U Malom princu piše da su "riječi izvor nerazumevanja". To je vrlo mudra fraza, ako uzmemo u obzir činjenicu da svoje misli uopšte nije lako pretvoriti u riječi i izraziti ih tako da ih naš sagovornik savršeno shvati. Ono što kažemo moramo dobro reći jer u suprotnom drugi ne mogu čitati naše misli.
Ali istina je da naše poruke nikada nisu 100% shvaćene. Ako neko kaže, na primjer, "zaljubljen sam", to se odnosi na osjećaj koji drugi teško mogu u potpunosti da shvate.
"Ja sam zaljubljen" može biti sinonim za pun sam nade i entuzijazma,za bliske veze s partnerom ili jednostavno osjećanje velike privlačnosti. Moramo zaista dobro upoznati osobu da bismo razumijeli šta misli kad kaže da je zaljubljen.
"Bez obzira na to šta mislite, mislim da je bolje to izgovorite lijepim riječima."
~William Shakespeare
Riječi nisu jedino sredstvo kojim komuniciramo, jer su praćene stavom, gestikulacijom, položajem tijela. Riječima možemo nešto reći i komunicirati nešto potpuno suprotno s tonom glasa, izgledom ili našim stavom uopšte. Iz tog razloga, učenje komunikacije je prava umjetnost.
Ono šta kažeš ...
Najveći izazov komunikacije javlja se kada govorimo o svom unutrašnjem svijetu. Naročito kada se radi o našim osjećanjima,emocijama ili našoj percepciji. Pored činjenice da sve to izraziti riječima nije lako, takođe je nemoguće osloboditi se osjećaja i emocija koje osjećamo kada moramo da komuniciramo o određenim stvarima.
Kad želimo nešto reći ili povjeriti se nekome, uvijek moramo uzeti u obzir reakciju koju pokrećemo kod onih koji nas slušaju. U stvari, mi obično ne komuniciramo samo zbog prenosa informacija, već uglavnom zato što želimo da dobijemo nešto od naših zainteresovanih strana. Želimo da vjeruju u nas, da nam se dive, vrijednuju nas ili nas razumeju.
Takođe želimo da nas poslušaju, da nam omoguće da preuzmemo vođstvo. Ponekad smo toga svijesni, ponekad ne. Koliko god čudno izgledalo, ponekad nam je cilj kad komuniciramo zbunjujući. Činimo sve da budemo nerazumljivi i neshvatljivi.
... i šta se krije iza toga
Upravo je namjera da se definiše suština svake poruke. Možete nekome dati kompliment da prepozna kvalitet, ali i laskati osobi samo da bi ih učinili ranjivijima i natjerali ih da upadnu u neku vrstu emocionalnih manipulacija.
Veoma često namjera komunikacije nije jasna ni nama samima. Mislimo da je naš cilj da pomognemo drugima ili ukažemo na njihovu grešku, ali ne uzimamo u obzir mogućnost da smo mi ti koji griješe.
Vjerujemo da je naša svrha da razotkrijemo svoja osjećanja, ali ne znamo da je u osnovi jedino što želimo da dobijemo saosjećanje ili divljenje drugih. A ako to ne dobijemo, mislimo da nas drugi ne razumiju.
"Ja sam zaljubljen" može biti sinonim za pun sam nade i entuzijazma,za bliske veze s partnerom ili jednostavno osjećanje velike privlačnosti. Moramo zaista dobro upoznati osobu da bismo razumijeli šta misli kad kaže da je zaljubljen.
"Bez obzira na to šta mislite, mislim da je bolje to izgovorite lijepim riječima."
~William Shakespeare
Riječi nisu jedino sredstvo kojim komuniciramo, jer su praćene stavom, gestikulacijom, položajem tijela. Riječima možemo nešto reći i komunicirati nešto potpuno suprotno s tonom glasa, izgledom ili našim stavom uopšte. Iz tog razloga, učenje komunikacije je prava umjetnost.
Ono šta kažeš ...
