatno je od tada pored naučnih istraživanja bilo i pokušaja da se vaše otkriće koristi u medicini?
- Postoje razni ljudi: postoji veoma saosjećajni, osjetljivi. A postoje i bezobzirni i ravnodušni, koje, čini ti se, ništa ne dotiče. Njima je vjerovatno priroda uskratila, emocionalne ogledalne neurone?
- Teško. Mozak nije tako jednostavan. Pored ogledalnih neurona sigurno radi još i naša svijest, volja - pomoću njih se mogu djelimično gasiti osjećanja i emocije koje se pojavljuju zbog delovanja ogledalnih neurona.
A još veću ulogu igraju društvene norme, prihvaćene u društvu. Ako društvo podržava ideologiju egoizma, individualizma: brini, prije svega o sebi, sopstvenom zdravlju, materijalnom bogatstvu - onda morate biti sebični, jer se vjeruje da to dovodi do uspjeha. U tom slučaju, uloga vašeg sistema ogledalnih neurona je smanjena voljnim naporom, vaspitanjem, uobičajenim ponašanjem.
Motivacija je veoma važna. Uzgred, u mnogim religijama postoji princip: voli druge kao samog sebe. Ne treba misliti da je takav princip proizašao od Boga - u stvari to je prirodno pravilo koje odražava biološko ustrojstvo čovjeka, i zasnovano je na radu ogledalnih neurona. Ako ti ne voliš ljude, te koji žive u društvu biće veoma teško. Međutim, u zapadnim društvima, posebno u prošlom vijeku bio je period strogo individualističkog pristupa. Sada, na primjer, Italija, Francuska, Nemačka se vraćaju na spoznaju da socijalni život nije manje važan nego lični.
"Ne ljutite se na muškarce"
- Ako govorimo o razlikama u ustrojstvu mozga, vidi se da žene imaju ogledalne neurone u emocionalnom sistemu više, nego muškaraci, - nastavlja profesor. - To objašnjava veću sposobnost žena da razumiju i saosjećaju. Bili su eksperimenti, kada su dobrovoljcima oba pola pokazali nekoga u stanju bola, patnje - ženski mozak je reagovao mnogo jače od muškog. To se dogodilo kao rezultat evolucije: prirodi je važno da majka koja provodi najviše vremena sa djetetom bude emocionalno otvorenija, saosjećaja, raduje se, a samim tim po principu ogledala pomaže u razvoju emocija kod bebe.
- Ispostavilo se, da je besmisleno da se okrivljuju muškarci koji su se neosjetljivi i ljutiti se na njih?
- Da, ne treba se ljutiti na nas (smije se). To je priroda. Uzgred, postoji još jedan zanimljiv eksperiment, koji pokazuje razliku između muškaraca i žena. Organizuje se igra: na primjer, ja igram sa vama protiv nekog trećeg, a onda vi počinjete da namjerno igrate protiv mene, da varate. U ovom slučaju ja, muškarac, počeću strašno da se ljutim, u isto vrijeme za ženu takvo ponašanje je nevina šala. To jeste, žene su više sklone da opraštaju, prema mnogim stvarima se odnose lakše. Muškarac doživljava istu prevaru, na primjer, mnogo ozbiljnije i manje smirenije.
Kako da dignemo bolesne na noge
- Otkrili ste ogledalne neurone prije više od 20 godina - vjerovatno je od tada pored naučnih istraživanja bilo i pokušaja da se vaše otkriće koristi u medicini?
- Da, radimo na praktičnoj primeni otkrića, uključujući i u medicini. Poznato je da motorni ogledalni neuroni nas primoravaju da misaono reprodukujemo istu radnju koju vidimo - to što radi drugi čovjek, uključujući i televizijski ili kompjuterski ekran. Na primjer, interesantno je: kada ljudi gledaju borbu boksera, kod njih se zateže muskulatura, a može čak biti i da stiskaju pesnice.
Ovo je tipičan neuroefekt, na njemu je zasnovana nova tehnologija oporavka posle moždanog udara, Alchajmerove bolesti i drugih oboljenja u kojima čovjek zaboravi pokrete. Trenutno sprovodimo eksperimente u Italiji i Nemačkoj.
Evo u čemu je suština: ako kod pacijenta neuroni nijesu u potpunosti "razbijeni" a narušen je njihov rad, tada koristeći vizuelni "zamajac" - pokazujući potrebno dejstvo pod određenim uslovima - mogu da se aktiviraju nervne ćelije, da se natjeraju da "odražavaju" kretanje i ponovo počnu da rade kako treba.
Ovaj metod se naziva " terapija dejstva i posmatranja» ( action-observation therapy), u eksperimentima, ona daje značajno poboljšanje u rehabilitaciji posle moždanog udara.
Ali najiznenađujući rezultat je pokazala, ova terapija kada su je primjenjivali za oporavak ljudi posle ozbiljne povrede, saobraćajne nesreće - kada čovjek bio gipsu, a potom zapravo trebalo da ponovo uči da hoda. Obično u takvim slučajevima, to je dugo bolno hodanje, pacijent hramlje, itd.
