Sedmog januara 1943. godine u hotelu "Njujorker", umro je u svojoj sobi 86-to godišnji stanar koji je živio u tom hotelu više od 10 godina. Sjutradan su došla četiri agenta iz odeljenja vojne službe i FBI u pratnji advokata Irvina Džuroua. Kasnije je advokat izjavio: "Rečeno mi je samo da je umro Nikola Tesla, koji je po nekim informacijama pronašao zrak smrti važni vojni uređaj, koji može da uništava neprijateljske avione. ". Džurou u pratnji oficira odnio je stvari iz hotelskog sefa u kojem se nalazio radni model zraka smrti, u skladište na Menhetnu. Posle izvjesnog vremena, sef je otvoren i službenici tajne službe mogli su da vide njegov sadržaj. Ono što su vidjeli u velikoj mjeri ih je zbunilo.
U jednoj od poslednjih noći 1903. atlantska obala stotinama kilometara oko Njujorka bila je osvijetljena jakom svjetlošću. Iz ogromne kupole pečurkastog tornja, uz zaglušujuću grmljavinu zaslepljujuće velike munje vinule su se u nebo. Moćna energetska pražnjenja stvarala su u gornjim slojevima atmosfere efekat polarnog svijetla. Pri tome od dugotrajnog i stalnog osvjetljenja okean se vidio mnogo milja u daljini, zgrade na sjevernoj obali Long Ajlenda i Ijudi koji su gledali fantastičan događaj.
Te noći, genije električne energije, Nikola Tesla sprovodio je u svom tornju u Vordenklifu prvi eksperiment, bežični prenos energije na rastojanju. Tokom sledeće noći uradio je još nekoliko sličnih eksperimenata posle čega je toranj zauvijek učutao. Toranj koji je mogao koristiti cijelom čovječanstvu ili postati oružje strašnije od atomske bombe, po naredbi Savezne Vlade SAD 1917. je uništen, a djelovi njegove opreme su nestali u nepoznatom pravcu. Zajedno sa njim, postepeno iz godine u godinu počelo je da isčezava i ime samog Tesle.
Tesla je bio javna ličnost. A kada je umro, njegovo ime iznenada nestaje sa stranica časopisa i novina. Ova priča, koja mnogima izgleda kao zavjera protiv naučnika počela je sa njegovim dolaskom u Ameriku 1884. godine.
Ambiciozni elektro inženjer iz daleke Srbije došao je da radi kod velikog Edisona. Tesla nije došao praznih ruka da osvoji Ameriku. Još tokom studija na politehničkom fakultetu u Gracu smislio je genijalnu ideju - naizmjeničnu struju.
Edison, koga su zvali "kraljem pronalazača" i Tesla, koji je kasnije dobio titulu "apostola elektriciteta", bili su na različitim naučnim platformama, njihovi pogledi na svijet bili su potpuno različiti. lako je Edison zaposlio Teslu kod sebe ubrzo je shvatio da ambiciozni Srbin pored sve svoje marljivosti i efikasnosti, neće slijepo slijediti ono što predlaže "majstor". On se čak drznuo da predloži Edisonu da promijeni svoju opremu.
Problem je u stvari bio u tome što se jednosmjerna struja nije mogla prenositi na velikom rastojanju, zbog gubitka tokom prenosa. Edison je pokušavao da riješi ovaj problem, ali maksimalno rastojanje na koje je mogao da prenosi el. energiju bio je 2,5 km. Da je razvoj energetike išao Edisonovim putem, sada bi čovječanstvo imalo uništavajuću i neefikasnu energetiku. Tesla je stvorio sistem pred kojim su pale sve prethodne tehnologije, njegovo otkriće je bio veliki iskorak za brzi razvoj i dolazak tehnološke revolucije.
Nakon devet mjeseci, Tesla je napušta Edisonovu kompaniju. Formalni povod bio je neplaćanje obećane nagrade. Govorilo se da je u pogonu Edison prokleo Teslu. Posle godinu dana Tesla otvara sopstvenu kompaniju pod imenom "Tesla Electric Light Company", i uskoro svijet dobija čitav niz motora i generatora naizmjenične struje.
Za Teslu su vezane legende, on ima mnogo pronalazaka ali najzanimljiviji nijesu oni koji se koriste u praksi nego oni koji su postali legende. Tesla je vlasnik velikog broja pronalazaka koji su pljuštala, kao iz "roga izobilja": Indukcioni motor, koji je nacrtao u pijesku na plaži a potom dokazao da radi, trofazna struja, pronašao je radio - znatno prije Markonija, i ne samo radio nego i radio upravljajući model a to je već automatika i telemehanika.
Nikola Tesla je rođen 1856. godine, u selu Smiljanu u Hrvatskoj. Njegov otac, sveštenik Milutin Tesla imao je veliku biblioteku i kod dječaka se rano probudio interes za naučnu literaturu. Naročito ga je zanimao elektricitet.
Malog Nikolu cijelo vrijeme je progonila misao o boli smrti i strah. U to vrijeme on je razvio nevjerovatne sposobnosti. Šezdeset godina kasnije će napisati: " Osjećao sam određene nadražaje. Potrebno je bilo samo da spustite komad papira u tečnost i u ustima mi bi se pojavio čudan, neprijatan ukus. Razdiralo me je sujevjerje, živio sam u stalnom strahu od zlih duhova, džina Ijudoždera i drugih mračnih satanskih čudovišta. Onda je došao veliki preokret i cijelo moje biće se pokrenulo u drugom pravcu."
On je bio veoma čudan dječak, a kada je odrastao i proživio život ostavio je iza sebe toliko nerazjašnjenih tajni koliko nije ostavio ni jedan naučnik XX vijeka. Visok, tanak, upalih obraza i gorećeg pogleda, ponekad je dugo bio uronjen u kontemplaciju nepoznatih svjetova. Tada su mu se i rađale savršene racionalne tehničke ideje.
Kasnih 90-tih godina Tesla je došao do još grandioznije ideje - bežičnog prenosa energije na daljinu. Kasnije je ova ideja bila osnov za prenos radio i tv signala. Grandioznost ovog pronalaska može se porediti sa pronalaskom točka. U stvari, cijela informaciona era počela je sa Teslinim pronalascima.
Na Institutu Elektrotehničkog fakulteta u Londonu Tesla je 1892. odžao predavanje. Više od dva sata držao je auditorijum u napetosti. On pokazuje svoju visokofrekventnu lučnu lampu pomoću koje je mogla da ispari supstanca. To je prototip lasera i on je detaljno opisao rad svog izuma 50 godina prije stvaranja sličnog uređaja, sredinom XX vijeka. Pored toga, Tesla je govorio i o ostalim svojim izumima. I na kraju je napravio šou, propuštajući kroz sebe električni napon od 100.000 volti i paljenjem lampi bez provodnika, koje je držao u rukama.
