Na početku školske godine, razredni starešina šestog razreda je stajala ispred svojih bivših petorazrednika. Gledala je u svu djecu i rekla da ih sve voli jednako i da joj je drago što ih vidi.
|
|
To je bila velika laž, jer iza jedne klupe, stisnut u grču, sjedio je dječak koga učiteljica nije voljela. Upoznala se sa njim, kao i sa svim svojim učenicima, u prethodnoj školskoj godini. Još tada je primijetila da se ne igra sa učenicima, da nosi prljavu odjeću i da miriše kao se nikad nije kupao.
|
Vremenom stav učiteljice prema tom učeniku postao je sve gori i došlo je do toga da poželi da sve njegove pismene zadatke iskriža crvenom olovkom i stavi jedinicu.
Kada je direktor škole zatražio da se analiziraju karakteristike svih učenika od početka njihovog obrazovanja u školi, učiteljica je za kraj ostavila istoriju nevoljenog učenika. Kada je konačno stigla do njega i nerado počela da proučava njegove karakteristike, bila je zapanjena.
Učiteljica koja je učila dječaka u prvom razredu, napisala je: "Ovo je briljantno dijete, sa sjajnim osmjehom. Domaći zadaci su mu tačni i uredni. Zadovoljstvo je imati takvog učenika. "
Učiteljica drugog razreda pisala je o njemu: "On je odličan učenik, cijenjen od strane svojih drugara, ali ima problema u porodici: njegova majka je bolesna od neizlječive bolesti, život u kući mora da je stalna borba protiv smrti".
Učiteljica trećeg razreda je primijetila: "Smrt majke ga je veoma pogodila. Trudi se iz sve snage, a njegov otac ne pokazuje interesovanje za njega i njegov život kod kuće uskoro može uticati na njegovo obrazovanje, ako se ništa ne uradi. "
Učiteljica četvrtog razreda je napisala: "Dječak nije odgovoran, ne pokazuje interesovanje za učenje, skoro da nema prijatelja, a često i zaspe u učionici".
Posle čitanja karakteristika učiteljica se stidjela same sebe. Osjećala se još gore kada su za Novu godinu svi učenici donijeli poklone koje su umotali u sjajni ukrasni papir sa mašnicama. Poklon njenog nevoljenog učenika bio je umotan u grubi braon papir. Neka djeca su počela da se smiju kada je učiteljica izvadila iz tog smotuljka, narukvicu kojoj je nedostajalo nekoliko kamenčića i flašicu parfema popunjenu do četvrtine. Učiteljica je ugušila smijeh u učionici, uzviknući: "Oh, kakva prelijepa narukvica!" - i otvorivši flašicu, poprskala je malo parfema po zglobu.
Toga dan dječak se zadržao nakon časova, prišao je učiteljici i rekao: "Danas mirišete kao što je moja majka mirisala." Dugo je plakala, pošto je on otišao.
Kada je direktor škole zatražio da se analiziraju karakteristike svih učenika od početka njihovog obrazovanja u školi, učiteljica je za kraj ostavila istoriju nevoljenog učenika. Kada je konačno stigla do njega i nerado počela da proučava njegove karakteristike, bila je zapanjena.
Učiteljica koja je učila dječaka u prvom razredu, napisala je: "Ovo je briljantno dijete, sa sjajnim osmjehom. Domaći zadaci su mu tačni i uredni. Zadovoljstvo je imati takvog učenika. "
Učiteljica drugog razreda pisala je o njemu: "On je odličan učenik, cijenjen od strane svojih drugara, ali ima problema u porodici: njegova majka je bolesna od neizlječive bolesti, život u kući mora da je stalna borba protiv smrti".
Učiteljica trećeg razreda je primijetila: "Smrt majke ga je veoma pogodila. Trudi se iz sve snage, a njegov otac ne pokazuje interesovanje za njega i njegov život kod kuće uskoro može uticati na njegovo obrazovanje, ako se ništa ne uradi. "
Učiteljica četvrtog razreda je napisala: "Dječak nije odgovoran, ne pokazuje interesovanje za učenje, skoro da nema prijatelja, a često i zaspe u učionici".
Posle čitanja karakteristika učiteljica se stidjela same sebe. Osjećala se još gore kada su za Novu godinu svi učenici donijeli poklone koje su umotali u sjajni ukrasni papir sa mašnicama. Poklon njenog nevoljenog učenika bio je umotan u grubi braon papir. Neka djeca su počela da se smiju kada je učiteljica izvadila iz tog smotuljka, narukvicu kojoj je nedostajalo nekoliko kamenčića i flašicu parfema popunjenu do četvrtine. Učiteljica je ugušila smijeh u učionici, uzviknući: "Oh, kakva prelijepa narukvica!" - i otvorivši flašicu, poprskala je malo parfema po zglobu.
Toga dan dječak se zadržao nakon časova, prišao je učiteljici i rekao: "Danas mirišete kao što je moja majka mirisala." Dugo je plakala, pošto je on otišao.
