"Šta želim da budem kad odrastem?" Ovo je pitanje koje su mnogi od nas prestali postavljati sebi samima prije mnogo, mnogo godina. Odgovor, kojeg se sada jedva sjećamo, govorio nam je o tome da postanemo pilot aviona, pjesnik, arheolog, da plovimo morem u potrazi za blagom, da spasimo živote, da postanemo umjetnik...
Zatim, obaveze, problemi, misli natjerali su nas da zaboravimo da smo jednom sanjali i da je sve to razlog za život. Zaboravili smo san, zanemarili zvanje i počeli da živimo kao da nikada ne moramo umreti, pa smo zaista prestali da živimo.
C. G. Jung je rekao: "Želja je put života"
Kad smo prestali vjerovati u svoje talente i prestali slijediti stazu koja više nije odgovarala našim istinskim težnjama, snovi su se, polako gušili, dopustili ste im da umru, kako bi napravili mjesta za rutinu, dosadu, ono sivilo koje gasi svaku volju da ispoljavamo svoju pojedinačnost kao dar, a ne kao teret za društvo.
Nije mala stvar priznati sebi svoju živu želju.
Mnogima je potreban poseban napor iskrenosti. Previše njih ne želi znati za čim čeznu, jer im se čini nemogućim ili previše bolnim.
Želja je, međutim, način života. Ako ne priznate svoju želju pred sobom, onda nećete slijediti sebe već strane puteve koje su drugi tražili za vas.
Znači, ne živite svoj život, već tuđi život. Ali ko bi još trebalo da živi tvoj život, ako ne ti sam? Izmenjivanje nečijeg života za život drugih nije samo bezumna stvar, već je i licemerna igra, jer nikada ne možete zaista živeti život drugog, samo se pretvarate, obmanjujte i drugog i sebe.
"Ako se odreknete svog Ja, živjet ćete ga u Drugom; na ovaj način bićete sebični prema drugoj osobi i obmanućete ga. Svi vjeruju da je takav život moguć, ali to je samo slična imitacija. "
(C. G. Jung, Crvena knjiga)
C. G. Jung je rekao: "Želja je put života"
Kad smo prestali vjerovati u svoje talente i prestali slijediti stazu koja više nije odgovarala našim istinskim težnjama, snovi su se, polako gušili, dopustili ste im da umru, kako bi napravili mjesta za rutinu, dosadu, ono sivilo koje gasi svaku volju da ispoljavamo svoju pojedinačnost kao dar, a ne kao teret za društvo.
Nije mala stvar priznati sebi svoju živu želju.
Mnogima je potreban poseban napor iskrenosti. Previše njih ne želi znati za čim čeznu, jer im se čini nemogućim ili previše bolnim.
Želja je, međutim, način života. Ako ne priznate svoju želju pred sobom, onda nećete slijediti sebe već strane puteve koje su drugi tražili za vas.
Znači, ne živite svoj život, već tuđi život. Ali ko bi još trebalo da živi tvoj život, ako ne ti sam? Izmenjivanje nečijeg života za život drugih nije samo bezumna stvar, već je i licemerna igra, jer nikada ne možete zaista živeti život drugog, samo se pretvarate, obmanjujte i drugog i sebe.
"Ako se odreknete svog Ja, živjet ćete ga u Drugom; na ovaj način bićete sebični prema drugoj osobi i obmanućete ga. Svi vjeruju da je takav život moguć, ali to je samo slična imitacija. "
(C. G. Jung, Crvena knjiga)
Ne mjenjajte svoju jedinstvenost
Želja je napetost koja nas vodi ka traženju zadovoljstva, a u njenom možda još filozofskom prihvatanju mogli bismo govoriti o užitku shvaćenom kao potraga za ljepotom, koja nije ograničena na estetiku već se manifestuje u obliku sklada kao da živimo u stanju blagog blaženstva.
Ovdje, odricanje od svojih talenata i snova sprečava put do one vrste sreće koja živi iz svakog trenutka duboke radosti u manifestuvanju onoga što u stvari jesmo. Ako ste pjevačica u duši, pjevanje će vam donijeti radost, njegovaće vas iznutra i nećete moći ništa drugo nego da pjevate; odustajanje od toga bilo bi toliko bolno da vaš život više nikada ne bi doživeo isto. Znate da bi nešto u vama umrlo da to učinite.
Problem mnogih od nas je što smo shvatili da nas je ono što smo mogli ustavri uspunjavalo strahom od "drugačijeg" : plašili smo se izolovati, suditi, izgubiti ono malo naklonosti i obzirnosti koju smo uspjeli da osvojimo. Pa, pretvarali smo se da se ne osjećamo marginalno, izbjegavali da pogledamo lice ono što nas čini jedinstvenima i čega se odričemo, čak i ako to ima smisla našem životu.
