Mnogi čitaoci su možda iz prve ruke iskusili da ih odanost ili bliskost sa članom porodice sprečavaju da se ispune. U psihologiji ova pojava nosi ime: nevidljiva porodična odanost.
Nevidljiva porodična odanost je skup uvjerenja i inhibicija koji oblikuju način na koji posmatramo sebe i ponašanje naše emocionalne stvarnosti (i onoga što proživljavamo i onoga što želimo). Drugim riječima, probleme nasleđujemo od članova porodice.
Prihvatamo određene uslove iz straha da ne izgubimo ljubav, pažnju i usluge članova porodice (roditelja, bake i deke, braće i sestara itd.). Kao što bi trebalo da bude, ovo odgovara na evolutivni strah: niko ne želi da bude odbačen iz njegove suštine.
Ljudi su u stanju da iskoriste ovu emocionalnu snagu, iako nemaju namjeru da budu okrutni. U stvari, često ni ne shvatamo kako se igramo sa porodičnim ugovorima. Da vidimo detaljnije o čemu se radi.
Neizgovoreni emotivni ugovori: koktel očekivanja
Ispostavilo se da su emotivni ugovori između članova porodice koktel visokih i uslovnih očekivanja.
Dešava se da, kada razgovaramo sa ljudima koji su potpuno van naše porodice, shvatimo kako strukturiramo svoje misli i ponašanje u vezi sa određenim pitanjima. Odjednom smo iznenađeni što smo stvorili sopstvene ideje koje pripadaju našoj porodici, ideje koje nam se čine apsolutne, ali koje u stvarnosti nisu.
Prihvatamo određene uslove iz straha da ne izgubimo ljubav, pažnju i usluge članova porodice (roditelja, bake i deke, braće i sestara itd.). Kao što bi trebalo da bude, ovo odgovara na evolutivni strah: niko ne želi da bude odbačen iz njegove suštine.
Ljudi su u stanju da iskoriste ovu emocionalnu snagu, iako nemaju namjeru da budu okrutni. U stvari, često ni ne shvatamo kako se igramo sa porodičnim ugovorima. Da vidimo detaljnije o čemu se radi.
Neizgovoreni emotivni ugovori: koktel očekivanja
Ispostavilo se da su emotivni ugovori između članova porodice koktel visokih i uslovnih očekivanja.
Dešava se da, kada razgovaramo sa ljudima koji su potpuno van naše porodice, shvatimo kako strukturiramo svoje misli i ponašanje u vezi sa određenim pitanjima. Odjednom smo iznenađeni što smo stvorili sopstvene ideje koje pripadaju našoj porodici, ideje koje nam se čine apsolutne, ali koje u stvarnosti nisu.
Izuzetno je važno da se oslobodimo svih predrasuda koja su za nas negativna. Književnost i filmska produkcija daju jasne primjere onoga što su mnogi od nas prisiljeni da dožive.
Primjer je slučaj umjetnika kojeg se porodica odriče, jer nije težio da nastavi svoju lozu renomiranih ljekara ili žene koja je prisiljena da se uda za muškarca koji je izdržava. Osoba koja ne može slobodno da živi svoju ljubav iz straha od odmazde. Sin koji mora biti strastven prema fudbalu. Pojedinac koji želi da izučava disciplinu "koja nema budućnost". Osoba koja mora da se uda, inače joj je život besmislen.
Primjer je slučaj umjetnika kojeg se porodica odriče, jer nije težio da nastavi svoju lozu renomiranih ljekara ili žene koja je prisiljena da se uda za muškarca koji je izdržava. Osoba koja ne može slobodno da živi svoju ljubav iz straha od odmazde. Sin koji mora biti strastven prema fudbalu. Pojedinac koji želi da izučava disciplinu "koja nema budućnost". Osoba koja mora da se uda, inače joj je život besmislen.
Da ne spominjemo etikete: „loš“, „pametan“, „nespretan“, „lijepa“, „dobra devojka“, „pokorna“, „ružna“, „rasejana“, „siromašna osoba “,„ zaposleni “itd.
Kad se neko obrati psihologu, uvijek postoji mogućnost da se korijen (a ne jedini uzrok) njegovog poremećaja pronađe u nefunkcionalnim obrascima naučenim u njegovom porodičnom kontekstu od djetinjstva.
