Do istinske bliskosti ne dolaze svi ljudi. Ne dolaze svi parovi

​Ponekad odbijamo druge ljude ne zato što nam se ne sviđaju. Već upravo zato što nam se suviše sviđaju. Čak iako je to nesvjesno. Ne približavamo se, jer se plašimo. 

​Plašimo se da se konačno ne sretnemo sa sobom. Sa svojim jakim, ponekad nekontrolisanim osjećanjima. Sa svojim strahovima od sopstvenih želja pomiješanih sa strahom od gubitka objekta. Bojimo se da budemo bespomoćni pred drugim čovjekom u svoj svojoj otvorenosti.

​Izbjegavamo duševni bol od neopreznog pokreta toga čovjeka koga smo već duboko pustili u svoje srce. Stidimo se svoje ranjivosti, jer možemo biti podjednako i prihvaćeni i odbačeni u svojim najnežnijim osjećanjima.

Bojimo se da preuzmemo odgovornost za svoj izbor, koji javno ispoljava našu nesavršenost. Mi želimo a istovremeno se plašimo da će se naš život promijeniti i da se moramo prilagoditi njemu, radeći duševne napore.

O strahu od bliskosti

Ljudi na različite načine izbjegavaju bliskost. Ženama je često lakše da preuzmu na sebe ulogu žrtve, koje navodno čini sve moguće, a ne dobijaju ništa zauzvrat, jer je partner savršeno čudovište. Međutim, žrtve ne rade glavno. One ne preuzimaju odgovornost za svoju sreću i duševno blagostanje. I tako se ne susreću sa sobom.

Ljudi često stavljaju masku ravnodušnosti i neosjetljivosti, pretvarajući se da oni nemaju nikakve veze sa tim, u vrijeme kada se u blizini nalazi histerična osoba, koja vrišti kad poželi. A ljudi sa prekrivenim licima ne preuzimaju odgovornost na sebe za to jer pedeset posto onoga što se dešava u kontaktu je njihova vlastita energija. I ako muškarac odjednom postaje neosetljivi zid, ženi ponekad ništa ne preostaje nego da pada u histeriju.

Uopšte, sve ovo je složeno, kao i zanimljivo. Bliski odnosi zahtevaju smjelost i hrabrost. I naravno, spremnost za sve. A nijesu svi spremni za to.
​

Zbog toga do istinske bliskosti ne dolaze svi ljudi. Ne dolaze svi parovi. Međutim, oni koji se usude, prođu kroz vrloge strahova i grebu srce od oštre uglove drugih, isto tako uplašenih i nezaštićenih ličnosti, uvijek budu nagrađeni. Zajedničkim rastom, zajedničkim zadovoljstvom i zajedničkom slobodom, koji dolaze kao nagrada za susret sa sobom i sa drugima.
 

Aglaja Datešidze
​

Prevod teksta: http://dateshidze.ru/blog/inogda-my-ottalkivaem-drugikh/

Prevela Beba Muratović - bebamur. com