Ako se tradicionalno rehabilituje i vježba, potrebno je dosta vremena. Istovremeno, ako mu se prikaže specijalno napravljen film sa odgovarajućim pokretima tada se u mozgu aktiviraju neophodni motorni neuroni, i ljudi počinju da normalno hodaju u roku od nekoliko dana. Čak i za nas, naučnike, to je izgledalo kao čudo.
"Lomljenje ogledala"
- Profesore, šta se dešava ako se kod čovjeka ogledalni neuroni povrijede? Pri kojim bolestima se to dešava?
Evo u čemu je suština: ako kod pacijenta neuroni nijesu u potpunosti "razbijeni" a narušen je njihov rad, tada koristeći vizuelni "zamajac" - pokazujući potrebno dejstvo pod određenim uslovima - mogu da se aktiviraju nervne ćelije, da se natjeraju da "odražavaju" kretanje i ponovo počnu da rade kako treba.
Ovaj metod se naziva " terapija dejstva i posmatranja» ( action-observation therapy), u eksperimentima, ona daje značajno poboljšanje u rehabilitaciji posle moždanog udara.
Ali najiznenađujući rezultat je pokazala, ova terapija kada su je primjenjivali za oporavak ljudi posle ozbiljne povrede, saobraćajne nesreće - kada čovjek bio gipsu, a potom zapravo trebalo da ponovo uči da hoda. Obično u takvim slučajevima, to je dugo bolno hodanje, pacijent hramlje, itd.
Ako se tradicionalno rehabilituje i vježba, potrebno je dosta vremena. Istovremeno, ako mu se prikaže specijalno napravljen film sa odgovarajućim pokretima tada se u mozgu aktiviraju neophodni motorni neuroni, i ljudi počinju da normalno hodaju u roku od nekoliko dana. Čak i za nas, naučnike, to je izgledalo kao čudo.
"Lomljenje ogledala"
- Profesore, šta se dešava ako se kod čovjeka ogledalni neuroni povrijede? Pri kojim bolestima se to dešava?
- U stvari, masovno povrijediti ove neurone nije tako jednostavno, oni su rasprostranjeni po cijeloj kori velikog mozga. Ako čovjek ima moždani udar, oštećuje se samo jedan dio tih neurona. Na primjer, poznato je da kada je povrijeđena lijeva strana mozga, taj čovjek ponekad ne može da razumije postupke drugih ljudi.
Najozbiljnije povrede ogledalnih neurona povezane su sa genetskim poremećajima. Ovo se dešava najčešće kod autizma. Pošto je u mozgu pacijenata slomljen mehanizam "refleksije" radnji i emocija okruženja, autisti ne mogu da razumiju šta drugi ljudi rade. Oni nijesu u stanju da saosjećaju, jer ne doživljavaju slične emocije pri gledanju radosti ili zabrinutosti. Sve ovo im je nepoznato, može da ih plaši, zbog toga osobe sa autizmom pokušavaju da se sakriju, izbjegnu kontakt.
- Ako bi se dalo da se pronađe uzrok bolesti, naučnici bi bili bliži pri otkrivanju sredstava za izlečenje?
- Mislimo da se može maksimalno u potpunosti obnoviti autistično dijete, ako se to radi u veoma ranom uzrastu. U najranijoj fazi treba da bude veoma jaka osjetljivost, čak i sentimentalnost sa ovom djecom: majka, specijalista, mora mnogo da razgovora sa djetetom, dodiruje ga - da bi mu razvili motorne i emocionalne navike. Veoma je važno je da se igra sa djetetom, ali ne takmičarske igre, več one u kojima uspjeh dolazi samo kroz zajedničke akcije: na primjer, dijete povlači konopac - i ne uspijeva, mama vuče - isto ne uspijeva, a ako povuku zajedno, onda se dobija neka nagrada. Tako dijete shvata: ti i ja smo zajedno - to je važno, nije strašno, a korisno je.
Kako da razumijemo kućne ljubimce?
- Većina nas ima kućne ljubimce, koji su za mnoge pravi članovi porodice. Mi zaista želimo da razumijemo njihovo raspoloženje kako bismo smislenije komunicirali sa njima. Koliko je to moguće, zahvaljujući ogledalnim neuronima? Imaju li njih mačke i psi?
- Što se tiče mačke, to je jako teško utvrditi. Morali bismo da ugradimo elektrode u njihovim glavama, a sprovođenje eksperimenata na tim životinjama je zabranjeno u našoj zemlji. A sa majmunima i psima je lakše: oni su "svjesni".
Ako majmun zna da će za određeno ponašanje dobiti bananu, tada će činiti ono zašto su naučnici zainteresovani. Sa psom se to takođe može postići, iako je teže. A mačka kako je poznato hoda kako sama hoće i radi to što želi - smije se profesor.
- Kada pas jede, on to čini, kao i mi. Mi razumijemo to, jer imamo istu takvu radnju. Ali, kada pas laje, naš mozak nije u stanju da shvati šta to znači. Ali sa majmunom imamo mnogo toga zajedničkog, i oni veoma dobro nas razumiju zahvaljujući ogledalnim neuronima.
