Nevidljive niti povezuju ljude. Nekad - voljno, nekad - nevoljno, nalazimo se povezani sa drugim čovjekom nevidljivim nitima.
|
|
Samo smo pomislili o njemu - nazvao je, prišli smo vratima - a on je stajao iza vrata, upravo počeli pisati poruku - a poruka je stigla od njega, samo željeli nešto da kažemo - a već smo čuli naše riječi od drugog čovjeka ...
|
Svakodnevne stvari, uobičajene, svima su se takve stvari desile; ali život se nastavlja i zaboravljamo na malo čudo. Kao što zaboravljamo, po riječima profesora Rotenberga, o zvijezdi padalici. Vidjeli i nastavili. I ne govorimo nikome posebno - to je naše lično čudo tajne veze.
Tek sada, naučnici su izjavili da tokom komunikacije i emocionalne veze dolazi do sinhronizacije mozga jednog čovjeka sa drugim. Tako kako se ajfon i tablet sinhronizuju, ako govorimo jednostavnim jezikom. I oba mozga počinju da rade u jednom istom "režimu", u istim vibracijama. Ovo je približan opis fenomena, ali sad je bar jasno šta podrazumijevamo pod "sinhronizmom".
Ovaj termin ima mnogo značenja: u fizici, sociologiji, psihologiji ... Veliki Karl Jung opisao je zagonetku sinhronizacije; ali se bojao da bude optužen za misticizam i okultizam, pa je pozvao fizičara Paulija kao koautora. A on je pisao veoma naučno, veoma dokazivo i veoma, izvinite, nerazumljivo.
Fenomen je opisan, a objašnjenje je prilično nejasno. Teško je objasniti misteriozne, a obične stvari! Ljubav, prijateljstvo, razumijevanje, potpuna podudarnost unutrašnjih principa, čudna duhovna povezanost, proročki snovi, predosjećaji - sve ovo postoji. Ali teško je objasniti.
Nauka nema dovoljno podataka; da, i kako da ih sakupi - to su lični snovi, lična osjećanja, lična komunikacija bez riječi i slučajnost misli! To su nedokazive stvari.
Ali između ljudi postoji neka veza, to je neosporno.
I jednom kada je naučnik Flammarion objavio u novinama molbu za dijeljenje takvih priča - priča o razgovorima na daljinu, snova i vizija, predosjećaja i proročanstva. Za nedjelju dana redakcija je dobila oko 8000 pisama od čitalaca sa čudesnim pričama; a Flammarion je zamoljen da napusti Parišku akademiju nauka - ne može se baviti antinaučnim istraživanjima! A fenomen povezanosti, komunikacija bez riječi, "telepatija" je ostavljena van naučnog istraživanja.
Tek sada, naučnici su izjavili da tokom komunikacije i emocionalne veze dolazi do sinhronizacije mozga jednog čovjeka sa drugim. Tako kako se ajfon i tablet sinhronizuju, ako govorimo jednostavnim jezikom. I oba mozga počinju da rade u jednom istom "režimu", u istim vibracijama. Ovo je približan opis fenomena, ali sad je bar jasno šta podrazumijevamo pod "sinhronizmom".
Ovaj termin ima mnogo značenja: u fizici, sociologiji, psihologiji ... Veliki Karl Jung opisao je zagonetku sinhronizacije; ali se bojao da bude optužen za misticizam i okultizam, pa je pozvao fizičara Paulija kao koautora. A on je pisao veoma naučno, veoma dokazivo i veoma, izvinite, nerazumljivo.
Fenomen je opisan, a objašnjenje je prilično nejasno. Teško je objasniti misteriozne, a obične stvari! Ljubav, prijateljstvo, razumijevanje, potpuna podudarnost unutrašnjih principa, čudna duhovna povezanost, proročki snovi, predosjećaji - sve ovo postoji. Ali teško je objasniti.
Nauka nema dovoljno podataka; da, i kako da ih sakupi - to su lični snovi, lična osjećanja, lična komunikacija bez riječi i slučajnost misli! To su nedokazive stvari.
Ali između ljudi postoji neka veza, to je neosporno.
I jednom kada je naučnik Flammarion objavio u novinama molbu za dijeljenje takvih priča - priča o razgovorima na daljinu, snova i vizija, predosjećaja i proročanstva. Za nedjelju dana redakcija je dobila oko 8000 pisama od čitalaca sa čudesnim pričama; a Flammarion je zamoljen da napusti Parišku akademiju nauka - ne može se baviti antinaučnim istraživanjima! A fenomen povezanosti, komunikacija bez riječi, "telepatija" je ostavljena van naučnog istraživanja.