Nakon predavanja, predsjednik društva Lord Relej rekao je Tesli da ima poseban dar za otkrića i da treba da se usredsredi na još više i veće ideje.
Odakle su Lord Relej i drugi znali da genije Tesla već dvije godine u tajnosti od svih radi na velikoj ideji, na bežičnom prenosu energije na daljinu, pronalasku koji je mogao da preokrene cio svijet. Dugi niz godina, dok je sarađivao sa Morganom i radio na tornju, ta tema je postala njegov tajni san na kom će raditi u potpunoj samoći i tajnosti čak i od svojih najbližih saradnika. U štampi, međutim, počinju da cure glasine o tome da naučnik radi na stvaranju razarajućeg oružja.
Uskoro, sprovodi seriju eksperimenata proučavajući proces samo-oscilacija. Tesla je vezao jedan od svojih oscilatora za centralni stub u podrumu zgrade u ul. Hjuston, gdje mu se nalazila laboratorija i postavio ga na takvu frekvenciju pri kojoj je stub počeo da buči, a zatim da vibrira. Zajedno sa njim počela se tresti cijela zgrada i okolne kuće. Sa prozora kuća letilo je staklo, pucale gasne i vodovodne cijevi. Četiri tone laboratorijske opreme propale su u podrum, a zgrada je bila sačuvana od potpunog uništenja, samo zato što je Tesla zgrabio čekić i razbio oscilator. Efekat njegovog aparata podsjeća na biblijsko razaranje tvrđave sa Jerihonskim trubama.
Kasnije je novinarima rekao, da se pomoću takvih moćnih rezonantnih uređaja mogu srušiti neboderi mostovi, pa čak i podijeliti planeta Zemlja.
Tesla je radio pomoću slika - vizija a jedna od najvažnijih takvih slika je zemljin etar. On je smatrao da je energija manifestacija vibracije etra. Vibracije se izazivaju u jednom mjestu na različite načine onda te vibracije zahvataju cijelo prostranstvo i mogu se preuzimati na drugom mjestu i dobiti energija.
Teslina tajnost u radu na bežičnom prenosu energije davala je šansu njegovim zakletim neprijateljima. Na primjer, Markoni je sve do svoje smrti imao prioritet u prenosu bežičnih signala. On je čak dobio Nobelovu nagradu koristeći Tesline ideje i kalem, bez ovlašćenja i pominjanja autora. Zbog toga ga je Tesla proganjao sudski do kraja života. Vrhovni sud SAD će 1943. dati prioritet u pronalasku radia Tesli. Slična priča je bila i sa Elihom Tomsonom i Mihajlom Pupinom, koji nijesu bili nevažne figure u iskrivljivanju i skrivanju istine o Teslinim izumima.
Njegovu laboratoriju posjećuju političari, pisci i naučnici među kojima su Teodor Ruzvelt, Mark Tven koji je bio njegov dugogodišnji prijatelj, i Žil Vern koji je stvorio lik Kapetana Nema po uzoru na Teslu.
Tesla je tražio sredstva za finansiranje svojih pronalazaka idući od jednog do drugog milionera. Ubrzo se obraća jednom od najbogatijih Ijudi tog vremena, Džonu Džejkobu Astoru. Astor je bio izuzetan čovjek a takođe i talentovani pronalazač. On je investirao u Teslino preduzeće 100.000 dolara i na vrhuncu uspjeha on se seli u najluksuzniji hotel u Njujorku "Valdorf-Astoriju".
Zbog tajnosti svog radaTesla sa Astorom nije bio potpuno iskren. Nije mu otkrio svoje glavno zanimanje i zbog toga je Astor, koji je bio zainteresovan samo za fluorescentne lampe i oscilatore, bilo iznenađen kada je Tesla napravio od skoro svih dobijenih sredstva uređaje za eksperimentalnu laboratoriju daleko od Njujorka u planinama Kolorado Springsa.
U planinama Kolorado Springsa se događalo nešto čudno, ali šta? To niko nije znao, osim samog Tesle. Još neočekivanije je bilo to što tokom cijele godine nije nimalo išao smjerom koji je odredio Astor. Astor je naravno, bio veoma nezadovoljan može se reći da je bio i bijesan Teslinim postupkom ali ga je veoma poštovao i cijenio i nekako su tada produžili saradnju nije raskinuo ugovor, nije ni tražio nadoknadu štete. Astor je bio čovjek sa kim bi saradnja mogla biti veoma plodna i uspješna. Možda bi sudbina Teslinih pronalazaka i uopšte sudbina cijelog čovječanstva pošla drugim putem, drugačije se odvijala da je ta saradnja potrajala.
Kasnije je filantrop Astor oprostio naučniku neispunjene obaveze, ne uzevši od njega ni centa i raskinuo ugovor. Nakon raskida ugovora Tesla je bio primoran da se baci u naručje svog starog neprijatelja, Morgana. Sistem za bežični prenos informacija i energije zahtevao je hitno ulaganje. Za razliku od Astora, Morgan je bio surov i pragmatičan finansijer. Ulažući kapital gotovo u svim sektorima manipulisao je ogromnim iznosima i grupama Ijudi uključujući i samog predsjednika i postao istinski sivi kardinal Amerike. U mrežu takvog čovjeka upao je Tesla.
Vjerovatno se pri prvom susretu sa Morganom, Tesla sjetio lošeg iskustva u radu sa Astorom, pa mu je govorio ne samo o mogućnostima uspostavljanja bežičnog telegrafa, nego i o bežičnom prenosu energije na velikim rastojanjima.
Morgan je odmah objasnio naučniku šta očekuje od njega: "Ne testirajte moje strpljenje, gospodine Tesla, ja sam jednostavan čovjek i želim samo da nađem način da šaljem signale brodovima, šaljem poruke u Evropu i saznajem cijene na Vol Stritu, kad sam u Engleskoj. "
Morgan daje za projekt 150.000 dolara i posle formalnog potpisivanja ugovora, Tesla proslavlja početak nove kompanije velikom proslavom u "Valdorf-Astoriji". Posle nekog vremena on će kupiti 800 hektara zemljišta 100 km. od Njujorka na ostrvu Long Ajlendu i počeće izgradnju grandioznog tornja i laboratorije zaposlivši na njemu jednog od najuspešnijih arhitekata tog vremena Stanforda Vajta. Projekat je nazvan "Vordenklif" i to je bio projekat svjetskog telegrafskog centra.
