U svojoj psihoterapijskoj praksi, i jednostavno u svakodnevnom životu, veoma rijetko sam sretala stvarno samouvjerene žene.
|
|
Ne mislim na samouvjerene, sa naduvanim "egom", koje na svaki način pokazuju "Hej! Obrati pažnju na mene! Svi ljudi su kao ljudi, a ja sam boginja! ". Ovo je samo varijanta niskog samopouzdanja. Već žene koje stvarno cijene sebe, prate svoju prirodu, slušaju svoje srce i intuiciju, poštuju svoje tijelo.
|
Možda ste se sretali ili ste imali sreću da komunicirate sa takvom damom.
Ona neće tražiti da privuče bilo čiju pažnju i zaljubi se u svakoga. Ona neće biti uključena u besmislenu konkurenciju sa drugim ženama i tim prije sa muškarcima. Između praćenja savjeta iz časopisa i svog unutrašnjeg glasa ona bira drugo. Predstavljati se idealnom, truditi se da odgovara, pokušavati da se svidi većini, pokušavati da zadrži muškarca - to nije za nju. Pored nje osjećate duboko poštovanje njene ličnosti i svoje.
Znate, mi živimo u svijetu u kojem je ženska priroda ugnjetavana.
Ne želim detaljnije da pojašnjavam uzroke ove pojave, ali činjenica ostaje činjenica - većina žena se osjeća neudobno u svom tijelu, ne smatra sebe velikom vrijednošću, nalazi kod sebe nedostatke kako u izgledu tako i u svemu ostalom.
Koliko mnogo koncepata i verzija postoji, kakva bi trebala da bude idealna žena, majka, supruga, djevojka. Koliko članaka, preporuka kako da se ispravite, na koja mjesta da obratite pažnju, da zabranite sebi da radite i osjećate, da bi drugi (i vi sami) mogli vrednovati stepen vaše ženstvenosti.
A svaka od nas ima jedinstvenu liniju koju pratimo u svim sferama života, mjereći svoje i tuđe proporcije, stepen usklađenosti sa normama, upoređujemo sebe sa drugim ljudima i svojim sopstvenim idejama o tome kakva treba da sam.
Mi žene same zaboravljamo svoju prirodu
Najstrašnije je to, što umjesto saradnje, međusobnog poštovanja prema različitosti svake od nas, uključujemo se u beskrajnu konkurenciju jedna s drugom, podržavamo zajedničke strahove.
Kao posledica toga, moderno je - ne biti svoj, već biti kao neko drugi.
Mi same namećemo sebi nežive stereotipe.
Ona neće tražiti da privuče bilo čiju pažnju i zaljubi se u svakoga. Ona neće biti uključena u besmislenu konkurenciju sa drugim ženama i tim prije sa muškarcima. Između praćenja savjeta iz časopisa i svog unutrašnjeg glasa ona bira drugo. Predstavljati se idealnom, truditi se da odgovara, pokušavati da se svidi većini, pokušavati da zadrži muškarca - to nije za nju. Pored nje osjećate duboko poštovanje njene ličnosti i svoje.
Znate, mi živimo u svijetu u kojem je ženska priroda ugnjetavana.
Ne želim detaljnije da pojašnjavam uzroke ove pojave, ali činjenica ostaje činjenica - većina žena se osjeća neudobno u svom tijelu, ne smatra sebe velikom vrijednošću, nalazi kod sebe nedostatke kako u izgledu tako i u svemu ostalom.
Koliko mnogo koncepata i verzija postoji, kakva bi trebala da bude idealna žena, majka, supruga, djevojka. Koliko članaka, preporuka kako da se ispravite, na koja mjesta da obratite pažnju, da zabranite sebi da radite i osjećate, da bi drugi (i vi sami) mogli vrednovati stepen vaše ženstvenosti.
A svaka od nas ima jedinstvenu liniju koju pratimo u svim sferama života, mjereći svoje i tuđe proporcije, stepen usklađenosti sa normama, upoređujemo sebe sa drugim ljudima i svojim sopstvenim idejama o tome kakva treba da sam.