Drugim riječima, mi nastavljamo nedostatke našeg jezgra, vjerovanja i očekivanja koja nam se prenose. Sve ovo je normalno i kao što smo već rekli, to je evolucijsko ponašanje. Međutim, ostaje činjenica da, dostigavši određenu tačku svog života, moramo početi da sebi postavljamo pitanja o svijetu. Sjetimo se kod djece ova sposobnost kod nas nije razvijena već kod odraslih.
Ko sam ja? pitanje na koje se odgovara u dijalogu
Mi smo spužve koje upijaju vjerovanja i očekivanja, element koji deluje protiv nas kada nevidljiva porodična odanost šteti našem rastu. Ovo ima direktnu posledicu: mi smo ono što vidimo.
Zbog toga se obično prepustimo inerciji onoga što smo videli kod kuće i što su nam članovi porodice prenijeli, ne razmišljajući previše o tome.
Na primjer, postoje oni koji vjeruju da brak mora trajati cijeli život pošto su njegovi roditelji uvek bili zajedno i žrtvovali svoje postojanje i sreću za svoju djecu. Ako se ova osoba, u nekom trenutku, uplete u štetnu vezu, teško će shvatiti da ne mora da nastavi.
Bez obzira da li ste primetili postojanje ovih nevidljivih porodičnih odanosti ili ne, važno je da znate ko ste i zašto ste se navikli da se ponašate na određeni način. Ako vidite da poštujete sve što ste upili i da vas takav stav ne čini srećnim, najbolje je odvojiti se od tog konteksta.
To možete učiniti pisanjem pisma, dijalogom ili razgovorom sa sobom. Ovo će vam pomoći da se rješite nevidljive porodične odanosti koja vas proganja. Ako mislite da za to niste sposobni ili ako se to ne čini dovoljnim, potrebno je razgovarati sa stručnjakom koji će vam pomoći da date emocionalnu koherentnost onome što vam se događa.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/lealta-familiari-invisibili-aspettative/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Kad se neko obrati psihologu, uvijek postoji mogućnost da se korijen (a ne jedini uzrok) njegovog poremećaja pronađe u nefunkcionalnim obrascima naučenim u njegovom porodičnom kontekstu od djetinjstva.
Drugim riječima, mi nastavljamo nedostatke našeg jezgra, vjerovanja i očekivanja koja nam se prenose. Sve ovo je normalno i kao što smo već rekli, to je evolucijsko ponašanje. Međutim, ostaje činjenica da, dostigavši određenu tačku svog života, moramo početi da sebi postavljamo pitanja o svijetu. Sjetimo se kod djece ova sposobnost kod nas nije razvijena već kod odraslih.
Ko sam ja? pitanje na koje se odgovara u dijalogu
Mi smo spužve koje upijaju vjerovanja i očekivanja, element koji deluje protiv nas kada nevidljiva porodična odanost šteti našem rastu. Ovo ima direktnu posledicu: mi smo ono što vidimo.
Zbog toga se obično prepustimo inerciji onoga što smo videli kod kuće i što su nam članovi porodice prenijeli, ne razmišljajući previše o tome.
Na primjer, postoje oni koji vjeruju da brak mora trajati cijeli život pošto su njegovi roditelji uvek bili zajedno i žrtvovali svoje postojanje i sreću za svoju djecu. Ako se ova osoba, u nekom trenutku, uplete u štetnu vezu, teško će shvatiti da ne mora da nastavi.
Bez obzira da li ste primetili postojanje ovih nevidljivih porodičnih odanosti ili ne, važno je da znate ko ste i zašto ste se navikli da se ponašate na određeni način. Ako vidite da poštujete sve što ste upili i da vas takav stav ne čini srećnim, najbolje je odvojiti se od tog konteksta.
To možete učiniti pisanjem pisma, dijalogom ili razgovorom sa sobom. Ovo će vam pomoći da se rješite nevidljive porodične odanosti koja vas proganja. Ako mislite da za to niste sposobni ili ako se to ne čini dovoljnim, potrebno je razgovarati sa stručnjakom koji će vam pomoći da date emocionalnu koherentnost onome što vam se događa.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/lealta-familiari-invisibili-aspettative/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