Teslin plan bio je mnogo veći. Na kraju je planirao da izgradi pet tornjeva koji bi okružili cijelu zemaljsku kuglu. Tesla je htio ne samo da prenosi poruke nego i da osvetljava okeanske puteve i upravlja vremenom. Ovim sistemom moguće je prenositi telefonske razgovore i vijesti, fotografije i kopije dokumenata, i što je najvažnije, na što je Tesla tajno radio, bio je bežični prenos energije iz jedne tačke u drugu. Ova super-ideja po svojoj složenosti predvidjela je i prevazilazišla još ne pronađenu u to vrijeme Ajnštajnovu teoriju relativnosti jer pored bežičnog prenosa energije, ona je još pretpostavljala i mogućnost prenosa informacija trenutno i na beskonačno velikom rastojanju. Brzina svjetlosti od 300.000 km / sec, za Teslu nije limitirajuća.
Danas se smatra da je elektricitet zatvorena stvar, žato što postoj Makselova elektrodinamika i kvantna mehanika, i navodno je sve jasno. Ali u tim mehanikama ne postoji zemljin etar to jest, nedostaje energetska supstanca iz koje je Tesla crpio energiju. Znači, nešto nije u redu. Vibracije etra to su električno i magnetno polje. Električno polje igra ulogu upravljačkog signala i energiju možemo crpiti na svakom mjestu i u toj količini, koliko nam treba. Tada možemo letiti na letilicama bez motora pošto energiju dobijamo od zemljinog etra. Tada će se pojaviti nova sredstva za vezu i prenos informacija, jer pored elektromagnetnih talasa, postoje još i etarske vibracije.
Tokom 1901. naučnik se trudi da svoj toranj što brže završi, ali na njegovom tragu je uvijek sveprisutni Markoni. Tesla je vjerovao da je nemoguće da bude dostignut, ili preteknut, ali u decembru 1901. Markoni je prvi prenio signal preko Atlantika iz Engleske u Ameriku. Ovo je bio trijumf Markonija i početak velike globalne zavjere ćutanja o Teslinim otkrićima. Markoni, kao i uvijek, zaboraviće da spomene da je osnovni element njegovog sistema Teslin kalem.
Neočekivano početkom 1902., Morgan prestaje da finansira projekat. U očajanju da dokaže Morganu održivost Vordenklifa Tesla odlučuje da poveća moć svog tornja i iskoristi klauzulu dogovara sa njim za povećanje finansiranja. Bankar je pobijesnio i rekao mu: "Napolje gospodine Tesla!". Tesla je bio šokiran, to je bio kraj, ali on još uvijek nije shvaćao. Nekoliko godina on će bombardovati Morgana zahtjevima za finansiranje ali Morgan, nije dao više ni cent. Naučnik je bio slomljen ovim preokretom. Bio je razočaran i pao u tešku depresiju.
Jedan od mogućih razloga za otkazivanje Morganove saradnje sa Teslom smatra se činjenica da su Morganu bila dovoljna dostignuća Đulijema Markonija u oblasti radio-prenosa i u tom smislu rad sa Teslom nije mu više bio interesantan. Medutim, razlozi za ovaj razlaz su veći nego što se moglo i pretpostaviti.
Tesla osjeća svoje mesijanstvo, detaljno izlaže Morganu svoj plan i kada on saznaje njegove prave namjere shvata do čega može dovesti stvaranje takve tehnologije. U slučaju realizacije projekta "Vordenklif" nema potrebe za milionima telegrafskih stubova, mega tonama bakra, proizvodnje izolacionog materijala pri tome otpuštaju se milioni radnika, pada cijela grana i proizvodnja u kojoj su ulagali novac Morgan i drugi bankari. Teslina tehnologija bila je kobna za mnoge Morganovce, ali, naravno, to ih nije zabrinulo.
Morgan nije samo odustao od daljeg finansiranja Teslinog rada. Kada je naučnik pokušao da pronađe nove investitore Morgan je koristio orgromni napor da zaustavi širenje Tesline ideje. U oktobru 1903. dobiće potvrdu da je konačno i pobijedio. Milijardera Tomasa Forčena Rajana, koji se bio dogovorio da izdvoji 100.000 dolara za Teslin projekat Morgan, će ubijediti da ne ulaže novac u Teslu i posavjetovaće ga "da nađe drugi objekt za finansiranje".
Zatim slijede tajni i javni koraci sivog kardinala, koji će tu tehnologiju dovesti do konačnog kraha. Zapravo u XX vijeku Morgan će izvesti prvu uspješnu operaciju kupovinom cijele tehnologije u cilju da je sahrani. Nakon što je postalo jasno da se Teslini planovi za prenos energije otkazuju, počela je prava jagma oko nalazišta bakra i nabavke kaučuka iz Konga. Ovo je potpuno ojačalo gospodina Morgana.
Posle teškog poraza, Tesla je dugo živio zatvoren u svojoj hotelskoj sobi. Povremeno je izlazio da nahrani svoje voljene golubove. Pored svih nevolja dogodila se još jedna nesreća. Njegovog prijatelja i partnera arhitektu Stanforda Vajta koji je projektovao toranj Vordenklif ubio je u restoranu suprug njegove bivše Ijubavnice. Malo je onih koji su otišli na njegovu sahranu, ali Tesla je otišao. Sudbina je zajedno sa Vajtom sahranila i njegov toranj.
Razni izvori potvrđuju da je Tesla u to vrijeme bio u dubokoj depresiji. Tokom ovog perioda će otići sa ovog svijeta i njegov prijatelj Džon Džejkob Astor, koji je poginuo na Titaniku a i njegov neprijatelj Morgan koji je umro prirodnom smrću.
To je i najtajanstveni period u životu Nikole Tesle. Da li je prestao sa eksperimentima u tornju i napusio ga, kao što tvrde neki biografi, ne uzimajući odatle ni jedan list tehničke dokumentacije ili je tajno nastavio svoje eksperimente. Po raznim izvorima čak do 1915. Tesla je posjećivao Vordenklif iz poslovnih razloga i u cilju provjere opreme. Štaviše, u arhivi su pronađeni dokazi da je ponekad dolazio tamo noću. U tom smislu, jedan od Teslinih biografa, Ted Vajs iznio je verziju, koja do danas uznemirava umove mnogih naučnika.
