Odlučila sam da pišem o odgovornosti svakoga od nas pred samim sobom.
|
|
O slijeđenju svojih planova. O svojom interesima. O branjenju svojih granica. O tome da je veoma važno - ne biti žrtva "okolnosti i loših ljudi".
Mislim da je veoma važno sjetiti ko si. Šta možeš, za šta si sposoban. Veoma je važno zapamtiti da si odrastao, jak, pametan čovjek. A odrasli ljudi su u stanju da se nose sa skoro svim. |
Kada prestanemo da branimo svoje interese, sklupčamo se fizički ili emocionalno i predamo sudbini, pretvaramo se u žrtvu. I sigurno će se pored nas pojaviti "loši ljudi" koji će "iskoristiti našu bespomoćnost". "Neprijatelji" se neće dugo čekati.
Za mene osjećaj žrtve - je osjećanje sebe bespomoćnim djetetom ispred velikih jakih ljudi. Čak i ako je taj "veliki jak čovjek" moje dijete koje ne sklanja stvari za sobom ili je grubo, ili ne radi lekcije na vrijeme. Osjećanje sopstvene nemoći preplavi i poželi se samo sakriti ili otići;
Želim dopustiti da to urade sa mnom, kao da nijesam "veliki snažan medvjed-grizli" ( crtani film "Sezona lova"),
I nemam nimalo snage i nemam nikakva prava da branim svoje interese, ili, kao i u slučaju sa djecom, da ustanovim i držim svoju roditeljsku vlast.
U trenutku kada postanemo žrtva, lišavamo sebe sopstvene volje. Okamenimo se, slabimo, sklupčamo, pretvaramo se u preplašeno dijete. Mislim da svaki čovjek koji se našao u poziciji žrtve, imao je iskustvo, da je potčinjavanje, smanjivanje ili predaja volji sudbine (čitaj volji drugih moćnih ljudi) bio je jedini izlaz. U djetinjstvu, kada su odrasla osoba i dijete u pitanju, dijete zaista nema drugog izlaza.
Ovo dječije iskustvo i tada nađeni algoritam ponašanja primorava nas stalno nesvjesno da gubimo, kada psiha smatra da je situacija barem malo slična.
Za mene osjećaj žrtve - je osjećanje sebe bespomoćnim djetetom ispred velikih jakih ljudi. Čak i ako je taj "veliki jak čovjek" moje dijete koje ne sklanja stvari za sobom ili je grubo, ili ne radi lekcije na vrijeme. Osjećanje sopstvene nemoći preplavi i poželi se samo sakriti ili otići;
Želim dopustiti da to urade sa mnom, kao da nijesam "veliki snažan medvjed-grizli" ( crtani film "Sezona lova"),
I nemam nimalo snage i nemam nikakva prava da branim svoje interese, ili, kao i u slučaju sa djecom, da ustanovim i držim svoju roditeljsku vlast.
U trenutku kada postanemo žrtva, lišavamo sebe sopstvene volje. Okamenimo se, slabimo, sklupčamo, pretvaramo se u preplašeno dijete. Mislim da svaki čovjek koji se našao u poziciji žrtve, imao je iskustvo, da je potčinjavanje, smanjivanje ili predaja volji sudbine (čitaj volji drugih moćnih ljudi) bio je jedini izlaz. U djetinjstvu, kada su odrasla osoba i dijete u pitanju, dijete zaista nema drugog izlaza.
Ovo dječije iskustvo i tada nađeni algoritam ponašanja primorava nas stalno nesvjesno da gubimo, kada psiha smatra da je situacija barem malo slična.
Ako vam je kačenje za poziciju žrtve poznato, veoma je važno naučiti kako vratiti sebe u stvarnost. U osviješćenost toga ko ste, koliko imate godina, koju poziciju zauzimate (majka, supruga, rukovodioc odjeljenja, vodeći saradnik, ozbiljan profesionalac) i na kraju da ste odrastao čovjek. I vi kao odrastao čovjek sami odlučujete kako da se ponašate, šta da dozvolite drugim u odnosu na sebe, a šta ne.
Imate izbor. I izbor je uvijek na vama. Ne gubite ga.
Autor: Irina Dibova
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/177685-otvetstvennost-pered-soboy
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Imate izbor. I izbor je uvijek na vama. Ne gubite ga.
Autor: Irina Dibova
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/177685-otvetstvennost-pered-soboy
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
