Živjeti u stalnoj brizi da budemo lijepi, da izgledamo mlađi, jureći sve veće uspehe je veoma težak posao ... Težnja za savršenstvom često krije neprihvatanje autentične prirode. Prihvatiti sebe onakvima kakavi jeste, sa svojim prednostima i slabostima, nije prepuštenost sebi, mudrost prepoznavanja te nesavršenosti je ono što nas čini jedinstvenima, autentičnima, ono što nas čini ljudima.
Kada Japanci poprave slomljeni predmet, pojačavaju pukotinu popunjavanjem pukotine zlatom. Oni vjeruju da kada je nešto polomljeno i ima istoriju, postaje ljepše. Ova tehnika se naziva "Kintsugi"
Popravljanje kao oblik ljepote
Zove se wabi-sabi, to je japanska filozofija koja svoj pogled na svijet zasniva na prihvatanju nesavršenstva i prolaznosti stvari. Ljepota nesavršenih stvari počiva u istoriji koju moraju da ispričaju, u apsolutnoj jedinstvenosti koju predstavljaju, u poboljšanju onoga što je bilo i što je pretvorilo početnu nelibičnost novog u nešto proživljeno, isprobano vremenom i oblikovano istorijom.
Japanska umjetnost "kintsugi" odnosi se na ovaj koncept: autentična ljepota nije ljepota novog predmeta, bez nedostataka i mrlja: ista je, identična svim ostalim predmetima. Ali njegove pukotine, one nakupljene tokom vremena, biće jedinstvene jer su rezultat njegove istorije. Poboljšati ih zlatom znači uvoditi novi koncept ljepote: onaj koji potiče od naših spoljnih i unutrašnjih rana iz kojih smo crpili snagu i karakter koji danas imamo ...
"Ostavite mi sve bore, potrošila sam čitav život da ih dobijem!"
~Anna Magnani
Popravljanje kao oblik ljepote
Zove se wabi-sabi, to je japanska filozofija koja svoj pogled na svijet zasniva na prihvatanju nesavršenstva i prolaznosti stvari. Ljepota nesavršenih stvari počiva u istoriji koju moraju da ispričaju, u apsolutnoj jedinstvenosti koju predstavljaju, u poboljšanju onoga što je bilo i što je pretvorilo početnu nelibičnost novog u nešto proživljeno, isprobano vremenom i oblikovano istorijom.
Japanska umjetnost "kintsugi" odnosi se na ovaj koncept: autentična ljepota nije ljepota novog predmeta, bez nedostataka i mrlja: ista je, identična svim ostalim predmetima. Ali njegove pukotine, one nakupljene tokom vremena, biće jedinstvene jer su rezultat njegove istorije. Poboljšati ih zlatom znači uvoditi novi koncept ljepote: onaj koji potiče od naših spoljnih i unutrašnjih rana iz kojih smo crpili snagu i karakter koji danas imamo ...
"Ostavite mi sve bore, potrošila sam čitav život da ih dobijem!"
~Anna Magnani
Pazite na lažno savršenstvo
Prestati da se želiš savršenstvo i početi da voliš sebe pomalo je poput prepoznavanja pukotina u svojoj duši i umjesto da ih sakriješ, pojačavaš ih zlatom.
Ono za šta verujemo da su naše greške ili nedostaci, ustvari mogu predstavljati priliku za rast i iskazivanje urođene kreativnosti. Prihvatanje „pukotina“ znači prihvatanje neočekivanog, onog kamena spoticanja zbog kojeg stvari odstupaju od puta koji smo zamislili i svaku poteškoću pretvaraju u priliku. Ne samo zato što nas naši nedostaci i slabosti čine „ljudima“, dražim i pristupačnijim očima drugih, već i zato što samo prihvatanjem naših ograničenja možemo zaista krenuti putem promjene.
Mnogi pronalasci i otkrića koja su stvorila istoriju rođeni su iz nepredvidivih „grešaka“: od penicilina pa na dalje!
Čak je i u modi prečesta tendencija da se juri lažna ljepotica: mediji nam neprestano nude „lažne“ slike, savršene samo po izgledu, jer su rezultat uređivanja fotografija i stoga sličnije crtežima nego stvarnim telima. Pa ipak, ako razmislimo o tome, naša tijela nisu napravljena da se modeliraju na osnovu jednog prototipa, svako ima svoj oblik, boje i znake starenja.
"U svemu postoji pukotina. Tu svijetlost ulazi ."
~Leonard Cohen
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/70077/la-perfezione-sta-nellimperfezione.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Prestati da se želiš savršenstvo i početi da voliš sebe pomalo je poput prepoznavanja pukotina u svojoj duši i umjesto da ih sakriješ, pojačavaš ih zlatom.
Ono za šta verujemo da su naše greške ili nedostaci, ustvari mogu predstavljati priliku za rast i iskazivanje urođene kreativnosti. Prihvatanje „pukotina“ znači prihvatanje neočekivanog, onog kamena spoticanja zbog kojeg stvari odstupaju od puta koji smo zamislili i svaku poteškoću pretvaraju u priliku. Ne samo zato što nas naši nedostaci i slabosti čine „ljudima“, dražim i pristupačnijim očima drugih, već i zato što samo prihvatanjem naših ograničenja možemo zaista krenuti putem promjene.
Mnogi pronalasci i otkrića koja su stvorila istoriju rođeni su iz nepredvidivih „grešaka“: od penicilina pa na dalje!
Čak je i u modi prečesta tendencija da se juri lažna ljepotica: mediji nam neprestano nude „lažne“ slike, savršene samo po izgledu, jer su rezultat uređivanja fotografija i stoga sličnije crtežima nego stvarnim telima. Pa ipak, ako razmislimo o tome, naša tijela nisu napravljena da se modeliraju na osnovu jednog prototipa, svako ima svoj oblik, boje i znake starenja.
"U svemu postoji pukotina. Tu svijetlost ulazi ."
~Leonard Cohen
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/70077/la-perfezione-sta-nellimperfezione.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