Po ovoj verziji dogadaj od 30. juna 1908. na rijeci Podkamenaja Tunguska je rezultat Teslinog tajnog eksperimenta. Tunguski događaj se desilo u jutarnjim satima 30. juna 1908.. Eksplozija se čula na udaljenosti od 700 km, oborila je i spalila oko 2.000 km2 borove šume u Centralnom Sibiru. Naučna ekspedicija 1927. koju je predvodio Leonid Kulik nije mogla naći nikakav udarni krater ni tragove karakteristične za meteorit. Ostale predložene verzije nijesu objašnjavale mnoge činjenice. Nikakav svjetleći objekat na nebu tada se nije vidio, postoje svjedočenja očevidaca za nekakvo obrazovanje plazme koja nije karakteristična za meteorite ili komete. Nije se mogla objasniti ni zvanična verzija koja kaže da je to bio dio komete Enke.
Te noći, genije električne energije, Nikola Tesla sprovodio je u svom tornju u Vordenklifu prvi eksperiment, bežični prenos energije na rastojanju. Tokom sledeće noći uradio je još nekoliko sličnih eksperimenata posle čega je toranj zauvijek učutao. Toranj koji je mogao koristiti cijelom čovječanstvu ili postati oružje strašnije od atomske bombe, po naredbi Savezne Vlade SAD 1917. je uništen, a djelovi njegove opreme su nestali u nepoznatom pravcu. Zajedno sa njim, postepeno iz godine u godinu počelo je da isčezava i ime samog Tesle.
Tesla je bio javna ličnost. A kada je umro, njegovo ime iznenada nestaje sa stranica časopisa i novina. Ova priča, koja mnogima izgleda kao zavjera protiv naučnika počela je sa njegovim dolaskom u Ameriku 1884. godine.
Ambiciozni elektro inženjer iz daleke Srbije došao je da radi kod velikog Edisona. Tesla nije došao praznih ruka da osvoji Ameriku. Još tokom studija na politehničkom fakultetu u Gracu smislio je genijalnu ideju - naizmjeničnu struju.
Edison, koga su zvali "kraljem pronalazača" i Tesla, koji je kasnije dobio titulu "apostola elektriciteta", bili su na različitim naučnim platformama, njihovi pogledi na svijet bili su potpuno različiti. lako je Edison zaposlio Teslu kod sebe ubrzo je shvatio da ambiciozni Srbin pored sve svoje marljivosti i efikasnosti, neće slijepo slijediti ono što predlaže "majstor". On se čak drznuo da predloži Edisonu da promijeni svoju opremu.
Problem je u stvari bio u tome što se jednosmjerna struja nije mogla prenositi na velikom rastojanju, zbog gubitka tokom prenosa. Edison je pokušavao da riješi ovaj problem, ali maksimalno rastojanje na koje je mogao da prenosi el. energiju bio je 2,5 km. Da je razvoj energetike išao Edisonovim putem, sada bi čovječanstvo imalo uništavajuću i neefikasnu energetiku. Tesla je stvorio sistem pred kojim su pale sve prethodne tehnologije, njegovo otkriće je bio veliki iskorak za brzi razvoj i dolazak tehnološke revolucije.
Nakon devet mjeseci, Tesla je napušta Edisonovu kompaniju. Formalni povod bio je neplaćanje obećane nagrade. Govorilo se da je u pogonu Edison prokleo Teslu. Posle godinu dana Tesla otvara sopstvenu kompaniju pod imenom "Tesla Electric Light Company", i uskoro svijet dobija čitav niz motora i generatora naizmjenične struje.
Za Teslu su vezane legende, on ima mnogo pronalazaka ali najzanimljiviji nijesu oni koji se koriste u praksi nego oni koji su postali legende. Tesla je vlasnik velikog broja pronalazaka koji su pljuštala, kao iz "roga izobilja": Indukcioni motor, koji je nacrtao u pijesku na plaži a potom dokazao da radi, trofazna struja, pronašao je radio - znatno prije Markonija, i ne samo radio nego i radio upravljajući model a to je već automatika i telemehanika.
Nikola Tesla je rođen 1856. godine, u selu Smiljanu u Hrvatskoj. Njegov otac, sveštenik Milutin Tesla imao je veliku biblioteku i kod dječaka se rano probudio interes za naučnu literaturu. Naročito ga je zanimao elektricitet.
Malog Nikolu cijelo vrijeme je progonila misao o boli smrti i strah. U to vrijeme on je razvio nevjerovatne sposobnosti. Šezdeset godina kasnije će napisati: " Osjećao sam određene nadražaje. Potrebno je bilo samo da spustite komad papira u tečnost i u ustima mi bi se pojavio čudan, neprijatan ukus. Razdiralo me je sujevjerje, živio sam u stalnom strahu od zlih duhova, džina Ijudoždera i drugih mračnih satanskih čudovišta. Onda je došao veliki preokret i cijelo moje biće se pokrenulo u drugom pravcu."
On je bio veoma čudan dječak, a kada je odrastao i proživio život ostavio je iza sebe toliko nerazjašnjenih tajni koliko nije ostavio ni jedan naučnik XX vijeka. Visok, tanak, upalih obraza i gorećeg pogleda, ponekad je dugo bio uronjen u kontemplaciju nepoznatih svjetova. Tada su mu se i rađale savršene racionalne tehničke ideje.
Kasnih 90-tih godina Tesla je došao do još grandioznije ideje - bežičnog prenosa energije na daljinu. Kasnije je ova ideja bila osnov za prenos radio i tv signala. Grandioznost ovog pronalaska može se porediti sa pronalaskom točka. U stvari, cijela informaciona era počela je sa Teslinim pronalascima.
Na Institutu Elektrotehničkog fakulteta u Londonu Tesla je 1892. odžao predavanje. Više od dva sata držao je auditorijum u napetosti. On pokazuje svoju visokofrekventnu lučnu lampu pomoću koje je mogla da ispari supstanca. To je prototip lasera i on je detaljno opisao rad svog izuma 50 godina prije stvaranja sličnog uređaja, sredinom XX vijeka. Pored toga, Tesla je govorio i o ostalim svojim izumima. I na kraju je napravio šou, propuštajući kroz sebe električni napon od 100.000 volti i paljenjem lampi bez provodnika, koje je držao u rukama.
Nakon predavanja, predsjednik društva Lord Relej rekao je Tesli da ima poseban dar za otkrića i da treba da se usredsredi na još više i veće ideje.
Odakle su Lord Relej i drugi znali da genije Tesla već dvije godine u tajnosti od svih radi na velikoj ideji, na bežičnom prenosu energije na daljinu, pronalasku koji je mogao da preokrene cio svijet. Dugi niz godina, dok je sarađivao sa Morganom i radio na tornju, ta tema je postala njegov tajni san na kom će raditi u potpunoj samoći i tajnosti čak i od svojih najbližih saradnika. U štampi, međutim, počinju da cure glasine o tome da naučnik radi na stvaranju razarajućeg oružja.
