Oni koji vole ne greše, jer čin ljubavi čini nas plemenitima. To je čist, autentičan i instinktivan čin. Međutim, kada volimo nekoga ko to ne zaslužuje, ko nije ono u šta nas je natjerao da poverujemo na početku, osjećamo se loše.
Voljeti pogrešnu osobu ozbiljna je prepreka iz koje rijetko izlazimo neoštećeni. Međutim, potrebno je skupiti snagu i zapaliti plamen našeg samopoštovanja da bismo se vratili na pravi put. Moramo sprečiti sebe da patimo zbog ljubavi, moramo voljeti svoje slomljene delove da pronađemo svoj prostor u samoći i izlečimo se.
"Efekti ljubavi ili nježnosti su prolazni, ali efekti greške, čak i jedne greške, nikada ne prestaju, kao bolest bez lijeka."
~Antonio Munoz Molina
U ovim vremenima koje karakteriše dominacija društvenih mreža i virtuelnih aplikacija u pronalaženju partnera, dešava se vrlo poseban fenomen. Postoje ljudi koji imaju osjećaj da se uvijek zaljubljuju u pogrešnu osobu. Oni i dalje vjeruju u ljubav i žele pronađu pravu osobu, da je vole i da se osjećaju voljenima i poštovanima.
Aplikacije koje smo spomenuli nude nam vrlo zanimljivu opciju: primjenu filtera prema interesima i karakteristikama. Ovo nam daje osjećaj kontrole nad onim što želimo, a šta ne želimo; kao da pokušavamo da pronađemo savršenu formulu. Ipak, stručnjaci na polju emocionalnih odnosa imaju vrlo jasne ideje: ljubav nije algoritam.
Grešiti s vremena na vrijeme u ljubavi je u osnovi zakon života. Ali ponekad, između haosa i neočekivanog, dođe ono za čim smo čeznuli. Zrela, svesna i srećna veza. Nikada ne smijemo gubiti nadu. Pozivamo vas da razmislite o tome.
Lažna očekivanja koja stvaramo
Rekli smo to na početku članka: voljeti nikada nije greška. Ljudi dišu, uče, vole, plaču, smeju se i idu dalje. Točak života nas poziva da iskusimo i budemo dio ovog intenzivnog i divnog pokreta u kojem ne možemo pobjeći od svoje prirode, od svoje suštine. Očigledno, problem leži u tome što nastavljamo da volimo one koji nas ne vole.
Često se kaže da se ljudi ne menjaju i da u stvarnosti nikada nisu bili ono što smo mislili. Nekako se svi pomalo menjaju na osnovu određenih iskustava; međutim, korijeni uvek ostaju, uvijek su tu. Dešava se da ih ponekad ne vidimo i stoga stvaramo lažna očekivanja koja se ne uklapaju u stvarnost.
Da li to znači da je odgovornost da volimo nekoga ko to ne zaslužuje uvijek naša? Da smo mi oni naivni koji gradimo dvorce u vazduhu? Apsolutno ne. U zanimljivoj knjizi pod naslovom "Rješenja braka za 7 minuta" objašnjeno je da se lažna očekivanja u partnerskim odnosima stvaraju i hrane na egalitarni način.
"Efekti ljubavi ili nježnosti su prolazni, ali efekti greške, čak i jedne greške, nikada ne prestaju, kao bolest bez lijeka."
~Antonio Munoz Molina
U ovim vremenima koje karakteriše dominacija društvenih mreža i virtuelnih aplikacija u pronalaženju partnera, dešava se vrlo poseban fenomen. Postoje ljudi koji imaju osjećaj da se uvijek zaljubljuju u pogrešnu osobu. Oni i dalje vjeruju u ljubav i žele pronađu pravu osobu, da je vole i da se osjećaju voljenima i poštovanima.
Aplikacije koje smo spomenuli nude nam vrlo zanimljivu opciju: primjenu filtera prema interesima i karakteristikama. Ovo nam daje osjećaj kontrole nad onim što želimo, a šta ne želimo; kao da pokušavamo da pronađemo savršenu formulu. Ipak, stručnjaci na polju emocionalnih odnosa imaju vrlo jasne ideje: ljubav nije algoritam.
Grešiti s vremena na vrijeme u ljubavi je u osnovi zakon života. Ali ponekad, između haosa i neočekivanog, dođe ono za čim smo čeznuli. Zrela, svesna i srećna veza. Nikada ne smijemo gubiti nadu. Pozivamo vas da razmislite o tome.
Lažna očekivanja koja stvaramo
Rekli smo to na početku članka: voljeti nikada nije greška. Ljudi dišu, uče, vole, plaču, smeju se i idu dalje. Točak života nas poziva da iskusimo i budemo dio ovog intenzivnog i divnog pokreta u kojem ne možemo pobjeći od svoje prirode, od svoje suštine. Očigledno, problem leži u tome što nastavljamo da volimo one koji nas ne vole.
