To je prosto nevjerovatno kako mi žene stalno automatski "obezvređujmo" sebe u razgovorima sa drugima. Mi momentalno obezvređujemo komplimente koje dobijamo, žurimo svima da saopštimo koliko smo daleko od savršenstva, kao da ih molimo: "Pa, složićete se sa mnom da nijesam baš tako dobra."
|
|
Koliko žena kao odgovor na "kako danas dobro izgledate!" bi prosto odgovorila: "Hvala" i milo se osmjehnula? Ne, mi skrećemo pogled i žurimo da saopštimo 1) da naoćas nijesmo spavale, pa su nam oči crvene 2) imamo jaku glavobolju i uopšte ... 3) kosu nijesmo prali Bog zna koliko 4) danas, nijesmo imali vremena ni da se našminkamo...
|
"Kako vam lijepo stoji ta haljina!" - "O čemu vi! Ima joj 100 godina, danas sam je izvukla iz naftalina, a kupljena je sredinom 80-tih ... "
Odakle nam to? Da li zaista vjerujemo da nama se ne može niko diviti? Da li se trudimo da pokažemo sagovorniku da nije u pravu, jer mi zaista vjerujemo da nijesmo vrijedne? Ne, naravno. Mi volimo komplimente i oni su nam veoma prijatni. Ali zašto "automatski", ni na trenutak ne zmislivši se, žurimo da ih uvjerimo u suprotno? Žurimo da "anuliramo" rečeno, a zatim potpuno obezvrijedimo sebe?
Mislim da je u našim ženama založeno vaspitanje "najbolji ukras žene je skromnost" - to je moto koji je pratio život naših majki i baka, i nama je sugerisan od djetinjstva.
Nedavno, u prisustvu 23-godišnje devojke je bila tema modnih trendova ovog ljeta. "O, ne! Ja duge haljine ne mogu da nosim, imam kratke noge ", požurila je svima da kaže (noge su joj savršeno normalne!).
Daleko od toga da je to samo zabava, obezvređivati sebe "sitnicama" i ne samo da nastavljamo da programiramo nevoljenje sebe, mi programiramo ostale, uključujući i muškarce, da prestanu da nas cijene! U toj priči sa djevojkom sa "kratkim nogama" - nije bilo muškarca u okruženju koji bi pogledao u njene noge, u želji da nađe dokaze da su one zaista kratke. Iako do tada ta misao nikome nije padala na pamet.
U odnosima često se dešava ista stvar - mi smo potpuno "otvorene" i zbunjujemo muškarca sa devojkom, koja "obezvređuje" sebe svakodnevno.
Odakle nam to? Da li zaista vjerujemo da nama se ne može niko diviti? Da li se trudimo da pokažemo sagovorniku da nije u pravu, jer mi zaista vjerujemo da nijesmo vrijedne? Ne, naravno. Mi volimo komplimente i oni su nam veoma prijatni. Ali zašto "automatski", ni na trenutak ne zmislivši se, žurimo da ih uvjerimo u suprotno? Žurimo da "anuliramo" rečeno, a zatim potpuno obezvrijedimo sebe?
Mislim da je u našim ženama založeno vaspitanje "najbolji ukras žene je skromnost" - to je moto koji je pratio život naših majki i baka, i nama je sugerisan od djetinjstva.
Nedavno, u prisustvu 23-godišnje devojke je bila tema modnih trendova ovog ljeta. "O, ne! Ja duge haljine ne mogu da nosim, imam kratke noge ", požurila je svima da kaže (noge su joj savršeno normalne!).
Daleko od toga da je to samo zabava, obezvređivati sebe "sitnicama" i ne samo da nastavljamo da programiramo nevoljenje sebe, mi programiramo ostale, uključujući i muškarce, da prestanu da nas cijene! U toj priči sa djevojkom sa "kratkim nogama" - nije bilo muškarca u okruženju koji bi pogledao u njene noge, u želji da nađe dokaze da su one zaista kratke. Iako do tada ta misao nikome nije padala na pamet.
U odnosima često se dešava ista stvar - mi smo potpuno "otvorene" i zbunjujemo muškarca sa devojkom, koja "obezvređuje" sebe svakodnevno.
|
A muškarci funkcionišu na drugačiji način. Nekoliko godina kasnije, muškarac će iskreno vjerovati da ona ima veoma kratke noge. I doći će vrijeme kada će joj muškarac reći nešto kao: "Pa, bolje je da to ne nosiš, to je za djevojke sa dugim nogama ..." Da li će djevojka tada shvatiti da je sam u momku založila program "obezvređivanja"?
|
|
Ovaj program čim je pušten, veoma ga je teško izbrisati i postaviti novi.
Muškarac posmatra našu bezopasnu repliku kao nevoljenje sebe, u kojoj ima osnove. Ako se ona tako odnosi prema sebi, onda i ja mogu da se prema njoj odnosim isto tako, ako ne i gore.
Naše samopoštovanje odgovora na ovakav odnos, postepenim, ali stalnim padom, formirajući istinsko nevoljenje sebe. Istovremeno, kod muškarca može da se pojavi osjećaj sopstvene nevjerovatne vrijednosti. "Ja sam vrijedan, a ona nije. Naći ću stvarno vrijednu ženu. " Sa svim posledicama koje proističu iz toga.
Autor: Anastasija Bjelova
Prevod po tekstu: cluber.com.ua
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Muškarac posmatra našu bezopasnu repliku kao nevoljenje sebe, u kojoj ima osnove. Ako se ona tako odnosi prema sebi, onda i ja mogu da se prema njoj odnosim isto tako, ako ne i gore.
Naše samopoštovanje odgovora na ovakav odnos, postepenim, ali stalnim padom, formirajući istinsko nevoljenje sebe. Istovremeno, kod muškarca može da se pojavi osjećaj sopstvene nevjerovatne vrijednosti. "Ja sam vrijedan, a ona nije. Naći ću stvarno vrijednu ženu. " Sa svim posledicama koje proističu iz toga.
Autor: Anastasija Bjelova
Prevod po tekstu: cluber.com.ua
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