Uskoro, sprovodi seriju eksperimenata proučavajući proces samo-oscilacija. Tesla je vezao jedan od svojih oscilatora za centralni stub u podrumu zgrade u ul. Hjuston, gdje mu se nalazila laboratorija i postavio ga na takvu frekvenciju pri kojoj je stub počeo da buči, a zatim da vibrira. Zajedno sa njim počela se tresti cijela zgrada i okolne kuće. Sa prozora kuća letilo je staklo, pucale gasne i vodovodne cijevi. Četiri tone laboratorijske opreme propale su u podrum, a zgrada je bila sačuvana od potpunog uništenja, samo zato što je Tesla zgrabio čekić i razbio oscilator. Efekat njegovog aparata podsjeća na biblijsko razaranje tvrđave sa Jerihonskim trubama.
Kasnije je novinarima rekao, da se pomoću takvih moćnih rezonantnih uređaja mogu srušiti neboderi mostovi, pa čak i podijeliti planeta Zemlja.
Tesla je radio pomoću slika - vizija a jedna od najvažnijih takvih slika je zemljin etar. On je smatrao da je energija manifestacija vibracije etra. Vibracije se izazivaju u jednom mjestu na različite načine onda te vibracije zahvataju cijelo prostranstvo i mogu se preuzimati na drugom mjestu i dobiti energija.
Teslina tajnost u radu na bežičnom prenosu energije davala je šansu njegovim zakletim neprijateljima. Na primjer, Markoni je sve do svoje smrti imao prioritet u prenosu bežičnih signala. On je čak dobio Nobelovu nagradu koristeći Tesline ideje i kalem, bez ovlašćenja i pominjanja autora. Zbog toga ga je Tesla proganjao sudski do kraja života. Vrhovni sud SAD će 1943. dati prioritet u pronalasku radia Tesli. Slična priča je bila i sa Elihom Tomsonom i Mihajlom Pupinom, koji nijesu bili nevažne figure u iskrivljivanju i skrivanju istine o Teslinim izumima.
Njegovu laboratoriju posjećuju političari, pisci i naučnici među kojima su Teodor Ruzvelt, Mark Tven koji je bio njegov dugogodišnji prijatelj, i Žil Vern koji je stvorio lik Kapetana Nema po uzoru na Teslu.
Tesla je tražio sredstva za finansiranje svojih pronalazaka idući od jednog do drugog milionera. Ubrzo se obraća jednom od najbogatijih Ijudi tog vremena, Džonu Džejkobu Astoru. Astor je bio izuzetan čovjek a takođe i talentovani pronalazač. On je investirao u Teslino preduzeće 100.000 dolara i na vrhuncu uspjeha on se seli u najluksuzniji hotel u Njujorku "Valdorf-Astoriju".
Zbog tajnosti svog radaTesla sa Astorom nije bio potpuno iskren. Nije mu otkrio svoje glavno zanimanje i zbog toga je Astor, koji je bio zainteresovan samo za fluorescentne lampe i oscilatore, bilo iznenađen kada je Tesla napravio od skoro svih dobijenih sredstva uređaje za eksperimentalnu laboratoriju daleko od Njujorka u planinama Kolorado Springsa.
U planinama Kolorado Springsa se događalo nešto čudno, ali šta? To niko nije znao, osim samog Tesle. Još neočekivanije je bilo to što tokom cijele godine nije nimalo išao smjerom koji je odredio Astor. Astor je naravno, bio veoma nezadovoljan može se reći da je bio i bijesan Teslinim postupkom ali ga je veoma poštovao i cijenio i nekako su tada produžili saradnju nije raskinuo ugovor, nije ni tražio nadoknadu štete. Astor je bio čovjek sa kim bi saradnja mogla biti veoma plodna i uspješna. Možda bi sudbina Teslinih pronalazaka i uopšte sudbina cijelog čovječanstva pošla drugim putem, drugačije se odvijala da je ta saradnja potrajala.
Kasnije je filantrop Astor oprostio naučniku neispunjene obaveze, ne uzevši od njega ni centa i raskinuo ugovor. Nakon raskida ugovora Tesla je bio primoran da se baci u naručje svog starog neprijatelja, Morgana. Sistem za bežični prenos informacija i energije zahtevao je hitno ulaganje. Za razliku od Astora, Morgan je bio surov i pragmatičan finansijer. Ulažući kapital gotovo u svim sektorima manipulisao je ogromnim iznosima i grupama Ijudi uključujući i samog predsjednika i postao istinski sivi kardinal Amerike. U mrežu takvog čovjeka upao je Tesla.
Vjerovatno se pri prvom susretu sa Morganom, Tesla sjetio lošeg iskustva u radu sa Astorom, pa mu je govorio ne samo o mogućnostima uspostavljanja bežičnog telegrafa, nego i o bežičnom prenosu energije na velikim rastojanjima.
Morgan je odmah objasnio naučniku šta očekuje od njega: "Ne testirajte moje strpljenje, gospodine Tesla, ja sam jednostavan čovjek i želim samo da nađem način da šaljem signale brodovima, šaljem poruke u Evropu i saznajem cijene na Vol Stritu, kad sam u Engleskoj. "
Morgan daje za projekt 150.000 dolara i posle formalnog potpisivanja ugovora, Tesla proslavlja početak nove kompanije velikom proslavom u "Valdorf-Astoriji". Posle nekog vremena on će kupiti 800 hektara zemljišta 100 km. od Njujorka na ostrvu Long Ajlendu i počeće izgradnju grandioznog tornja i laboratorije zaposlivši na njemu jednog od najuspešnijih arhitekata tog vremena Stanforda Vajta. Projekat je nazvan "Vordenklif" i to je bio projekat svjetskog telegrafskog centra.
Teslin plan bio je mnogo veći. Na kraju je planirao da izgradi pet tornjeva koji bi okružili cijelu zemaljsku kuglu. Tesla je htio ne samo da prenosi poruke nego i da osvetljava okeanske puteve i upravlja vremenom. Ovim sistemom moguće je prenositi telefonske razgovore i vijesti, fotografije i kopije dokumenata, i što je najvažnije, na što je Tesla tajno radio, bio je bežični prenos energije iz jedne tačke u drugu. Ova super-ideja po svojoj složenosti predvidjela je i prevazilazišla još ne pronađenu u to vrijeme Ajnštajnovu teoriju relativnosti jer pored bežičnog prenosa energije, ona je još pretpostavljala i mogućnost prenosa informacija trenutno i na beskonačno velikom rastojanju. Brzina svjetlosti od 300.000 km / sec, za Teslu nije limitirajuća.