Tek posljednjih godina, eksperimenti su pokazali čudne stvari; precizni instrumenti su zabilježili bljesak aktivnosti u mozgu čovjeka kada je drugi čovjek na drugom kontinentu govorio mu "zdravo". Ovo "zdravo" je odmah izazvalo pojavu aktivnosti u mozgu primalaca, iako je između ljudi bila udaljenost od nekoliko desetina hiljada kilometara ...
Ali kako osjećamo naše bližnje! Kako nas duša boli ako nešto nije u redu sa našim bliskim i dragim čovjekom! "Srce me boli zbog tebe!" - tako kažemo. I osjećamo tugu i zabrinutost kada se nešto dešava bliskom čovjeku. Ne možemo da spavamo ili imamo uznemirujuće snove. Iako ponekad ne znamo ništa o tome šta se dešava u životu onoga koji nam je drag - tako se dešava, tako se okolnosti usklađuju...
U davnim vremenima, kada nije bilo pošte, kada su išli da služe u tuđe krajeve četvrt vijeka, rođaci su iz nekog razloga znali da li je njihov vojnik živ. Ili ga je neprijateljski metak pogodio daleko od kuće; ili su ga ubili nemilosrdni ljudi na trgovačkom putovanju; ili je potopljeni brod Sinbad-Moreplovca ...
Ovo znanje nije potvrđeno; Bersonova "intuicija", ali, po pravilu, tako je i bilo. Na neki način bliski čovjek je prenosio informacije: u snu, kroz znakove, a ponekad i kroz pronicljivo tumačenje. Nije bilo pisama, ali sinhronizacije je bio. Informacije od čovjeka su bile. Do današnjeg dana osjećamo one koje volimo, one koji su nam bliski, i pozivamo u najzabrinutijem trenutku da pitamo: "Šta se dogodilo? Srce me boli zbog tebe! "...
... Majke u porodilištu se bude tačno u trenutku kada njihova djeca počinju da plaču. Iako je odjeljenje sa novorođenčadima u drugom krilu zgrade. To je naučno potvrđeno.
Ponašanje blizanaca ušlo je u osnovu nauke, psihogenetike; blizanci znaju dobro da komunikaciji na rastojanju. Istovremeno doživljavaju iste emocije. Štaviše, događaji u životu odvojenih blizanaca su se podudarali sa nevjerovatnom preciznošću - do imena supružnika ili imena psa.
I povrede i bolesti su se podudarale; ono što se dogodilo jednom blizancu dogodilo se i drugom, čak i ako su imali različite karaktere. Ili nijesu znali za postojanje drugog. Nalazili su se u "sinhronizaciji" od trenutka začeća; i na čudan način doživjeli određene događaje i bolesti istovremeno.
Ali kako osjećamo naše bližnje! Kako nas duša boli ako nešto nije u redu sa našim bliskim i dragim čovjekom! "Srce me boli zbog tebe!" - tako kažemo. I osjećamo tugu i zabrinutost kada se nešto dešava bliskom čovjeku. Ne možemo da spavamo ili imamo uznemirujuće snove. Iako ponekad ne znamo ništa o tome šta se dešava u životu onoga koji nam je drag - tako se dešava, tako se okolnosti usklađuju...
U davnim vremenima, kada nije bilo pošte, kada su išli da služe u tuđe krajeve četvrt vijeka, rođaci su iz nekog razloga znali da li je njihov vojnik živ. Ili ga je neprijateljski metak pogodio daleko od kuće; ili su ga ubili nemilosrdni ljudi na trgovačkom putovanju; ili je potopljeni brod Sinbad-Moreplovca ...
Ovo znanje nije potvrđeno; Bersonova "intuicija", ali, po pravilu, tako je i bilo. Na neki način bliski čovjek je prenosio informacije: u snu, kroz znakove, a ponekad i kroz pronicljivo tumačenje. Nije bilo pisama, ali sinhronizacije je bio. Informacije od čovjeka su bile. Do današnjeg dana osjećamo one koje volimo, one koji su nam bliski, i pozivamo u najzabrinutijem trenutku da pitamo: "Šta se dogodilo? Srce me boli zbog tebe! "...
... Majke u porodilištu se bude tačno u trenutku kada njihova djeca počinju da plaču. Iako je odjeljenje sa novorođenčadima u drugom krilu zgrade. To je naučno potvrđeno.
Ponašanje blizanaca ušlo je u osnovu nauke, psihogenetike; blizanci znaju dobro da komunikaciji na rastojanju. Istovremeno doživljavaju iste emocije. Štaviše, događaji u životu odvojenih blizanaca su se podudarali sa nevjerovatnom preciznošću - do imena supružnika ili imena psa.
