Gdje se završava zdrav egoizam i počinje nezdrav?
|
|
Obučavanje djevojčica empatiji liči na skidanje kože naživo. Empatija je znak razvijene i osjetljive ličnosti.
Ali nekontrolisana empatija prema svemu na svijetu, živom i neživom, imaginarnom i realnom - to je život u paklu bez kože, gde svi režu naživo. |
Vidi, medo je pao, boli ga. Lena sada plače zbog tebe. Mami je loše zbog tebe. Niko ne želi da se druži sa tako lošom djevojčicom. Ti ga pozovi, on je povrijeđen. Ne, on uopšte nije loš momak, možda viče na tebe jer ima problema? Mora se misliti o svima osim o sebi.
Istina, zašto misliti o sebi, ako se može misliti o drugima? Ovo je mnogo plemenitije. Istina, plemenitost niko ne cijeni, ti ćeš misliti o drugima, a oni - o sebi. Što više čovjek dobija, tim više želi, i na kraju će poželjeti da istrgneš iz grudi još uvijek pulsirajuće srce i doneseš mu ga na srebrnom poslužavniku - tako za zabavu.
Učiti da se štiti i brine o sebi kao odrasla osoba, kada su osjećanja okoštala i počela da idu po prugam dugogodišnjih navika, kao i voz, po satu, jako je teško. To je isto kao da pokušavate da držite svijet na svojim ramenima, ne vjerujući u sebe, ne znajući šta da se radi i kako da se radi, ali samo znate da treba spasiti sebe od nekontrolisanog saosjećanja, dok još nije kasno.
Šta ja stvarno osjećam? Da li to radim jer je to razumno, ili zato što hoću da me pohvale zbog nesebičnosti? Da li ne raspravljam, jer se plašim da povrijedim, ili zato što sad i sa tom osobom nema smisla raspravljati? Gdje završava zdrav egoizam i počinje nezdrav? Da li se može previše željeti, ako su mi od djetinjstva govorili da ja previše želim?
Istina, zašto misliti o sebi, ako se može misliti o drugima? Ovo je mnogo plemenitije. Istina, plemenitost niko ne cijeni, ti ćeš misliti o drugima, a oni - o sebi. Što više čovjek dobija, tim više želi, i na kraju će poželjeti da istrgneš iz grudi još uvijek pulsirajuće srce i doneseš mu ga na srebrnom poslužavniku - tako za zabavu.
Učiti da se štiti i brine o sebi kao odrasla osoba, kada su osjećanja okoštala i počela da idu po prugam dugogodišnjih navika, kao i voz, po satu, jako je teško. To je isto kao da pokušavate da držite svijet na svojim ramenima, ne vjerujući u sebe, ne znajući šta da se radi i kako da se radi, ali samo znate da treba spasiti sebe od nekontrolisanog saosjećanja, dok još nije kasno.
Šta ja stvarno osjećam? Da li to radim jer je to razumno, ili zato što hoću da me pohvale zbog nesebičnosti? Da li ne raspravljam, jer se plašim da povrijedim, ili zato što sad i sa tom osobom nema smisla raspravljati? Gdje završava zdrav egoizam i počinje nezdrav? Da li se može previše željeti, ako su mi od djetinjstva govorili da ja previše želim?
Gdje je istina? Zašto ništa ne razumijem?
Zato što me nijesu učili da slušam sebe - samo druge, i da tražim svoju istinu, umjesto da prihvatam nečiju drugu. Ja učim. Ali, znate, to nije samo moj problem: to je problem svih žena koje su nasilno lišene svoje zaštite zbog toga, da bi postale bolji plijen.
Izvor: https://econet.ru/articles/176809-obuchenie-devochek-empatii-pohozhe-na-sdiranie-kozhi-zazhivo
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Zato što me nijesu učili da slušam sebe - samo druge, i da tražim svoju istinu, umjesto da prihvatam nečiju drugu. Ja učim. Ali, znate, to nije samo moj problem: to je problem svih žena koje su nasilno lišene svoje zaštite zbog toga, da bi postale bolji plijen.
Izvor: https://econet.ru/articles/176809-obuchenie-devochek-empatii-pohozhe-na-sdiranie-kozhi-zazhivo
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