Danas se smatra da je elektricitet zatvorena stvar, žato što postoj Makselova elektrodinamika i kvantna mehanika, i navodno je sve jasno. Ali u tim mehanikama ne postoji zemljin etar to jest, nedostaje energetska supstanca iz koje je Tesla crpio energiju. Znači, nešto nije u redu. Vibracije etra to su električno i magnetno polje. Električno polje igra ulogu upravljačkog signala i energiju možemo crpiti na svakom mjestu i u toj količini, koliko nam treba. Tada možemo letiti na letilicama bez motora pošto energiju dobijamo od zemljinog etra. Tada će se pojaviti nova sredstva za vezu i prenos informacija, jer pored elektromagnetnih talasa, postoje još i etarske vibracije.
Tokom 1901. naučnik se trudi da svoj toranj što brže završi, ali na njegovom tragu je uvijek sveprisutni Markoni. Tesla je vjerovao da je nemoguće da bude dostignut, ili preteknut, ali u decembru 1901. Markoni je prvi prenio signal preko Atlantika iz Engleske u Ameriku. Ovo je bio trijumf Markonija i početak velike globalne zavjere ćutanja o Teslinim otkrićima. Markoni, kao i uvijek, zaboraviće da spomene da je osnovni element njegovog sistema Teslin kalem.
Neočekivano početkom 1902., Morgan prestaje da finansira projekat. U očajanju da dokaže Morganu održivost Vordenklifa Tesla odlučuje da poveća moć svog tornja i iskoristi klauzulu dogovara sa njim za povećanje finansiranja. Bankar je pobijesnio i rekao mu: "Napolje gospodine Tesla!". Tesla je bio šokiran, to je bio kraj, ali on još uvijek nije shvaćao. Nekoliko godina on će bombardovati Morgana zahtjevima za finansiranje ali Morgan, nije dao više ni cent. Naučnik je bio slomljen ovim preokretom. Bio je razočaran i pao u tešku depresiju.
Jedan od mogućih razloga za otkazivanje Morganove saradnje sa Teslom smatra se činjenica da su Morganu bila dovoljna dostignuća Đulijema Markonija u oblasti radio-prenosa i u tom smislu rad sa Teslom nije mu više bio interesantan. Medutim, razlozi za ovaj razlaz su veći nego što se moglo i pretpostaviti.
Tesla osjeća svoje mesijanstvo, detaljno izlaže Morganu svoj plan i kada on saznaje njegove prave namjere shvata do čega može dovesti stvaranje takve tehnologije. U slučaju realizacije projekta "Vordenklif" nema potrebe za milionima telegrafskih stubova, mega tonama bakra, proizvodnje izolacionog materijala pri tome otpuštaju se milioni radnika, pada cijela grana i proizvodnja u kojoj su ulagali novac Morgan i drugi bankari. Teslina tehnologija bila je kobna za mnoge Morganovce, ali, naravno, to ih nije zabrinulo.
Morgan nije samo odustao od daljeg finansiranja Teslinog rada. Kada je naučnik pokušao da pronađe nove investitore Morgan je koristio orgromni napor da zaustavi širenje Tesline ideje. U oktobru 1903. dobiće potvrdu da je konačno i pobijedio. Milijardera Tomasa Forčena Rajana, koji se bio dogovorio da izdvoji 100.000 dolara za Teslin projekat Morgan, će ubijediti da ne ulaže novac u Teslu i posavjetovaće ga "da nađe drugi objekt za finansiranje".
Zatim slijede tajni i javni koraci sivog kardinala, koji će tu tehnologiju dovesti do konačnog kraha. Zapravo u XX vijeku Morgan će izvesti prvu uspješnu operaciju kupovinom cijele tehnologije u cilju da je sahrani. Nakon što je postalo jasno da se Teslini planovi za prenos energije otkazuju, počela je prava jagma oko nalazišta bakra i nabavke kaučuka iz Konga. Ovo je potpuno ojačalo gospodina Morgana.
Posle teškog poraza, Tesla je dugo živio zatvoren u svojoj hotelskoj sobi. Povremeno je izlazio da nahrani svoje voljene golubove. Pored svih nevolja dogodila se još jedna nesreća. Njegovog prijatelja i partnera arhitektu Stanforda Vajta koji je projektovao toranj Vordenklif ubio je u restoranu suprug njegove bivše Ijubavnice. Malo je onih koji su otišli na njegovu sahranu, ali Tesla je otišao. Sudbina je zajedno sa Vajtom sahranila i njegov toranj.
Razni izvori potvrđuju da je Tesla u to vrijeme bio u dubokoj depresiji. Tokom ovog perioda će otići sa ovog svijeta i njegov prijatelj Džon Džejkob Astor, koji je poginuo na Titaniku a i njegov neprijatelj Morgan koji je umro prirodnom smrću.
To je i najtajanstveni period u životu Nikole Tesle. Da li je prestao sa eksperimentima u tornju i napusio ga, kao što tvrde neki biografi, ne uzimajući odatle ni jedan list tehničke dokumentacije ili je tajno nastavio svoje eksperimente. Po raznim izvorima čak do 1915. Tesla je posjećivao Vordenklif iz poslovnih razloga i u cilju provjere opreme. Štaviše, u arhivi su pronađeni dokazi da je ponekad dolazio tamo noću. U tom smislu, jedan od Teslinih biografa, Ted Vajs iznio je verziju, koja do danas uznemirava umove mnogih naučnika.
Po ovoj verziji dogadaj od 30. juna 1908. na rijeci Podkamenaja Tunguska je rezultat Teslinog tajnog eksperimenta. Tunguski događaj se desilo u jutarnjim satima 30. juna 1908.. Eksplozija se čula na udaljenosti od 700 km, oborila je i spalila oko 2.000 km2 borove šume u Centralnom Sibiru. Naučna ekspedicija 1927. koju je predvodio Leonid Kulik nije mogla naći nikakav udarni krater ni tragove karakteristične za meteorit. Ostale predložene verzije nijesu objašnjavale mnoge činjenice. Nikakav svjetleći objekat na nebu tada se nije vidio, postoje svjedočenja očevidaca za nekakvo obrazovanje plazme koja nije karakteristična za meteorite ili komete. Nije se mogla objasniti ni zvanična verzija koja kaže da je to bio dio komete Enke.