Mi žene same zaboravljamo svoju prirodu
Najstrašnije je to, što umjesto saradnje, međusobnog poštovanja prema različitosti svake od nas, uključujemo se u beskrajnu konkurenciju jedna s drugom, podržavamo zajedničke strahove.
Kao posledica toga, moderno je - ne biti svoj, već biti kao neko drugi.
Mi same namećemo sebi nežive stereotipe.
Na primjer, starenje je strašno.
Biti neudata posle 30 - sramota!
Imati šefovsku poziciju - ti si muškarac u suknji.
Težiti više od 50 - 60 - 70 kg - kakav užas!
Imati puno seksualnih partnera - blu .., ne spavati ni sa kim - nešto nije u redu sa tobom.
Spisak se može nastaviti u beskonačnost. Žena uplašena, sa kompleksima, sumnjom u sebe - ta je žena pogodna za kontrolu. Stoga, se tako marljivo i univerzalno podržava mit da biti takvom, kakva si ti, nije super. Ovo je savršena osnova za manipulaciju od strane supruga, porodice i društva u cjelini. Jer, uvijek te mogu podsjetiti na tvoju nesavršenost, stvarajući osjećaj krivice i srama.
Obratite pažnju na to kako većina dama pokušava da "zasluži" ljubav. I ne samo partnera, već i okruženja. Mnoge žive sa osjećajem "nešto nije u redu sa mnom". Povjerovati da sam već danas dobra i dostojna ljubavi i poštovanja takva kakva jesam, često je težak zadatak. U glavi, naravno, svaka od nas ima ideju da treba voljeti sebe, a tada će voljeti i druge. Najinteresantnije je to što posticaj da voli sebe, nije želja da se bude svoja po svaku cijenu, već da se privuče ljubav drugog objekta. Akcenat na sebe opet odlazi negdje spolja.
Međutim, prije ili kasnije dođe trenutak kada shvatite da ne možete više trpjeti nasilje protiv sebe. Ne možete beskonačno sebe usavršavati i ubacivati u standarde i tuđe predstave o idealu, čak ni zbog važnih za vas ljudi. Iskreno i nepovratno si uvjerena da sve to ne funkcioniše i ne čini te srećnijom.
Počinješ da osjećaš divlju glad za sobom. Koliko god da te to košta, namjeravaš da povratiš izgubljenu vezu svojom unutrašnjom suštinom, intuicijom, tijelom.
Shvataš da je tvoja sreća samo u tvojim rukama, a najbliža i najvažnija osoba za tebe na ovom svijetu si ti sama. I sudija, i dželat, i zabrinuta majka u jednom liku.
Biti neudata posle 30 - sramota!
Imati šefovsku poziciju - ti si muškarac u suknji.
Težiti više od 50 - 60 - 70 kg - kakav užas!
Imati puno seksualnih partnera - blu .., ne spavati ni sa kim - nešto nije u redu sa tobom.
Spisak se može nastaviti u beskonačnost. Žena uplašena, sa kompleksima, sumnjom u sebe - ta je žena pogodna za kontrolu. Stoga, se tako marljivo i univerzalno podržava mit da biti takvom, kakva si ti, nije super. Ovo je savršena osnova za manipulaciju od strane supruga, porodice i društva u cjelini. Jer, uvijek te mogu podsjetiti na tvoju nesavršenost, stvarajući osjećaj krivice i srama.
Obratite pažnju na to kako većina dama pokušava da "zasluži" ljubav. I ne samo partnera, već i okruženja. Mnoge žive sa osjećajem "nešto nije u redu sa mnom". Povjerovati da sam već danas dobra i dostojna ljubavi i poštovanja takva kakva jesam, često je težak zadatak. U glavi, naravno, svaka od nas ima ideju da treba voljeti sebe, a tada će voljeti i druge. Najinteresantnije je to što posticaj da voli sebe, nije želja da se bude svoja po svaku cijenu, već da se privuče ljubav drugog objekta. Akcenat na sebe opet odlazi negdje spolja.