I povrede i bolesti su se podudarale; ono što se dogodilo jednom blizancu dogodilo se i drugom, čak i ako su imali različite karaktere. Ili nijesu znali za postojanje drugog. Nalazili su se u "sinhronizaciji" od trenutka začeća; i na čudan način doživjeli određene događaje i bolesti istovremeno.
I smrt jednog blizanca vrlo često je povlačila za sobom smrt drugog - iako nije bilo naznaka za to. Možda veza između blizanaca najtačnije opisuje fenomen "sinhronizacije", te suptilne niti koje vezuju ljude jače od bilo čega drugog ...
Ponekad sinhronizacija ne dolazi iz ljubavi i emocionalne bliskosti. Jedan pisac je putovao sa čuvenim Buninom vozom. I cio put, Bunin se emocionalno žalio da ga ruka boli. U vagonu nemaš gdje pobjeći, i u tijesnom kupeo nevoljno moraš slušati žalbe pisca! Kada je mladi pisac konačno izašao na peron, ruka ga je tako zaboljela da mu je bilo loše. Bunin je "urekao" svog kolegu, predao mu bolest, prenio svoje stanje ...
Pisci su uglavnom čudni ljudi; cijeli njihov život, rad - to su riječi i slike, to su sudbine likova, to je stvaranje vlastitog svijeta. I Gorki, je pokazao nevjerovatan "eksperiment": išao je ulicom za nekim čovjekom gledao netremice u njega. I prenio misao: "spotakni se i padni!". A žrtva "eksperimenta" zaista je pala. Nekako se Gorki sinhronizovao sa strancem - i prouzrokovao pad. A na pijaci, Gorki je misaono prisilio trgovce da mu prodaju vrlo jeftino - i zadovoljno pokazao taj trik svojim prijateljima.
Dug život među ljudima, siromašnim i razbojnicima, naučio je nečemu pisca, koji je po prirodi posjedovao snažnu volju, umjeću prenošenja okruženju svog stanja. Takvo umjeće sinhronizacije antropolozi i filozofi ranije su zvali "magija", sposobnost uticanja na ljude svojom voljom - ili voljom mračnih sila.
Sada je jasno da je takav "dar" povezan sa radom mozga, koji na neki način može početi da radi "ujednačeno" sa mozgom drugog čovjkea, ponekad slabijeg.
Antropolog Levi-Stross piše o nasilnoj "sinhronizaciji" na sledeći način: šaman oblači odjeću Papuanca, kopira njegov hod i pokrete, mimiku, govor - hoda i hoda, ubrzavajući kretanje, po krugu, prikazujući žrtvu detaljno kao talentovani glumac. A onda ide strašan krik i pada - to je smrt! I nakon nekog vremena žrtva umre bez vidljivog razloga.
Sa stanovišta "sinhronizacije", obred je jasan - to je zlonamjerno kopiranje. Stoga mi ne volimo kada nas neko iznenada počne kopirati. Kupuje istu odjeću, koristi naše omiljene izraze, posječuje ista mjesta, druži se sa našim ličnim prijateljima ...
Izgleda, pa šta je tu loše? Možda je naša frizura i odjeća toliko dobra da služe kao uzor? Treba da smo ponosni? A kopiranje udaljava od prijateljice, primorava da se izbjegava kolega koji "ponavlja riječi"; instinktivno ne želimo da se sinhronizujemo sa drugim čovjekom.
Osjećamo tajnu lošu namjeru u tom kopiranju; to je prisvajanje naše ličnosti! U trilerima o manijacima, zločinac prvo ulazi u život čovjeka, a onda počinje da kopira žrtvu - do najsitnijih detalja. Želja da se distancira od onoga koji nas kopira je sasvim prirodna.
Stoga ne treba na društvenim mrežama posjećivati stranicu čovjeka koji nam ne želi dobro ili toga sa kojim smo se rastali i želimo da zaboravimo - naime tada se "sinhronizacija" dešava. Na neki način ulazimo u komunikaciju i dajemo svoju energiju; slabimo i brinemo se, ne možemo naći mir ...
Ponekad sinhronizacija ne dolazi iz ljubavi i emocionalne bliskosti. Jedan pisac je putovao sa čuvenim Buninom vozom. I cio put, Bunin se emocionalno žalio da ga ruka boli. U vagonu nemaš gdje pobjeći, i u tijesnom kupeo nevoljno moraš slušati žalbe pisca! Kada je mladi pisac konačno izašao na peron, ruka ga je tako zaboljela da mu je bilo loše. Bunin je "urekao" svog kolegu, predao mu bolest, prenio svoje stanje ...