Tesla je koristio dominantne linearne dimenzije prirodnih resursa. I zbog toga je imao mogućnost rezonantnim načinom da uzajmnodjeluje sa gornjim slojevima atmosfere, stvarajući u njima klastere, snopove energije koji po snazi premašuju hiljadama miliona puta nivo signala koji je poslat iz tornja. Proračunom je ciljno usmjerio signal na gotovo nenaseljen region, sa tornja u Vordenklifu. Ovaj efekat je poznat kao Tunguska katastrofa ili Tunguski meteorit.
Toranj Vordenklif je bio visok 57 m, imao je celičnu osovinu koja se protezala do dodubine 37 m, sa razgranatom mrežom cjevovoda. Ukupna visina je bila 94 m. Na vrhu je bila metalna kupola obložena bakarnom pločom. Ovo je bio bez presedana za to vrijeme rezonantni predajnik. Sam Tesla je govorio da njegov uređaj može da proizvede napon do 100.000.000 volti, jačine od 1.000 ampera, i da je on eksperimentisao sa snagom od milijardu vati. Ako bi se ova količina energije pustila u beskonačno malom vremenskom periodu proizašla bi eksplozija ista kao od jednog miliona tona TNT-a.
Tesla je tvrdio: "Talasi stvoreni mojim predajnikom biće najveća spontana pojava na planeti izazvana u tački dijametralno suprotnoj od predajnika. Moj uređaj može da osvijetli cijele Sjedinjene Američke Države. Trenutno će poteći tok vazduhom u svim pravcima stvarajući efekat polarnog svijetla ".
Tako je Tesla direktno potvrdio mogućnost ogromne razorne moći rezonance u tački na zemlji dijametralno suprotnoj od tornja. Nevjerovatno, Long Ajlend i mesto eksplozije nalaze se praktično na jednom meridijanu. Eksplozija se dogodila 30. juna 1908 u 7:43 po lokalnom vremenu. Dakle potencijalno je mogao da se prenese signal, reflektuje od Mjeseca i dospije u oblast Tungusku, principijelno to je moguće. Energetski signal je poslat sa tornja Vordenklif prema Mjesecu i odbivši se od njega vratio se na zemlju, rušeći prostor Podkamenske Tunguske. Naravno, ovo je samo verzija, ali između mnogih ima jednaka prava kako i druge jer dokazana verzija ne postoji.
Na nivou kvantne mehanike već znamo za ulogu posmatrača u eksperimentu to jest, što je suptilniji eksperiment, što dublje ulazimo u materiju, što tačnije odabiramo parametre objekta sa kojim delujemo, rezonance, suptilne energije na informacionom nivou, tim se u većem stepenu pojavljuje ne samo energija nego i pokretački mehanizam koji oslobađa ogromnu akumuliranu energiju prostranstva, prirodnu energiju koja je beskonačna.
U jeku prvog svetskog rata, SAD prekidaju diplomatske odnose sa Njemačkom. Uskoro vojska minira i sravnjuje sa zemljom toranj Vordenklif, motivisana sa tim da ga mogu koristi njemački špijuni za navođenje bombi na njih. To je bio poslednji ekser koji je zakucan u kovčeg Teslinog sna i počeo je još jedan tajanstveni period njegovog života.
Holivud je 1984. godine pustio u bioskopima naučno-fantastični film "Filadelfijski ekperiment" koji govori o istraživanju sprovedenom od strane mornarice SAD 1943., u okviru projekta "Duga", čiji je cilj bio da skrije od neprijateljskih radara brod pomoću elektromagnetnog polja. Kada su generatori bili uključeni do kraja, desilo se nešto neočekivano, niz jakih magnetnih polja promijenio je prostorno - vremenske koordinate i brod "Eldridž 173" je nestao na neko vrijeme. Zatim se pojavio za nekoliko sekundi na drugom mjestu. Nakon vrlo kratkog vremena brod se materijalizovao ponovo u luci Filadelfija.
I sam film i knjiga po kojoj je sniman, očito su bili stvoreni pod utiskom rada i naučnog Teslinog djela. Štaviše, ova fantastična priča je zasnovana na stvarnom događaju, tajno sprovedenom Američkom vojnom eksperimentu. Brojne publikacije i novinarske špekulacije o ovoj temi dovode do pomisli, o specijalno sprovedenoj još uvijek dezinformaciji.
Filadelfijski eksperiment je do danas ostao misterija da li se dogodio ili ne. Vjerovatno su sprovođeni neki radovi i oni su bili usmjereni da naprave takve uređaje koji bi omogućili da objekat postane nevidljiv. Objekte kao brod, avion ili bilo koji drugi pokretni objekat učiniti nevidljivim za sve uređaje za otkrivanje.
Dana 10. jula 1931. Tesle puni 75 godina. Iz cijelog svijeta stižu telegrami sa čestitkama. Nema čestitki samo od Đulijema Markonija i Mihajla Pupina. U ovoj epizodi "nepažnje" od strane "kolega" otkriva se mehanizam zavjere, čutanjem da se prikriju dostignuća genijalnog naučnika. On je bio isprovociran od strane Edisona i napadnut od naučne sabraće, što se nastavlja sve do današnjeg dana.
Prema svjedočenju Ralfa Berhšresera, saradnika CIA-e, plan skrivanja je bio velikih razmjera i veoma složen. Sve je počelo još sa Morganom po čijoj je naredbi Teslina dokumentacija sistematski oduzimana iz biblioteka i drugih institucija sa ciljem da se spriječi razvoj pronalaska bežičnog prenosa energije.
Postepeno Teslino ime je počelo da nestaje sa stranica časopisa i štampe. On je i sam prestao da se pojavljuje u javnosti. Iz hotela "Pensilvanija" je istjeran zbog duga od 2000 dolara. Tesla je morao da se preseli u hotel "Guverner Klinton" i ubrzo u "Njujorker" svoje poslednje utočište na ovom svijetu.
U to vreme je spasio jednog goluba sa slomljenim krilom i nogom, tako što mu je napravio udlagu. Nevjerovatna je činjenica da je za liječenje goluba potrošio 2000 dolara.
Nakon smrti u njegovim spisima nađen je zapis:
"Hranio sam golubove, na hiljade njih, već godinama. Hiljade njih, ko bi ih sve zapamtio. Međutim, bio je jedan golub, divna ptica, bijele boje sa svjetloplavim pjegama na krilima: on je bio nešto posebno. Bila je to ženka. Mogao sam je prepoznati bilo gdje. I ona je mene mogla da pronađe na svakom mjestu. Trebalo je samo da pomislim na nju, da je pozovem i ona bi doletjela. Ja sam je razumio i ona je razumjela mene. Volio sam tu golubicu.