Često se kaže da se ljudi ne menjaju i da u stvarnosti nikada nisu bili ono što smo mislili. Nekako se svi pomalo menjaju na osnovu određenih iskustava; međutim, korijeni uvek ostaju, uvijek su tu. Dešava se da ih ponekad ne vidimo i stoga stvaramo lažna očekivanja koja se ne uklapaju u stvarnost.
Da li to znači da je odgovornost da volimo nekoga ko to ne zaslužuje uvijek naša? Da smo mi oni naivni koji gradimo dvorce u vazduhu? Apsolutno ne. U zanimljivoj knjizi pod naslovom "Rješenja braka za 7 minuta" objašnjeno je da se lažna očekivanja u partnerskim odnosima stvaraju i hrane na egalitarni način.
Ima onih koji se, željni sreće, hrane ovim dvorcima u vazduhu, do te mjere da vide vrline u kojima nema ničega osim prikrivene sebičnosti. Ali postoje i oni koji su strastveni stručnjaci za hranjenje lažnih očekivanja.
Ovi poslednji pojedinci to rade u vrlo specifične svrhe, po svaku cijenu žele da izbjegnu usamljenost.
Ovi poslednji pojedinci to rade u vrlo specifične svrhe, po svaku cijenu žele da izbjegnu usamljenost.
Voljeti nije greška, ali nastaviti voljeti pogrešnu osobu jeste
Ne smemo da živimo sa gorčinom što smo voljeli nekoga ko to nije zaslužio. Moramo biti ponosni jer smo voljeli i zato što smo se prepustili. Zato što nas ljubav čini plemenitim. Ne smemo se čak ni sami bičovati zato što smo poznavali određene ljude, bića koja su izabrala da nam donesu suze, laži i ucene.
"Možda me je voljela, ko zna, ali ono što je sigurno je da je imala posebnu sposobnost da me povredi."
~Mario Benedetti
Život znači učenje, a ponekad i susret sa velikim majstorima i vještim zanatlijama zatrovane ljubavi. Ako prođemo pored ovih pojedinaca i pobjedimo ih, hodaćemo sa više elegancije. Sa više dostojanstva i integriteta. Na kraju krajeva, u temama vezanim za svijet naklonosti nikada ne prestajemo da učimo, jer je najbolji tretman za ranjenu dušu prihvatanje ovih životnih lekcija u kojima je jedino važeće načelo: "Moramo voleti sebe iznad svega. Uvijek je bolje dostojanstveno patiti nego zauvijek ostati zatočenici emocionalne eksploatacije ili ucene ravnodušnosti."
Pablo Neruda je govorio: "Zaljubio sam se u život, on je jedini koji me neće ostaviti a da ja to prvo ne uradim". Očigledno je da ne smemo ići u krajnost, ali malo je stvari zdravo poput držanja za putovanje života.
Iz svake greške naučimo nešto i svaka osoba koju sretnemo na putu ostavlja na nas pomalo od sebe. Važno je da krenemo naprijed sećajući se da će ljubav uvijek biti vrijedna.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/errore-pensare-fossi-diverso/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ne smemo da živimo sa gorčinom što smo voljeli nekoga ko to nije zaslužio. Moramo biti ponosni jer smo voljeli i zato što smo se prepustili. Zato što nas ljubav čini plemenitim. Ne smemo se čak ni sami bičovati zato što smo poznavali određene ljude, bića koja su izabrala da nam donesu suze, laži i ucene.
"Možda me je voljela, ko zna, ali ono što je sigurno je da je imala posebnu sposobnost da me povredi."
~Mario Benedetti
Život znači učenje, a ponekad i susret sa velikim majstorima i vještim zanatlijama zatrovane ljubavi. Ako prođemo pored ovih pojedinaca i pobjedimo ih, hodaćemo sa više elegancije. Sa više dostojanstva i integriteta. Na kraju krajeva, u temama vezanim za svijet naklonosti nikada ne prestajemo da učimo, jer je najbolji tretman za ranjenu dušu prihvatanje ovih životnih lekcija u kojima je jedino važeće načelo: "Moramo voleti sebe iznad svega. Uvijek je bolje dostojanstveno patiti nego zauvijek ostati zatočenici emocionalne eksploatacije ili ucene ravnodušnosti."
Pablo Neruda je govorio: "Zaljubio sam se u život, on je jedini koji me neće ostaviti a da ja to prvo ne uradim". Očigledno je da ne smemo ići u krajnost, ali malo je stvari zdravo poput držanja za putovanje života.
Iz svake greške naučimo nešto i svaka osoba koju sretnemo na putu ostavlja na nas pomalo od sebe. Važno je da krenemo naprijed sećajući se da će ljubav uvijek biti vrijedna.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/errore-pensare-fossi-diverso/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