Međutim, prije ili kasnije dođe trenutak kada shvatite da ne možete više trpjeti nasilje protiv sebe. Ne možete beskonačno sebe usavršavati i ubacivati u standarde i tuđe predstave o idealu, čak ni zbog važnih za vas ljudi. Iskreno i nepovratno si uvjerena da sve to ne funkcioniše i ne čini te srećnijom.
Počinješ da osjećaš divlju glad za sobom. Koliko god da te to košta, namjeravaš da povratiš izgubljenu vezu svojom unutrašnjom suštinom, intuicijom, tijelom.
Shvataš da je tvoja sreća samo u tvojim rukama, a najbliža i najvažnija osoba za tebe na ovom svijetu si ti sama. I sudija, i dželat, i zabrinuta majka u jednom liku.
Donosiš jednostavnu odluku - da zauvijek prestaneš da tražiš svoje nedostatke, da kritikuješ sebe, da upoređuješ sebe sa drugima, da uzrokuješ sebi patnje i izazivš sumnju u svoju vrijednost. Postaješ neugodna za druge, nesavršena.
Ali ako djeluješ iz svoje suštine, iz svog centra - čak ni ne sumnjaš da radiš nešto pogrešno. Tada se tvoje okruženje mijenja. Ili te prihvatata takvu kakva jesi, ili ljudi koji nijesu spremni da vide tvoju pravu prirodu, odlaze iz tvog života.
U ovome ima puno slobode i istine. Slobodan prostor nije za svakoga, već za one koji su ti bliski po duhu, pogledu, vrijednostima. U takvom okruženju, ne moraš da oblačiš tuđu haljinu, da bi se svidjela. Ostajući svoja, osjećaš povezanost sa svijetom preko prihvatanja drugih ljudi.
U odnosu na druge ljude se odvija nevjerovatna metamorfoza.
Dopuštajući sebi da budeš nesavršena, dopuštaš to isto nekome ko je pored.
Bez zahtjeva, bez osuđivanja, bez očekivanja.
Svako od nas ima svoj sopstveni put.
Neko ide dugo i vijugavo, neko direktno i brzo.
Svaki put je dobar, jer ga mi sami biramo. Ali, osjetivši samo jednom u životu ukus sebe same, sopstvenu vrijednost, koja nije vezana za dostignuća, duboko uvažavanje svoje ženske suštine, više nećeš moći da zaboraviš to stanje. Ako izađeš iz njega, željećeš ponovo da se vratiš. A tada na nevjerovatan način se odvija sav toj život i okolni prostor.
Autor - Gricišina Alevtina
Izvor: cluber.com.ua
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Ali ako djeluješ iz svoje suštine, iz svog centra - čak ni ne sumnjaš da radiš nešto pogrešno. Tada se tvoje okruženje mijenja. Ili te prihvatata takvu kakva jesi, ili ljudi koji nijesu spremni da vide tvoju pravu prirodu, odlaze iz tvog života.
U ovome ima puno slobode i istine. Slobodan prostor nije za svakoga, već za one koji su ti bliski po duhu, pogledu, vrijednostima. U takvom okruženju, ne moraš da oblačiš tuđu haljinu, da bi se svidjela. Ostajući svoja, osjećaš povezanost sa svijetom preko prihvatanja drugih ljudi.
U odnosu na druge ljude se odvija nevjerovatna metamorfoza.
Dopuštajući sebi da budeš nesavršena, dopuštaš to isto nekome ko je pored.
Bez zahtjeva, bez osuđivanja, bez očekivanja.
Svako od nas ima svoj sopstveni put.
Neko ide dugo i vijugavo, neko direktno i brzo.
Svaki put je dobar, jer ga mi sami biramo. Ali, osjetivši samo jednom u životu ukus sebe same, sopstvenu vrijednost, koja nije vezana za dostignuća, duboko uvažavanje svoje ženske suštine, više nećeš moći da zaboraviš to stanje. Ako izađeš iz njega, željećeš ponovo da se vratiš. A tada na nevjerovatan način se odvija sav toj život i okolni prostor.
Autor - Gricišina Alevtina
Izvor: cluber.com.ua
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