Najveći izazov komunikacije javlja se kada govorimo o svom unutrašnjem svijetu. Naročito kada se radi o našim osjećanjima,emocijama ili našoj percepciji. Pored činjenice da sve to izraziti riječima nije lako, takođe je nemoguće osloboditi se osjećaja i emocija koje osjećamo kada moramo da komuniciramo o određenim stvarima.
Kad želimo nešto reći ili povjeriti se nekome, uvijek moramo uzeti u obzir reakciju koju pokrećemo kod onih koji nas slušaju. U stvari, mi obično ne komuniciramo samo zbog prenosa informacija, već uglavnom zato što želimo da dobijemo nešto od naših zainteresovanih strana. Želimo da vjeruju u nas, da nam se dive, vrijednuju nas ili nas razumeju.
Takođe želimo da nas poslušaju, da nam omoguće da preuzmemo vođstvo. Ponekad smo toga svijesni, ponekad ne. Koliko god čudno izgledalo, ponekad nam je cilj kad komuniciramo zbunjujući. Činimo sve da budemo nerazumljivi i neshvatljivi.
... i šta se krije iza toga
Upravo je namjera da se definiše suština svake poruke. Možete nekome dati kompliment da prepozna kvalitet, ali i laskati osobi samo da bi ih učinili ranjivijima i natjerali ih da upadnu u neku vrstu emocionalnih manipulacija.
Veoma često namjera komunikacije nije jasna ni nama samima. Mislimo da je naš cilj da pomognemo drugima ili ukažemo na njihovu grešku, ali ne uzimamo u obzir mogućnost da smo mi ti koji griješe.
Vjerujemo da je naša svrha da razotkrijemo svoja osjećanja, ali ne znamo da je u osnovi jedino što želimo da dobijemo saosjećanje ili divljenje drugih. A ako to ne dobijemo, mislimo da nas drugi ne razumiju.
Pored riječi
Ljudska komunikacija je komplikovan proces, koji nije uvek uspješan. I to ne zavisi samo od riječi koje koristimo da kažemo neke stvari (čak i ako su one veoma važne), već i od niza faktora.
Vrijeme, mjesto i kontakt osoba moraju se uzeti u obzir. I iznad svega, moramo se potruditi da u najvećoj mogućoj mjeri osiguramo da zaista kažemo ono što želimo reći. Ljudska bića provode većinu svog vremena u komunikaciji. Ne samo riječima, već i izrazom lica, načinom na koji se oblačimo,hodamo, gledamo itd.
Stoga se većina naših poruka realizuje nesvijesno. Kada odlučimo da nam neko "ne uliva pobjerenje", to je zato što nam je svojim postupcima ili stavom rekao da možda nije pouzdan. I isto tako radimo: ono što o sebi komuniciramo izgrađuje temelje za stvaranje konstruktivnih, destruktivnih ili neutralnih veza.
Ljudska komunikacija je komplikovan proces, koji nije uvek uspješan. I to ne zavisi samo od riječi koje koristimo da kažemo neke stvari (čak i ako su one veoma važne), već i od niza faktora.
Vrijeme, mjesto i kontakt osoba moraju se uzeti u obzir. I iznad svega, moramo se potruditi da u najvećoj mogućoj mjeri osiguramo da zaista kažemo ono što želimo reći. Ljudska bića provode većinu svog vremena u komunikaciji. Ne samo riječima, već i izrazom lica, načinom na koji se oblačimo,hodamo, gledamo itd.
Stoga se većina naših poruka realizuje nesvijesno. Kada odlučimo da nam neko "ne uliva pobjerenje", to je zato što nam je svojim postupcima ili stavom rekao da možda nije pouzdan. I isto tako radimo: ono što o sebi komuniciramo izgrađuje temelje za stvaranje konstruktivnih, destruktivnih ili neutralnih veza.
