Sreću se ljudi od kojih učiš lako i prijatno. Ali svako ima i odred žestokih učitelja koji testiraju kosti na izdržljivost.
|
|
Onaj, ko te je naučio da svijet ne mora da odgovara tvojim očekivanjima, najvjerovatnije nije opravdao očekivanja.
O učiteljima ... Što se ranije dogodi, to je teži zadatak. Ali ne njegov, već tvoj. |
Onaj, ko te je probudio iz dubokog sna, možda je to učinio naglo.
Uopšte nije kao što majka budi za vrtić. Ako nijesi čuo spokojan glas, mora se objasniti na nivou šoka. Gubitak naivnosti skupo košta, ako ti ostane život.
Onaj, ko je pokazao da drugi nijesu slični tebi, najvjerovatnije, ostao je nerazumljiv.
Onaj, ko je proširio tvoje vidike, očigledno nije se uklapao u sliku svijeta.
Onaj, ko te je naučio da preživiš samostalno bol, najvjerovatnije nije ostavio šansu za razgovor.
Čak ni ne znaš šta je bolje: oplakivati smrt ili se sresti sa živim, udarajući u zid ravnodušnosti. Vrištati na drugog, kao u prazno. Gledati pravo u lice i sresti odsutan pogled. Udarati i gristi kao bijesan pas, ali čak i tada nemaš mogućnosti za susret. Upadaš u udaljene kontakte i nepročitane poruke.
Onaj, ko te je naučio iskreno opraštati, najvjerovatnije, nije tražio oproštaj. Možda nije ni razumio zašto bi se izvinio.
Onaj, ko te je naučio da ne treba lagati, vjerovatno te je lagao. I vjerovatno, ne jednom.
Onaj, koji te je naučio trpljenju, najvjerovatnije, bio je netrpljiv. Ili možda čak i nepodnošljiv.
Onaj, koji te je naučio da postupaš po savjesti, najvjerovatnije je postupao sa tobom po zakonu. I razlika je postala jasna.
Onaj, ko te je naučio saosjećanju, možda je njemu trebalo. Jer ništa osim saosjećanja više nije pomagalo.
Onaj, ko ti je ukazao na slabe tačke, najvjerovatnije ti je pričinio bol.
Onaj, ko te je naučio da se braniš, možda je prvi udario.
Onaj, ko te je naučio da izdržiš udarac, najvjerovatnije je udario jako.
Onaj, ko te je probudio iz dubokog sna, možda je to učinio naglo.
Uopšte nije kao što majka budi za vrtić. Ako nijesi čuo spokojan glas, mora se objasniti na nivou šoka. Gubitak naivnosti skupo košta, ako ti ostane život.
Onaj, ko je pokazao da drugi nijesu slični tebi, najvjerovatnije, ostao je nerazumljiv.
Onaj, ko je proširio tvoje vidike, očigledno nije se uklapao u sliku svijeta.
Onaj, ko te je naučio da preživiš samostalno bol, najvjerovatnije nije ostavio šansu za razgovor.
Čak ni ne znaš šta je bolje: oplakivati smrt ili se sresti sa živim, udarajući u zid ravnodušnosti. Vrištati na drugog, kao u prazno. Gledati pravo u lice i sresti odsutan pogled. Udarati i gristi kao bijesan pas, ali čak i tada nemaš mogućnosti za susret. Upadaš u udaljene kontakte i nepročitane poruke.
Onaj, ko te je naučio iskreno opraštati, najvjerovatnije, nije tražio oproštaj. Možda nije ni razumio zašto bi se izvinio.
Onaj, ko te je naučio da ne treba lagati, vjerovatno te je lagao. I vjerovatno, ne jednom.
Onaj, koji te je naučio trpljenju, najvjerovatnije, bio je netrpljiv. Ili možda čak i nepodnošljiv.
Onaj, koji te je naučio da postupaš po savjesti, najvjerovatnije je postupao sa tobom po zakonu. I razlika je postala jasna.
Onaj, ko te je naučio saosjećanju, možda je njemu trebalo. Jer ništa osim saosjećanja više nije pomagalo.
Onaj, ko ti je ukazao na slabe tačke, najvjerovatnije ti je pričinio bol.
Onaj, ko te je naučio da se braniš, možda je prvi udario.
Onaj, ko te je naučio da izdržiš udarac, najvjerovatnije je udario jako.
Onaj, ko te je naučio da odgovoriš na pitanja, najvjerovatnije je ostavio mnoga pitanja bez odgovora.
Onaj, ko je postao ogledalo tvojih mana, najvjerovatnije ti se nije dopao.
Beskorisno je pitati: "Zašto?", jer bilo čije tuđe "zašto" može ti se činiti nedovoljno teško, ako ne znaš iz koje dubine isplivava drugi čovjek.
Teško je osjetiti, prepoznati i izraziti glasnu zahvalnost koja se pojavila od nemogućeg.
Teško ja prvi put, a potom je sve jednostavnije. Nema potrebe tražiti žestoke učitelje. Oni će se sami pojaviti kada bude trebalo. Sve što se može učiniti je da prođete kroz zid unutar sebe, da provirite sa druge strane dna i transformišete bol u snagu.
Onaj, ko je postao ogledalo tvojih mana, najvjerovatnije ti se nije dopao.
Beskorisno je pitati: "Zašto?", jer bilo čije tuđe "zašto" može ti se činiti nedovoljno teško, ako ne znaš iz koje dubine isplivava drugi čovjek.
Teško je osjetiti, prepoznati i izraziti glasnu zahvalnost koja se pojavila od nemogućeg.
Teško ja prvi put, a potom je sve jednostavnije. Nema potrebe tražiti žestoke učitelje. Oni će se sami pojaviti kada bude trebalo. Sve što se može učiniti je da prođete kroz zid unutar sebe, da provirite sa druge strane dna i transformišete bol u snagu.
Svako od nas, dolazi do granice svog unutrašnjeg pakla, preživljava kako umije. A za nekoga, ne željeći sam ti bićeš žestok učitelj. Preostaje samo da se saosjećajno odnosiš prema granicama svojih, tuđih mogućnosti, jer se sve mijenja ako prilazimo tome iskreno, postepeno i otvorenog srca.
I mržnja ponovo postaje ljubav, koja se sjedinjuje zauvijek negdje duboko, uprkos različitim putevima i biografijama.
Aglaja Datešidze
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/181003-pro-zhestokih-uchiteley
Prevela Beba Muratović - bebamur. com
