Mudar je onaj koji je u stanju da oslika osmijeh na svom licu kako bi se osvetio za mržnju. Ovo nikako nije licemerni ili kukavički gest, već elegantan potez, demonstracija uma koji zna i razume da postoje bitke koje ne vrijedi voditi.
Svi, prije ili kasnije, shvatamo da u našoj stvarnosti postoje dvije vrste ljudi; identifikujemo ih prema načinu na koji se odnose prema onima oko njih. S jedne strane postoje oni koji vjeruju da im je čitav univerzum dužan. S druge strane, postoje oni koji prihvataju stvari kakve jesu i reaguju smireno, bez tereta i neprijateljstva.
" Mržnja je smrt misli."
~ Tomas Abraham
Postoji stara budistička izreka koja nam daje vrlo značajnu sliku: "mržnja je poput kamena koji gori", ko je nosi, ne želi ništa više nego da je prvom prilikom baci nekom drugom, ali sve što čine je da se opekne. Danas, zbog duboke krize koju doživljavamo, mnogi od ovih instinkta postaju ekstremni, stimulišući tako nastanak najgore strane ljudskog bića.
Govorimo, na primer, o porastu u mnogim državama Evropske unije partija usklađenih sa ksenofobičnom linijom, onih koje imigranta identifikuju kao neprijatelja. Njemačka još više doživljava ovaj fenomen nakon što je otvorila vrata izbeglicama; Velika Britanija takođe pokušava da zaštiti svoj identitet i interese Bregzitom.
Međutim, znamo da to nisu sasvim novi događaji. Predlažemo da razmislite o ovom pitanju.
Mržnja: primitivan i strastven mehanizam
Možda će vas ova brojka iznenaditi, ali mozak daje prednost nepovjerenju nad empatijom. To je odbrambeni mehanizam preko kojeg su naši preci koristili filter percepcije pomoću kojeg su bili pristrasni.
" Mržnja je smrt misli."
~ Tomas Abraham
Postoji stara budistička izreka koja nam daje vrlo značajnu sliku: "mržnja je poput kamena koji gori", ko je nosi, ne želi ništa više nego da je prvom prilikom baci nekom drugom, ali sve što čine je da se opekne. Danas, zbog duboke krize koju doživljavamo, mnogi od ovih instinkta postaju ekstremni, stimulišući tako nastanak najgore strane ljudskog bića.
Govorimo, na primer, o porastu u mnogim državama Evropske unije partija usklađenih sa ksenofobičnom linijom, onih koje imigranta identifikuju kao neprijatelja. Njemačka još više doživljava ovaj fenomen nakon što je otvorila vrata izbeglicama; Velika Britanija takođe pokušava da zaštiti svoj identitet i interese Bregzitom.
Međutim, znamo da to nisu sasvim novi događaji. Predlažemo da razmislite o ovom pitanju.
Mržnja: primitivan i strastven mehanizam
Možda će vas ova brojka iznenaditi, ali mozak daje prednost nepovjerenju nad empatijom. To je odbrambeni mehanizam preko kojeg su naši preci koristili filter percepcije pomoću kojeg su bili pristrasni.
Znamo da su se vremena promenila i da je naša stvarnost drugačija. Međutim, našim mozgom i dalje dominiraju ovi instinkti koji se ponekad ispoljavaju u svojoj najprimitivnijoj verziji. Henri Tajfel, britanski psiholog, koji se proslavio zahvaljujući svojim radovima o predrasudama, mržnji i identitetima, kaže nam da će ljudska vrsta sebe uvijek doživljavati kao protivnika.
Mržnja je zavodljiva za mnoge ljude, jer je koriste kao mehanizam da se potvrde ("Ti misliš drugačije od mene, dakle, ti si moj neprijatelj.) Ovo riješenje, primitivno i mnogima nerazumljivo, rađa se na neurološkom nivou na specifičan i iznenađujući način.
Mržnja je zavodljiva za mnoge ljude, jer je koriste kao mehanizam da se potvrde ("Ti misliš drugačije od mene, dakle, ti si moj neprijatelj.) Ovo riješenje, primitivno i mnogima nerazumljivo, rađa se na neurološkom nivou na specifičan i iznenađujući način.