Pisci su uglavnom čudni ljudi; cijeli njihov život, rad - to su riječi i slike, to su sudbine likova, to je stvaranje vlastitog svijeta. I Gorki, je pokazao nevjerovatan "eksperiment": išao je ulicom za nekim čovjekom gledao netremice u njega. I prenio misao: "spotakni se i padni!". A žrtva "eksperimenta" zaista je pala. Nekako se Gorki sinhronizovao sa strancem - i prouzrokovao pad. A na pijaci, Gorki je misaono prisilio trgovce da mu prodaju vrlo jeftino - i zadovoljno pokazao taj trik svojim prijateljima.
Dug život među ljudima, siromašnim i razbojnicima, naučio je nečemu pisca, koji je po prirodi posjedovao snažnu volju, umjeću prenošenja okruženju svog stanja. Takvo umjeće sinhronizacije antropolozi i filozofi ranije su zvali "magija", sposobnost uticanja na ljude svojom voljom - ili voljom mračnih sila.
Sada je jasno da je takav "dar" povezan sa radom mozga, koji na neki način može početi da radi "ujednačeno" sa mozgom drugog čovjkea, ponekad slabijeg.
Antropolog Levi-Stross piše o nasilnoj "sinhronizaciji" na sledeći način: šaman oblači odjeću Papuanca, kopira njegov hod i pokrete, mimiku, govor - hoda i hoda, ubrzavajući kretanje, po krugu, prikazujući žrtvu detaljno kao talentovani glumac. A onda ide strašan krik i pada - to je smrt! I nakon nekog vremena žrtva umre bez vidljivog razloga.
Sa stanovišta "sinhronizacije", obred je jasan - to je zlonamjerno kopiranje. Stoga mi ne volimo kada nas neko iznenada počne kopirati. Kupuje istu odjeću, koristi naše omiljene izraze, posječuje ista mjesta, druži se sa našim ličnim prijateljima ...
Izgleda, pa šta je tu loše? Možda je naša frizura i odjeća toliko dobra da služe kao uzor? Treba da smo ponosni? A kopiranje udaljava od prijateljice, primorava da se izbjegava kolega koji "ponavlja riječi"; instinktivno ne želimo da se sinhronizujemo sa drugim čovjekom.
Osjećamo tajnu lošu namjeru u tom kopiranju; to je prisvajanje naše ličnosti! U trilerima o manijacima, zločinac prvo ulazi u život čovjeka, a onda počinje da kopira žrtvu - do najsitnijih detalja. Želja da se distancira od onoga koji nas kopira je sasvim prirodna.
Stoga ne treba na društvenim mrežama posjećivati stranicu čovjeka koji nam ne želi dobro ili toga sa kojim smo se rastali i želimo da zaboravimo - naime tada se "sinhronizacija" dešava. Na neki način ulazimo u komunikaciju i dajemo svoju energiju; slabimo i brinemo se, ne možemo naći mir ...
Ako je to neprijatelj - mi mu dajemo svoju energiju. A ako je neko koga želimo da zaboravimo - ponovo ulazimo u komunikaciju, povređujemo rane, podsjećamo ga na sebe. Zato su oni koji nam ne žele dobro skloni da nas prate na mreži; žele da se sinhronizuju sa nama, otkriju naše zamisli i unište planove, uzrokuju štetu, natjeraju nas na razmišljanje o njima.
Bolje je blokirati neprijateljski nastrojenog čovjeka i onoga koga želimo izbrisati iz života. A oni ... pa, neka gledaju sa lažnih profila, to više šteti njima nego nama.
Naša odluka da prekinemo vezu štiti nas od opasne sinhronizacije. Uopšte, i u životu i na mreži, treba se okružiti po mogućnosti sa zdravim, uspješnim, energičnim ljudima sa sličnim načinom razmišljanja i pogledom na svijet - upravo zato što će se neizbježno dogoditi sinhronizacija. I bilo bi bolje da nas ona jača, a ne da nas slabi ...
Misli o snažnom, sigurnom, ostvarenom čovjeku, dobronamernom i iskrenom interesu za njegov život, čestitke i dobre riječi o njemu takođe mogu doprinijeti sinhronizaciji. I nakon nekog vremena možemo steći kvalitete toga koji je primjer za nas; podijeliti sa njim njegove trijumfe i trofeje.
Sinhronizacija se uspješno koristi u velikim korporacijama, firmama, stvarajući zajednički interes. Sinhronizacija se odvija u bilo kom kolektivu: jača kolektiv, stvara opši interes, čini da se zaposleni bolje trude; iako to nije uvijek blagoslov za pojedinca.
