Ko nas ne cijeni, ne zaslužuje našu pažnju, društvo, brigu? Ponekad radimo stvari koje nam se ne sviđaju jer vjerujemo da su dio naših obaveza: da li je zaista tako? Zašto ostati sa onima koji nas ne vole? Karen Hornei je govorila o tiraniji "treba". Motivišu nas da delujemo protiv svojih vrednosti ili interesa, da ostanemo sa onima koji nas ne vole.
Oslobađanje od ovih obaveza koje se same nameću nije lako: one imaju tendenciju da budu duboko ukorenjene u naša uvjerenja i sama pomisao da ne sledimo te sklonosti izaziva kognitivne disonance u nama; stanje neprijatnosti, nastalo pokušajem da se slože dva dela slagalice čije ivice nisu kompatibilne.
Stoga, kada se ova dva konstrukta sudaraju, dolazi do unutrašnjeg sukoba. Imamo dvije mogućnosti: da nastavimo da radimo ono što mislimo da treba da radimo ili da delujemo na osnovu svojih vrijednosti i promenimo kurs.
Može se dogoditi da se u međuljudskim odnosima pojavi bolni osjećaj dužnosti. Bilo da se radi o partneru, prijatelju ili čak o našoj porodici, uvjereni smo da bismo se „trebali“ ponašati na određeni način po svaku cijenu.
Ostati sa onima koji nas ne vole: kada nije zgodno?
Najvažnije u odnosima je postavljanje granica. Ne da to iskoristimo ili zato što smo centar svijeta, već zato što su ti odnosi prepreka za naše blagostanje.
Ali šta znači "ne željeti dobro"? Psiholog Silvia Congost savetuje nas da začepimo uši i posmatramo šta se dešava. Lako je riječima reći „volim te“, a i primamljivo je povjerovati. Ali ova ljubav koja nam se propoveda, da li je osjećamo? Da li su postupci ove osobe u skladu sa tim osećanjem? Riječi su dobre, ali ako radnje ne izražavaju naklonost, možda se samo obmanjujemo.
Postoje granice o kojima se ne može pregovarati. U tom smislu, svako od nas mora, otkrivajući srce, shvatiti u kojoj mjeri je razumno podneti one koji su nas povredili. Pogledajmo granice koje nikada ne bi trebalo prekoračiti.
Kada nas maltretiraju
I fizički i psihički. Kada je prisutno zlostavljanje, moramo se udaljiti od odnosa. Ovo se odnosi na par, ali i na svaki međuljudski ili porodični odnos. Zlostavljanje je način da se drugi uvjere da su inferiorni.
Oni koji se maltretiraju misle da imaju puno pravo povrijediti drugo ljudsko biće. Time se postepeno narušava samopoštovanje žrtve, koja će, ako se ne distancira od veze, doslovno biti poništena. Što duže trpimo situaciju zlostavljanja, sve više vjerujemo da moramo ostati jer malo vrijedimo i ne zaslužujemo bolje.
Stoga, kada se ova dva konstrukta sudaraju, dolazi do unutrašnjeg sukoba. Imamo dvije mogućnosti: da nastavimo da radimo ono što mislimo da treba da radimo ili da delujemo na osnovu svojih vrijednosti i promenimo kurs.
Može se dogoditi da se u međuljudskim odnosima pojavi bolni osjećaj dužnosti. Bilo da se radi o partneru, prijatelju ili čak o našoj porodici, uvjereni smo da bismo se „trebali“ ponašati na određeni način po svaku cijenu.
Ostati sa onima koji nas ne vole: kada nije zgodno?
Najvažnije u odnosima je postavljanje granica. Ne da to iskoristimo ili zato što smo centar svijeta, već zato što su ti odnosi prepreka za naše blagostanje.
Ali šta znači "ne željeti dobro"? Psiholog Silvia Congost savetuje nas da začepimo uši i posmatramo šta se dešava. Lako je riječima reći „volim te“, a i primamljivo je povjerovati. Ali ova ljubav koja nam se propoveda, da li je osjećamo? Da li su postupci ove osobe u skladu sa tim osećanjem? Riječi su dobre, ali ako radnje ne izražavaju naklonost, možda se samo obmanjujemo.
Postoje granice o kojima se ne može pregovarati. U tom smislu, svako od nas mora, otkrivajući srce, shvatiti u kojoj mjeri je razumno podneti one koji su nas povredili. Pogledajmo granice koje nikada ne bi trebalo prekoračiti.
Kada nas maltretiraju
I fizički i psihički. Kada je prisutno zlostavljanje, moramo se udaljiti od odnosa. Ovo se odnosi na par, ali i na svaki međuljudski ili porodični odnos. Zlostavljanje je način da se drugi uvjere da su inferiorni.
Oni koji se maltretiraju misle da imaju puno pravo povrijediti drugo ljudsko biće. Time se postepeno narušava samopoštovanje žrtve, koja će, ako se ne distancira od veze, doslovno biti poništena. Što duže trpimo situaciju zlostavljanja, sve više vjerujemo da moramo ostati jer malo vrijedimo i ne zaslužujemo bolje.