Komunicirajte na afektivan način
Svakodnevne veze, počev od vrlo jednostavne veze s pekarom kod kojeg iemo svaki dan, prožete su senzacijama i emocijama kojima vjerovatno ne pridajemo puno značaja. Međutim, kada su u pitanju velika emocionalna ograničenja u našem životu, problem komunikacije dobija mnogo veću važnost.
Najbliže veze su pune komunikativnih elemenata. Riječi, tišine, pogleda ... Sve ima svoje značenje.
Upravo u ovom trenutku postaje važnije nego ikad razviti neke mehanizme koji omogućavaju komunikaciji da teče na zdrav i pozitivan način. Da biste uspjeli, važno je eliminisati neke negativne načine komunikacije i podstaći pozitivnu komunikaciju.
U praksi je potrebno naučiti da komuniciramo na afektivan način. Razgovarajte o vašim osjećanjima što jasnije i izbjegavajte lošu naviku da uzmete zdravo za gotovo tuđa osjećanja. Kako razumijemo šta druga osoba osjeća, ako u stvarnosti vrlo često čak i ne znamo šta mi sami osjećamo?
Nadalje, agresivna komunikacija uvijek ostavlja duboke rane. Jedine reakcije ljutnje treba da budu tišina i pauza: ako se ponašamo drugačije i pokušavamo da komuniciramo kada smo ljuti, najverovatnije ćemo deformisati ono što smo želeli da kažemo.
Pozitivna komunikacija treba spokoj i relevantnost. Moramo potražiti pravi trenutak, mjesto i raspoloženje za rešavanje teških problema. I neka naša naklonost teče spontano kada se osjećamo mirno i otvoreno prema drugima.
U stvarnosti, ono što uništava komunikaciju nije ono što mi kažemo, već način na koji to izgovaramo. A ono što umjesto toga obogaćuje važnu vezu je mogućnost delikatnosti izbora najboljeg načina da kažemo drugima i sebi šta osjećamo i mislimo.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-conta-quello-che-si-dice-ma-come-lo-si-dice/
Prevod Ana Muratović - bebamur.com
Svakodnevne veze, počev od vrlo jednostavne veze s pekarom kod kojeg iemo svaki dan, prožete su senzacijama i emocijama kojima vjerovatno ne pridajemo puno značaja. Međutim, kada su u pitanju velika emocionalna ograničenja u našem životu, problem komunikacije dobija mnogo veću važnost.
Najbliže veze su pune komunikativnih elemenata. Riječi, tišine, pogleda ... Sve ima svoje značenje.
Upravo u ovom trenutku postaje važnije nego ikad razviti neke mehanizme koji omogućavaju komunikaciji da teče na zdrav i pozitivan način. Da biste uspjeli, važno je eliminisati neke negativne načine komunikacije i podstaći pozitivnu komunikaciju.
U praksi je potrebno naučiti da komuniciramo na afektivan način. Razgovarajte o vašim osjećanjima što jasnije i izbjegavajte lošu naviku da uzmete zdravo za gotovo tuđa osjećanja. Kako razumijemo šta druga osoba osjeća, ako u stvarnosti vrlo često čak i ne znamo šta mi sami osjećamo?
Nadalje, agresivna komunikacija uvijek ostavlja duboke rane. Jedine reakcije ljutnje treba da budu tišina i pauza: ako se ponašamo drugačije i pokušavamo da komuniciramo kada smo ljuti, najverovatnije ćemo deformisati ono što smo želeli da kažemo.
Pozitivna komunikacija treba spokoj i relevantnost. Moramo potražiti pravi trenutak, mjesto i raspoloženje za rešavanje teških problema. I neka naša naklonost teče spontano kada se osjećamo mirno i otvoreno prema drugima.
U stvarnosti, ono što uništava komunikaciju nije ono što mi kažemo, već način na koji to izgovaramo. A ono što umjesto toga obogaćuje važnu vezu je mogućnost delikatnosti izbora najboljeg načina da kažemo drugima i sebi šta osjećamo i mislimo.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-conta-quello-che-si-dice-ma-come-lo-si-dice/
Prevod Ana Muratović - bebamur.com
