Odlično znam šta znači "jaka žena". I uvijek sa podozrenjem se odnosim prema muškarcima koji se dive jakim ženama. Imam i razlog za to. Znam kako žene postaju jake.
|
|
U djetinjstvu, ja i moji drugovi, Vladik i Kostja, iskopali smo zemunicu u šumu. Za štab, naravno. Tamo, ispod bora voda je napravila udubljenje, formirala se neka rupa, mi smo je proširili i dobila se zemunica. |
Mesjec dana smo kopali. Padajući od umora, noću bi odlazili kući. Bilo je to na dači kod djeda. Spavali bismo mrtvim snom, a ujutro ponovo išli u navodnu šetnju. Da kopamo dalje. I bilo je skoro sve spremno za štab.
Prišli smo - kad u zemunici dva čovjeka sa tetovažama. Sa veoma kratkim frizurama. Sjede i puše. I razgovaraju neobično. Bili su to odbjegli zarobljenici, kako se kasnije ispostavilo.
Nije nam se svidjelo, naravno, što u našem štabu sjede neznanci. Dječaci su se odmah uznemirili. I gurnuli su me naprijed, imenovali me za komandanta - kako bih ja neznancima, dostojanstveno i jasno, objasnila da su okupirali tuđu teritoriju.
Povukla sam suknju i rekla jasnim pionirskim glasom: "Drugovi, ovo je naš štab, ovo je naša zemunica. Hajde da se pravedno dogovorimo, mi ćemo se ovdje igrati tokom dana, a vi možete doći i igrati se uveče, to je pošteno i svi će biti zadovoljni ....!".
Neznanci su se osmjehnuli gvozdenim zubima, klimnuli glavom i otišli svojim poslom. Da opljačkaju seosku radnju. A mi smo ušli u zemunicu. Vladik i Kostja su me veoma hvalili i pružili ruku. Nazvali su me komandantom partizanskog odreda. Mada su se tokom mog govora kukavički sakrili negdje daleko, spremni da pobjegnu ...
Mesjec dana smo kopali. Padajući od umora, noću bi odlazili kući. Bilo je to na dači kod djeda. Spavali bismo mrtvim snom, a ujutro ponovo išli u navodnu šetnju. Da kopamo dalje. I bilo je skoro sve spremno za štab.
Prišli smo - kad u zemunici dva čovjeka sa tetovažama. Sa veoma kratkim frizurama. Sjede i puše. I razgovaraju neobično. Bili su to odbjegli zarobljenici, kako se kasnije ispostavilo.
Nije nam se svidjelo, naravno, što u našem štabu sjede neznanci. Dječaci su se odmah uznemirili. I gurnuli su me naprijed, imenovali me za komandanta - kako bih ja neznancima, dostojanstveno i jasno, objasnila da su okupirali tuđu teritoriju.
Povukla sam suknju i rekla jasnim pionirskim glasom: "Drugovi, ovo je naš štab, ovo je naša zemunica. Hajde da se pravedno dogovorimo, mi ćemo se ovdje igrati tokom dana, a vi možete doći i igrati se uveče, to je pošteno i svi će biti zadovoljni ....!".
Neznanci su se osmjehnuli gvozdenim zubima, klimnuli glavom i otišli svojim poslom. Da opljačkaju seosku radnju. A mi smo ušli u zemunicu. Vladik i Kostja su me veoma hvalili i pružili ruku. Nazvali su me komandantom partizanskog odreda. Mada su se tokom mog govora kukavički sakrili negdje daleko, spremni da pobjegnu ...
Sve sam shvatila. Ali pohvalu sam prihvatila, šta da se radi. Ja sam komandant. Neznanci nijesu došli uveče - uhvatili su ih, svezali su im ruke i vodili kroz cijelo selo. I zatvorenici su me gledali sa divljenjem i osmjehivali se gvozdenim zubima. Jedan je čak povikao da će se vratiti i oženiti me nakon povratka iz sanatorija. Komandir - djevojku! Pa, dobro.
Djed nije razumio značenje obećanja - nikada nije saznao o zemunici, poznanstvu sa zarobljenicima i ponašanju mojih prijatelja. Smatrao me je malom slabom djevojčicom. Pomogao, brinuo i štitio me; i nije bilo potrebe da budem jaka, dok je on bio blizu.
Eto šta je jaka žena koja se brine za sve i štiti svakoga. Vrlo često se to dešava jer je jednostavno gurnu naprijed. I nikoga nema pored, ko bi mogao da je zaštiti i podrži ...
Anna Kirjanova
Prevod teksta: https://zen.yandex.ru/media/id/5af5d5e94bf1619ffff86aa9/o-silnyh-jenscinah-5b5feeec511a6c00a838cd99
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