Takođe su bili eksperimenti koji su pokazali da ogledalni neuroni postoje kod nekih ptica pjevačica. Kod njih su u motoričkoj kori mozga otkrivene ćelije odgovorne za određene note. Ako čovjek emituje ove note, tada se u mozgu ptica aktiviraju odgovarajući neuroni.
Korisno: Kako podići raspoloženje sebi i drugima
- Profesore, ako podsvijesno doživljavamo emocije drugih ljudi, tada proizilazi da prilikom gledanja horor filmova ili tragičnih priča na televiziji, da automatski dobijamo iste emocije? Recimo, frustriramo se, i počinjemo da proizvodimo hormon stresa kortizol, koji narušava naš san, pamćenje, rad štitne žlijezde, itd?
- Ako bi se dalo da se pronađe uzrok bolesti, naučnici bi bili bliži pri otkrivanju sredstava za izlečenje?
- Mislimo da se može maksimalno u potpunosti obnoviti autistično dijete, ako se to radi u veoma ranom uzrastu. U najranijoj fazi treba da bude veoma jaka osjetljivost, čak i sentimentalnost sa ovom djecom: majka, specijalista, mora mnogo da razgovora sa djetetom, dodiruje ga - da bi mu razvili motorne i emocionalne navike. Veoma je važno je da se igra sa djetetom, ali ne takmičarske igre, več one u kojima uspjeh dolazi samo kroz zajedničke akcije: na primjer, dijete povlači konopac - i ne uspijeva, mama vuče - isto ne uspijeva, a ako povuku zajedno, onda se dobija neka nagrada. Tako dijete shvata: ti i ja smo zajedno - to je važno, nije strašno, a korisno je.
Kako da razumijemo kućne ljubimce?
- Većina nas ima kućne ljubimce, koji su za mnoge pravi članovi porodice. Mi zaista želimo da razumijemo njihovo raspoloženje kako bismo smislenije komunicirali sa njima. Koliko je to moguće, zahvaljujući ogledalnim neuronima? Imaju li njih mačke i psi?
- Što se tiče mačke, to je jako teško utvrditi. Morali bismo da ugradimo elektrode u njihovim glavama, a sprovođenje eksperimenata na tim životinjama je zabranjeno u našoj zemlji. A sa majmunima i psima je lakše: oni su "svjesni".
Ako majmun zna da će za određeno ponašanje dobiti bananu, tada će činiti ono zašto su naučnici zainteresovani. Sa psom se to takođe može postići, iako je teže. A mačka kako je poznato hoda kako sama hoće i radi to što želi - smije se profesor.
- Kada pas jede, on to čini, kao i mi. Mi razumijemo to, jer imamo istu takvu radnju. Ali, kada pas laje, naš mozak nije u stanju da shvati šta to znači. Ali sa majmunom imamo mnogo toga zajedničkog, i oni veoma dobro nas razumiju zahvaljujući ogledalnim neuronima.
Takođe su bili eksperimenti koji su pokazali da ogledalni neuroni postoje kod nekih ptica pjevačica. Kod njih su u motoričkoj kori mozga otkrivene ćelije odgovorne za određene note. Ako čovjek emituje ove note, tada se u mozgu ptica aktiviraju odgovarajući neuroni.
Korisno: Kako podići raspoloženje sebi i drugima
- Profesore, ako podsvijesno doživljavamo emocije drugih ljudi, tada proizilazi da prilikom gledanja horor filmova ili tragičnih priča na televiziji, da automatski dobijamo iste emocije? Recimo, frustriramo se, i počinjemo da proizvodimo hormon stresa kortizol, koji narušava naš san, pamćenje, rad štitne žlijezde, itd?
- Da, to se automatski dešava. Čak i ako pokušate da se smirite, da se kontrolišete - to može samo donekle da oslabi reakciju, ali ne i da se izbavite od nje.
- Sa druge strane, vjerovatno možemo koristiti isti princip ogledalnih neurona da podignemo raspoloženje?
- U pravu ste. Ako komunicirate sa pozitivnim, veselim čovjekom, ili gledate film sa takvim junakom u vašem mozgu se pojavljuju iste te emocije. A ako vi sami želite da podignete nekome raspoloženje, veće su šanse da ćete to učiniti ako kod vas nije tragično-saosjećajni izraz lica, već prijateljski uz blagi osmjeh.
Autor: Anna Dobrjuha
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
- Sa druge strane, vjerovatno možemo koristiti isti princip ogledalnih neurona da podignemo raspoloženje?
- U pravu ste. Ako komunicirate sa pozitivnim, veselim čovjekom, ili gledate film sa takvim junakom u vašem mozgu se pojavljuju iste te emocije. A ako vi sami želite da podignete nekome raspoloženje, veće su šanse da ćete to učiniti ako kod vas nije tragično-saosjećajni izraz lica, već prijateljski uz blagi osmjeh.
Autor: Anna Dobrjuha
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