Od tada je odbila da podučava samo književnost, pisanje i matematiku i počela da podučava djecu dobroti, principima, saosjećanju.
Posle nekog vremena takve obuke, nevoljeni učenik počeo je da se vraća u život.
Na kraju školske godine pretvorio se u jednog od najboljih učenika.
Uprkos toga što je učiteljica ponavljala da voli sve učenike podjednako, istinski je cijenila i voljela samo njega.
Godinu dana kasnije, kada je već radila s drugom djecom, našla je ceduljicu ispod vrata učionice, gdje je dječak pisao da je ona najbolja od svih učitelja koje je on ikada imao.
Pet godina kasnije dobila je još jedno pismo od svog bivšeg učenika; rekao je da je završio koledž i da je osvojio treće mjesto u klasi, i da ona nastavlja da bude najbolji učitelj u njegovom životu.
Prošle su četiri godine, i učiteljica je dobila još jedno pismo, gdje je njen učenik pisao da će, uprkos svim poteškoćama, ubrzo diplomirati na fakultetu sa najboljim ocjenama i potvrdio da je i dalje ona najbolji učitelj kojeg je ikada imao.
Četiri godine kasnije, došlo je još jedno pismo. Ovaj put je pisao da je po završetku fakulteta odlučio da poveća svoj nivo znanja. Sada je ispred njegovog imena i prezimena stajalo dr. U ovom pismu pisao je da je ona najbolja od svih učitelja koje je imao u svom životu.
Vrijeme je išlo. U jednom od svojih pisama ispričao joj je da je upoznao djevojku i da oće da se ženi, da mu je otac umro prije dvije godine i pitao je da li će prihvatiti da prisustvuje vjenčanju i da zauzme mjesto na kojem obično sjedi majka mladoženje.
Naravno, učiteljica je prihvatila. Na dan vjenčanja svog učenika, nosila je narukvicu sa nedostajućim kamenčićima i kupila isti parfem koji je podsjećao nesrećnog dječaka na svoju majku.
Kada su se sreli, zagrlili su se i on je osjetio poznati miris.
- Hvala što ste vjerovali u mene, hvala što ste mi omogućili da osjetim svoju potrebu i važnost i naučili da povjerujem u svoju snagu, što sam naučio da razlikujem dobro od lošeg.
Učiteljica sa suzama u očima je odgovorila:
"Griješiš, sve to si ti mene naučio. Ja nijesam znala kako da učim, dok nijesam upoznala tebe ...
Prevod teksta: sobiratelzvezd.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Posle nekog vremena takve obuke, nevoljeni učenik počeo je da se vraća u život.
Na kraju školske godine pretvorio se u jednog od najboljih učenika.
Uprkos toga što je učiteljica ponavljala da voli sve učenike podjednako, istinski je cijenila i voljela samo njega.
Godinu dana kasnije, kada je već radila s drugom djecom, našla je ceduljicu ispod vrata učionice, gdje je dječak pisao da je ona najbolja od svih učitelja koje je on ikada imao.
Pet godina kasnije dobila je još jedno pismo od svog bivšeg učenika; rekao je da je završio koledž i da je osvojio treće mjesto u klasi, i da ona nastavlja da bude najbolji učitelj u njegovom životu.
Prošle su četiri godine, i učiteljica je dobila još jedno pismo, gdje je njen učenik pisao da će, uprkos svim poteškoćama, ubrzo diplomirati na fakultetu sa najboljim ocjenama i potvrdio da je i dalje ona najbolji učitelj kojeg je ikada imao.
Četiri godine kasnije, došlo je još jedno pismo. Ovaj put je pisao da je po završetku fakulteta odlučio da poveća svoj nivo znanja. Sada je ispred njegovog imena i prezimena stajalo dr. U ovom pismu pisao je da je ona najbolja od svih učitelja koje je imao u svom životu.
Vrijeme je išlo. U jednom od svojih pisama ispričao joj je da je upoznao djevojku i da oće da se ženi, da mu je otac umro prije dvije godine i pitao je da li će prihvatiti da prisustvuje vjenčanju i da zauzme mjesto na kojem obično sjedi majka mladoženje.
Naravno, učiteljica je prihvatila. Na dan vjenčanja svog učenika, nosila je narukvicu sa nedostajućim kamenčićima i kupila isti parfem koji je podsjećao nesrećnog dječaka na svoju majku.
Kada su se sreli, zagrlili su se i on je osjetio poznati miris.
- Hvala što ste vjerovali u mene, hvala što ste mi omogućili da osjetim svoju potrebu i važnost i naučili da povjerujem u svoju snagu, što sam naučio da razlikujem dobro od lošeg.
Učiteljica sa suzama u očima je odgovorila:
"Griješiš, sve to si ti mene naučio. Ja nijesam znala kako da učim, dok nijesam upoznala tebe ...
Prevod teksta: sobiratelzvezd.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