U vjerskim zajednicama, istovremeno buđenje, zajednički obrok, zajednički rad, zajedničko vršenje obreda, ista odjeća, uobičajene riječi i čak mimika - sve ovo služi za jačanje duha i kolektiva. Vrlo često, čovjek koji je protjeran iz takve zajednice umire bez vidljivog razloga - izgubio je svoju "zajedničku energiju", izgubio je svoju sinhronu vezu sa drugim značajnim ljudima - i energija života se završila!
Sa velikom pažnjom trebamo pristupati poslu, gdje je uobičajeno pjevati himne ujutro, vršiti vježbe, kopirati trenera ili šefa; Ponekad iza takvih zahteva stoji opasna manipulacija ...
... Uspjeh rada sa specijalistom, psihologom, filozofom, doktorom - zavisi i od toga kako smo "sinhronizovani". Ako imamo zajednički pogled na svijet, zajedničke slike, zajednički smisao, ako smo "slični", onda govorimo isti jezik - neka taj jezik i nije govor, već nešto dublje, stvara se baza govora, neki meta-jezik, matrica. Samo u tom slučaju, moguć je ljekovit efekat rada, ako govorimo o duši, psihi, "suptilnim stvarima". Efekat iscjeljenja u tom slučaju se javlja ne samo tokom ličnog susreta - već i tokom pauza u komunikaciji.
Bolje je blokirati neprijateljski nastrojenog čovjeka i onoga koga želimo izbrisati iz života. A oni ... pa, neka gledaju sa lažnih profila, to više šteti njima nego nama.
Naša odluka da prekinemo vezu štiti nas od opasne sinhronizacije. Uopšte, i u životu i na mreži, treba se okružiti po mogućnosti sa zdravim, uspješnim, energičnim ljudima sa sličnim načinom razmišljanja i pogledom na svijet - upravo zato što će se neizbježno dogoditi sinhronizacija. I bilo bi bolje da nas ona jača, a ne da nas slabi ...
Misli o snažnom, sigurnom, ostvarenom čovjeku, dobronamernom i iskrenom interesu za njegov život, čestitke i dobre riječi o njemu takođe mogu doprinijeti sinhronizaciji. I nakon nekog vremena možemo steći kvalitete toga koji je primjer za nas; podijeliti sa njim njegove trijumfe i trofeje.
Sinhronizacija se uspješno koristi u velikim korporacijama, firmama, stvarajući zajednički interes. Sinhronizacija se odvija u bilo kom kolektivu: jača kolektiv, stvara opši interes, čini da se zaposleni bolje trude; iako to nije uvijek blagoslov za pojedinca.
U vjerskim zajednicama, istovremeno buđenje, zajednički obrok, zajednički rad, zajedničko vršenje obreda, ista odjeća, uobičajene riječi i čak mimika - sve ovo služi za jačanje duha i kolektiva. Vrlo često, čovjek koji je protjeran iz takve zajednice umire bez vidljivog razloga - izgubio je svoju "zajedničku energiju", izgubio je svoju sinhronu vezu sa drugim značajnim ljudima - i energija života se završila!
Sa velikom pažnjom trebamo pristupati poslu, gdje je uobičajeno pjevati himne ujutro, vršiti vježbe, kopirati trenera ili šefa; Ponekad iza takvih zahteva stoji opasna manipulacija ...
... Uspjeh rada sa specijalistom, psihologom, filozofom, doktorom - zavisi i od toga kako smo "sinhronizovani". Ako imamo zajednički pogled na svijet, zajedničke slike, zajednički smisao, ako smo "slični", onda govorimo isti jezik - neka taj jezik i nije govor, već nešto dublje, stvara se baza govora, neki meta-jezik, matrica. Samo u tom slučaju, moguć je ljekovit efekat rada, ako govorimo o duši, psihi, "suptilnim stvarima". Efekat iscjeljenja u tom slučaju se javlja ne samo tokom ličnog susreta - već i tokom pauza u komunikaciji.
Nevidljive niti, "misaoni telegraf", kako ih je zvao Mark Tven, prenose pozitivne informacije i podržavaju ništa lošije od dobrih riječi i blagoslova! Tako da se treba ispravno sinhronizovati. Tada će se život postepeno poboljšavati i nećemo gubiti bodrost duha, koji nam je neophodan u životnoj borbi ...
© Anna Kirjanova
Prevod teksta: http://www.transurfing-real.ru/2018/10/blog-post_0.html
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
© Anna Kirjanova
Prevod teksta: http://www.transurfing-real.ru/2018/10/blog-post_0.html
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