A onda, jedne noći dok sam u mraku ležao na krevetu, i kao obično rešavao neke probleme, uletjela je kroz otvoren prozor i sletjela na moj sto. Znao sam da sam joj potreban, htela je da mi saopšti nešto važno, pa sam ustao i otišao do nje.
Gledao sam je i znao da želi da mi kaže – da će umrijeti. A onda, kad sam to shvatio, vidio sam svijetlo iz njenih očiju – snažan snop svjetlosti. Da, bila je to stvarna svjetlost, snažna, blistava, zaslepljujuća svjetlost.
Kada je moja golubica umrla, nešto je nestalo iz mog života. Do tada sam bio sasvim siguran da ću završiti sve svoje zamisli, iako sam imao ambiciozan program, ali kad je golubice nestalo znao sam da je moje životno djelo okončano."
Posle nekog vremena umro je i sam naučnik. To se desilo 7. januara 1943.. Kada su ušli u njegovu sobu, prozor je bio otvoren a na dasci prosuta hrana za golubove. Tesla je ležao na krevetu. Njegovo tijelo je bilo nago, a na nogama čiste bijele čarape.
Teslina smrt je bila takođe zagonetna, kao i sav njegov život. Prebrzo su sahranili naučnika. Prebrzo je vojska iznijela i uzela stvari i dokumenata pokojnika, ograničivši zatim pristup njima na 10 godina uključujući i njegovim rođacima.
Može se naravno, razmotriti i druga verzija koja se odnosi na to čime se poslednjih godina svog života bavio, sa tako velikim eksperimentima koji su nosili u sebi takav potencijal da su stvarno mogli dovesti do otkrića super moćnog oružja. Naravno to je izazvalo ozbiljnu zabrinutost američke vojske kako bi sakrili te radove i onemogućili njihov dalji razvoj bili su zabrinuti da bi informacija o ovim radovima mogla da procuri u druge zemlje i drugoj vojsci. Stoga se može predpostaviti i učešće vojske u njegovoj smrti, ne možemo to isključiti. S druge strane, može se predpostaviti umiješanost specijalnih službi drugih zemalja za koje je bio opasan taj smjer koji je počeo aktivno da se razvija u SAD.
Vojska se plašila da naučnik preko svojih rođaka ne prenese neke dokumente koji se odnose na njegov tajni rad. Postoje i dokazi da je to radio. U nastaloj situaciji za njih je bilo izuzetno važno da zaustave curenje informacija.
U Teslinoj smrti kao u njegovom životu do danas je mnogo nejasanog i nerazumljivog. Isto, kao i u smrti nekih drugih naučnika. Godine 1903. u Rusiji, Mihail Filipov, prenosi iz Peterburga bežičnim putem energiju u Carsko Selo, osvijetlio je luster. Nekoliko dana kasnije je bio ubijen, a sve njegove arhive konfiskovane od strane policije.
Godine 1954. genijalni pronalazač AM i FM radia, dobitnik Nobelove nagrade Edvin Armstrong bacio se kroz prozor sa 13-og sprata. A 14. maja 2004. pronađen je proboden sa nožem šef privatne američke fondacije koji se bavio istraživanjima iz oblasti dobijanja hladne nuklearne sinteze, Judžin Malone. Već dva puta je pokušano ubistvo na eminentnog naučnika Lava Maksimova, pronalazača principijelno nove uranijum-torijumove tehnologije. I ova lista nije zatvorena. Sve ih povezuje jedno, prodor u eru nove energije.
Ko danas zna da je Tesla izumio daljinski upravljane sisteme, letilice vertikalnog uzlijetanja, letilice na vazdušnom jastučetu (hovercraft). Njegove ideje našle su primjenu u supersoničnom bombarderu Harrier i tek projektovanoj letilici vertikalnog polijetanje Lockheed Martin X-33 koja će zamijeniti space shuttle. Njegovi zloglasni "Zraci smrti" su u osnovi programa "Rat zvijezda".
Medutim, iako čudno zvuči, glavnu ulogu u ovoj zavjeri čutanjem, prije svega odigrao je sam Nikola Tesla. U svojoj autobiografiji Tesla piše: "Bez obzira šta govori svijet, Morgan je ispunio sve svoje obaveze koje je preuzeo prema meni. Moj projekat je bio odložen pod uticajem prirodnih zakona. Svijet nije bio spremna da ga prihvati. On je nadmašio vrijeme u koje se pojavio, ali ti isti zakoni, na kraju krajeva će se prevazići i projekat će biti ostvaren sa trijumfalnim uspjehom. "
General major KGB Nikolaj Šam: "Tesla je u ovom trenutku, kako mi se čini, shvatio je da je ušao u neku oblast ogromne energije da čak pri uključenju od samo nekoliko procenata od mogućnosti ove tehnologije, dobio bi zapanjujuće efekte. U ovom trenutku on donosi ličnu odluku o zatvaranju ove teme. Ovo je vjerovatno jedinstven slučaj u cijeloj istoriji nauke, kada je čovjek takve veličine uspio da potisne svoje ambicije, i uspio da pođe putem svoje misije. On nije uradio to što se zove "grijeh djelovanja"."
Nedelju dana posle Tesline smrti, specijalna komisija sa ovlašcenjima da preuzme imovinu napravila je u skladištu na Menhetnu popis stvari pokojnika. Ispostavilo se da, kada su otvorili sef, gdje je trebalo da se nalazi radni model zračnog oružja vidjeli su tamo samo mali aparati za mjerenje parametara otpornika mosta i nekoliko kutija sa hranom za golubove. Zajedno sa modelom nestali su i dokumenati i crteži i što je čudno nestala je i "Edisonova medalja", koja je uručena naučniku 1917..
Danas možemo da pretpostavimo da su specijalne službe došavši u Teslinu sobu odmah posle njegove smrti, uspjeli da uzmu radne modele u cilju skrivanja, tajnih Teslinih pronalazaka, i u tom slučaju njegovo djelo "zrak smrti" je premešteno u dubokom skrovištu neke vojne ustanove.
Sasvim je moguća i druga verzija. Tesla je znao vrijeme svoje smrti i dobro se pripremio. Oškrinuvši zapečaćena vrata vremena, on se zaustavio, vidjeći da je iza njih ponor pakla. A hrana za golubove - je samo njegov osmjeh.
Oproštajni osmjeh genija.
(tekst iz filma "Zraci smrti")
Prevela Beba Muratović - bebamur.com