Želja je napetost koja nas vodi ka traženju zadovoljstva, a u njenom možda još filozofskom prihvatanju mogli bismo govoriti o užitku shvaćenom kao potraga za ljepotom, koja nije ograničena na estetiku već se manifestuje u obliku sklada kao da živimo u stanju blagog blaženstva.
Ovdje, odricanje od svojih talenata i snova sprečava put do one vrste sreće koja živi iz svakog trenutka duboke radosti u manifestuvanju onoga što u stvari jesmo. Ako ste pjevačica u duši, pjevanje će vam donijeti radost, njegovaće vas iznutra i nećete moći ništa drugo nego da pjevate; odustajanje od toga bilo bi toliko bolno da vaš život više nikada ne bi doživeo isto. Znate da bi nešto u vama umrlo da to učinite.
Problem mnogih od nas je što smo shvatili da nas je ono što smo mogli ustavri uspunjavalo strahom od "drugačijeg" : plašili smo se izolovati, suditi, izgubiti ono malo naklonosti i obzirnosti koju smo uspjeli da osvojimo. Pa, pretvarali smo se da se ne osjećamo marginalno, izbjegavali da pogledamo lice ono što nas čini jedinstvenima i čega se odričemo, čak i ako to ima smisla našem životu.
Plašili smo se da zablistamo i prema tome smo se odrekli svoje ljepote i dara koji možemo donijeti svijetu.
" U životu svakog čovjeka ima više stvari nego što to priznaju sve teorije. Svi su, prije ili kasnije, imali osjećaj da nas nešto poziva određenim putem. Neki od nas pamte ovo "nešto" kao tačan trenutak u detinjstvu, kada nas je snažno pogodila hitna i iznenadna potreba, fascinacija, radoznali splet okolnosti: " Evo šta moram da radim. .. evo šta treba da imam. Evo ko sam ja. "
(James Hillman, "Kod duše")
Nikad nije kasno da počnete da živite
Memento Mori ("zapamtite da morate umrijeti"): dvije riječi koje uspjevaju da smanje naše probleme .... Da smo prethodno znali datum naše smrti, vjerovatno bismo živijeli drugačije. Svijesni vremena koje nam je ostalo, ne bismo ga trošili na trivijalne stvari koje za nas nemaju nikakvu vrijednost, dobro bismo odlučili s kime ćemo provesti taj tečni život i najverovatnije da bismo bili više posvećeni sledenju svojih strasti nego kritikovanju ili povrijeđivanju drugih.
Budući da smo do sada svi "odrasli", hteo bih da vam postavim pitanje: šta biste voljeli da radite sa svojim životom da znate dan svoje smrti; šta biste uradili da date vrijednost vremenu koje vam preostaje?
Očigledno će postojati uobičajeni suptilni glas koji će vas pokušati blokirati: "A ako se pokajem?"; ali ako radite ono što vas čini srećnim (što ne znači da će sve uvijek ići glatko i da nećete naići na poteškoće, jasno je) kako biste mogli da se kajete? Ozbiljno, da li biste mogli da se kajete zato što radite ono što vam je važno u životu i čini vas srećnim?
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/65650/non-e-mai-troppo-tardi-per-seguire-il-tuo-desiderio.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
" U životu svakog čovjeka ima više stvari nego što to priznaju sve teorije. Svi su, prije ili kasnije, imali osjećaj da nas nešto poziva određenim putem. Neki od nas pamte ovo "nešto" kao tačan trenutak u detinjstvu, kada nas je snažno pogodila hitna i iznenadna potreba, fascinacija, radoznali splet okolnosti: " Evo šta moram da radim. .. evo šta treba da imam. Evo ko sam ja. "
(James Hillman, "Kod duše")
Nikad nije kasno da počnete da živite
Memento Mori ("zapamtite da morate umrijeti"): dvije riječi koje uspjevaju da smanje naše probleme .... Da smo prethodno znali datum naše smrti, vjerovatno bismo živijeli drugačije. Svijesni vremena koje nam je ostalo, ne bismo ga trošili na trivijalne stvari koje za nas nemaju nikakvu vrijednost, dobro bismo odlučili s kime ćemo provesti taj tečni život i najverovatnije da bismo bili više posvećeni sledenju svojih strasti nego kritikovanju ili povrijeđivanju drugih.
Budući da smo do sada svi "odrasli", hteo bih da vam postavim pitanje: šta biste voljeli da radite sa svojim životom da znate dan svoje smrti; šta biste uradili da date vrijednost vremenu koje vam preostaje?
Očigledno će postojati uobičajeni suptilni glas koji će vas pokušati blokirati: "A ako se pokajem?"; ali ako radite ono što vas čini srećnim (što ne znači da će sve uvijek ići glatko i da nećete naići na poteškoće, jasno je) kako biste mogli da se kajete? Ozbiljno, da li biste mogli da se kajete zato što radite ono što vam je važno u životu i čini vas srećnim?
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/65650/non-e-mai-troppo-tardi-per-seguire-il-tuo-desiderio.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com