Traženje nedostataka u drugim (ovdje se može uključiti i kritika i agresija) je umno usmjerenje čovjeka, posredstvom koga on podržava u sebi osjećaj samopoštovanja, putem misaonog ili verbalnog omalovažavanja, kritikovanjem drugih ljudi (ili njihovih postupaka). Na jeziku psihologije, to se zove samopotrđivanje na tuđ račun.
Kada postoji težnja da se traže nedostaci u drugima, to govori o tome da je čovjek zbrinut zbog svog sopstvenog nedovoljnog cijenjenja sebe, ali ne želi da to otvoreno prizna ( dešava se potiskivanje neprijatnih misli o sebi u podsvijesti). Ali misli nigdje ne nestaju i zabrinjavaju čovjeka, stalno truju njegov unutrašnji svijet, kao što toksični otpad iz deponije truje okolnu prirodu.
Želeći da se osjeća bolje, takav čovjek sve više i više pažnje prenosi sa unutrašnjeg svijeta od sopstvenih toksičnih "otpada " u spoljašnji svijet. Tako djeluje mehanizam projekcije: čovjek pripisuje svoje nedostatke i probleme drugima. Sopstveni nedostaci - "otpadi", postaju neaktuelni i počinje borba sa nedostacima drugih ljudi, a jedino što treba uraditi je da uspostavi red u svojoj duši, glavi u svom unutrašnjem svijetu.
O tome kako zavesti red u svojoj unutrašnjosti napisao je još prije mnogo vjekova, engleski pisac i pjesnik Vilijam Šekspir: "Osuđujete grejehe drugih tako revnosno, počnite od svojih do tuđih nećete doći.".
Kako analizirati koji su moji "grijesi", kakvi su oni, a koji tuđi? Najbolje je to uraditi u vrijeme kada se javi pobuda da se osudi bliska osoba za nešto. Neophodno je izgovoriti, ponoviti tu frazu osude, ali uz korišćenje Ja umjesto imena ili ti.
Na primjer:
"Ti si mi već dosadio svojim pesimizmom" pretvoriti " Ja sam već sebi dosadio svojim pesimizmom".
ili
"Ti si loš, ti si sebičan, ti voliš samo sebe" pretvorimo u "Ja sam loš, ja sam sebičan i ja volim samo sebe."
Tada biva sve jasno i možemo da radimo na sebi, pokušavajući da transformišemo ili iskorijenimo svoje nedostatke.
O tome kako zavesti red u svojoj unutrašnjosti napisao je još prije mnogo vjekova, engleski pisac i pjesnik Vilijam Šekspir: "Osuđujete grejehe drugih tako revnosno, počnite od svojih do tuđih nećete doći.".
Kako analizirati koji su moji "grijesi", kakvi su oni, a koji tuđi? Najbolje je to uraditi u vrijeme kada se javi pobuda da se osudi bliska osoba za nešto. Neophodno je izgovoriti, ponoviti tu frazu osude, ali uz korišćenje Ja umjesto imena ili ti.
Na primjer:
"Ti si mi već dosadio svojim pesimizmom" pretvoriti " Ja sam već sebi dosadio svojim pesimizmom".
ili
"Ti si loš, ti si sebičan, ti voliš samo sebe" pretvorimo u "Ja sam loš, ja sam sebičan i ja volim samo sebe."
Tada biva sve jasno i možemo da radimo na sebi, pokušavajući da transformišemo ili iskorijenimo svoje nedostatke.