Kada nas ignorišu
Ignoriranje osobe koju biste trebali voljeti još je jedan oblik nasilja. To znači da joj okrenete leđa i da se ponovo osjeti u vašoj zavisnosti. Važno je da žrtva ne dozvoli da je ubede misli poput "ova osoba je takva", "to je njegov način ponašanja". To znači zadržati nadu u neočekivanu promenu ili zanemariti prazninu izazvanu takvim stavom.
Kada nas neko ignoriše, govore nam da ih nije briga šta imamo da kažemo, naša osjećanja, naše misli.
Očigledno je da nas ko god se ovako ponaša ne voli; možda to nije oblik eksplicitnog zlostavljanja, ali gazi naše emocije.
Ignoriranje osobe koju biste trebali voljeti još je jedan oblik nasilja. To znači da joj okrenete leđa i da se ponovo osjeti u vašoj zavisnosti. Važno je da žrtva ne dozvoli da je ubede misli poput "ova osoba je takva", "to je njegov način ponašanja". To znači zadržati nadu u neočekivanu promenu ili zanemariti prazninu izazvanu takvim stavom.
Kada nas neko ignoriše, govore nam da ih nije briga šta imamo da kažemo, naša osjećanja, naše misli.
Očigledno je da nas ko god se ovako ponaša ne voli; možda to nije oblik eksplicitnog zlostavljanja, ali gazi naše emocije.
Kada nas ponižavaju
Neki ljudi imaju lošu naviku da se rugaju drugima u javnosti, da se šale na pitanja poput fizičkog izgleda ili govora. Ako ne ponižavaju u javnosti, to rade privatno. U svakom slučaju, ne smemo dozvoliti nikome da ugrozi naše samopoštovanje.
Istina je da nas naš izgled ili način kretanja ne definiše sam po sebi. Ovo bi trebalo da bude jasno, ali je neizbježno osjećati se nesrećno kada dobijemo kritiku, posebno ako je to neko ko nam je važan.
Da li vam se partner, prijatelj ili član porodice smeje ili procenjuje vaš način oblačenja, govorenja, vaše sposobnosti? Razmislite o odlasku.
Kada nas poništavaju
Ne samo da je sloboda neophodna, već je neophodan i osjećaj slobode. Oni koji nas vole na pravi način ne samo da ne ograničavaju našu slobodu izvan onoga što je razumno, već se postaraju da osjećamo da smo slobodni.
Tipičan je primjer roditelja koji pokušavaju da ubede svoju djecu da slede određenu školsku karijeru i učine to „za svoje dobro“. Ovi roditelji ne vole svoju djecu velikodušno, bez obzira koliko oni bili ubeđeni. U stvari, ova manipulacija više reaguje na samoživost nego na stvarno interesovanje za želje djece.
Nije obaveza ostati sa onima koji nas ne vole
Nigde nije zapisano da moramo stati uz one koji nas ne vole, u stvari je suprotno. Razumevanje ovoga pomaže nam da prevaziđemo inerciju koja nas sprečava da prekinemo vezu.
Oni koji nas ne vole ne zaslužuju da uživaju u našoj vrijednosti. Oni koji ne nadilaze sebičniju stranu odnosa ne zaslužuju našu velikodušnost, oni koji se ne nude ne zaslužuju dostupnost. Reakcija je naša odluka, to je naša vježba asertivnosti koju bismo od sada trebali pokušavati da praktikujemo.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/restare-con-chi-non-ci-ama-non-siamo-obbligati/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Neki ljudi imaju lošu naviku da se rugaju drugima u javnosti, da se šale na pitanja poput fizičkog izgleda ili govora. Ako ne ponižavaju u javnosti, to rade privatno. U svakom slučaju, ne smemo dozvoliti nikome da ugrozi naše samopoštovanje.
Istina je da nas naš izgled ili način kretanja ne definiše sam po sebi. Ovo bi trebalo da bude jasno, ali je neizbježno osjećati se nesrećno kada dobijemo kritiku, posebno ako je to neko ko nam je važan.
Da li vam se partner, prijatelj ili član porodice smeje ili procenjuje vaš način oblačenja, govorenja, vaše sposobnosti? Razmislite o odlasku.
Kada nas poništavaju
Ne samo da je sloboda neophodna, već je neophodan i osjećaj slobode. Oni koji nas vole na pravi način ne samo da ne ograničavaju našu slobodu izvan onoga što je razumno, već se postaraju da osjećamo da smo slobodni.
Tipičan je primjer roditelja koji pokušavaju da ubede svoju djecu da slede određenu školsku karijeru i učine to „za svoje dobro“. Ovi roditelji ne vole svoju djecu velikodušno, bez obzira koliko oni bili ubeđeni. U stvari, ova manipulacija više reaguje na samoživost nego na stvarno interesovanje za želje djece.
Nije obaveza ostati sa onima koji nas ne vole
Nigde nije zapisano da moramo stati uz one koji nas ne vole, u stvari je suprotno. Razumevanje ovoga pomaže nam da prevaziđemo inerciju koja nas sprečava da prekinemo vezu.
Oni koji nas ne vole ne zaslužuju da uživaju u našoj vrijednosti. Oni koji ne nadilaze sebičniju stranu odnosa ne zaslužuju našu velikodušnost, oni koji se ne nude ne zaslužuju dostupnost. Reakcija je naša odluka, to je naša vježba asertivnosti koju bismo od sada trebali pokušavati da praktikujemo.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/restare-con-chi-non-ci-ama-non-siamo-obbligati/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