Sigurni smo da ste često čuli maksimu "između ljubavi i mržnje linija je vrlo tanka". I to je tačno. Istraživači iz Neurobiološke laboratorije Univerzitetskog koledža u Londonu otkrili su, zahvaljujući pažljivom radu, da strast i mržnja dele ista neuronska područja, naime putamen i otočni korteks.
Ovo objašnjava određena iracionalna ponašanja koja u osnovi dobro definišu ljudsko biće.
Ugasiti vatru srca: čin vjere
Svi smo osjećali mržnju prema nečemu ili nekome. Moguće je čak i da je taj osjećaj dobro opravdan kada su namjerno naškodili nama ili voljenoj osobi. Međutim, imajte na umu jednu stvar: bez obzira koliko opravdana bila ova emocija, ne preporučuje se hranjenje i puštanje da se useli u naš život kao da otvaramo vrata strancu da uzurpira našu kuću.
Svi smo do iznemoglosti čuli da nas mržnja čini robovima i zarobljenicima gorčine i ogorčenja. Ali kako onda? Moramo li oprostiti? Kako napraviti korak od mržnje do ravnodušnosti?
Savjetujemo vam da na trenutak vizualizujete mržnju. Ova emocija se rađa u centru našeg mozga, u gore pomenutim strukturama, naime u putamenu i otočnom korteksu. Ova zapaljiva emocija uništava našu sposobnost da delujemo dostojanstveno i zrelo.
To čini tako što nam zamagljuje mozak na mjestu gdje se ugnezde empatija i umeće uravnotežene refleksije. Pored toga, krvni pritisak raste i počinju da se javljaju razne fiziološke promene, a sve u cilju odgovora na prijetnju. Život na ovaj način ne rezultira samo gubitkom zdravlja, već i naše plemenitosti kao ljudi.
Moramo da kažemo sebi da moramo ponovo da počnemo da verujemo, u punom uverenju da zaslužujemo da ponovo budemo srećni.
Ostavimo osvetu po strani i nasmejmo se s ponosom onih koji znaju šta žele i šta vrijedi raditi i imati.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/vendicare-lodio-con-un-sorriso/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ovo objašnjava određena iracionalna ponašanja koja u osnovi dobro definišu ljudsko biće.
Ugasiti vatru srca: čin vjere
Svi smo osjećali mržnju prema nečemu ili nekome. Moguće je čak i da je taj osjećaj dobro opravdan kada su namjerno naškodili nama ili voljenoj osobi. Međutim, imajte na umu jednu stvar: bez obzira koliko opravdana bila ova emocija, ne preporučuje se hranjenje i puštanje da se useli u naš život kao da otvaramo vrata strancu da uzurpira našu kuću.
Svi smo do iznemoglosti čuli da nas mržnja čini robovima i zarobljenicima gorčine i ogorčenja. Ali kako onda? Moramo li oprostiti? Kako napraviti korak od mržnje do ravnodušnosti?
Savjetujemo vam da na trenutak vizualizujete mržnju. Ova emocija se rađa u centru našeg mozga, u gore pomenutim strukturama, naime u putamenu i otočnom korteksu. Ova zapaljiva emocija uništava našu sposobnost da delujemo dostojanstveno i zrelo.
To čini tako što nam zamagljuje mozak na mjestu gdje se ugnezde empatija i umeće uravnotežene refleksije. Pored toga, krvni pritisak raste i počinju da se javljaju razne fiziološke promene, a sve u cilju odgovora na prijetnju. Život na ovaj način ne rezultira samo gubitkom zdravlja, već i naše plemenitosti kao ljudi.
Moramo da kažemo sebi da moramo ponovo da počnemo da verujemo, u punom uverenju da zaslužujemo da ponovo budemo srećni.
Ostavimo osvetu po strani i nasmejmo se s ponosom onih koji znaju šta žele i šta vrijedi raditi i imati.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/vendicare-lodio-con-un-sorriso/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
