Kada vidimo fotografije ili objave svojih poznanika na društvenim mrežama, dogodi nam se da pomislimo da je naš život dosadan i da nemamo šta da ponudimo ... Zbog toga činimo sve da izgledamo kao drugi i postavljamo hiljade fotografija za prikaz naše avanture. Ali da li je život drugih zaista tako divan kao što se čini na društvenim mrežama? Da li vrijedi imati društveni život tako "zauzet"?
Na primjer, ljubavni parovi koji uvijek "obavjeste" svoje poznanike da su zaljubljeni i da ne mogu da žive jedni bez drugih, zapravo su nesigurni i ljubomorni. Moraju se razmetati i "simulirati" savršenstvo ili izmisliti potvrdu koja nije ništa drugo do fatamorgana njihovog života.
Zašto svi imaju bolji društveni život od mog?
Objave sretnih ljubavnih parova koji kriju bračne krize, ljudi koji snimaju selfije bilo gdje u svijetu koji mogu sakriti usamljenost i nedostatak korijena, fraze o samopomoći ili samopoboljšanju za koje se tvrdi da daju lekciju iz pedagogije sa previše izuzetaka da bi mogli da postanu apsolutni zakoni.
Nažalost, kada naš mozak vidi takve poruke, osjeća se zavidno jer vjeruje da su drugi zabavniji, imaju sjajne živote, pronašli su pravu ljubav ili imaju jedinstvene senzacije. Međutim, da li je sve to što blista zaista zlatno?
Provođenje sati i sati na društvenim mrežama nije od velike pomoći, posebno ako je naše raspoloženje melanholično. Posebno opasan aspekt ako to činimo u smislu poređenja sa drugima uzimajući ih za referentne tačke. Stoga zavirivanje u profile drugih samo povećava naš osjećaj žrtve.
Zašto svi imaju bolji društveni život od mog?
Objave sretnih ljubavnih parova koji kriju bračne krize, ljudi koji snimaju selfije bilo gdje u svijetu koji mogu sakriti usamljenost i nedostatak korijena, fraze o samopomoći ili samopoboljšanju za koje se tvrdi da daju lekciju iz pedagogije sa previše izuzetaka da bi mogli da postanu apsolutni zakoni.
Nažalost, kada naš mozak vidi takve poruke, osjeća se zavidno jer vjeruje da su drugi zabavniji, imaju sjajne živote, pronašli su pravu ljubav ili imaju jedinstvene senzacije. Međutim, da li je sve to što blista zaista zlatno?
Provođenje sati i sati na društvenim mrežama nije od velike pomoći, posebno ako je naše raspoloženje melanholično. Posebno opasan aspekt ako to činimo u smislu poređenja sa drugima uzimajući ih za referentne tačke. Stoga zavirivanje u profile drugih samo povećava naš osjećaj žrtve.
Život drugih nije onakav kakvim ga predstavljaju na društvenim mrežama
Vjerujete li da je nemoguće prestati svakodnevno provjeravati društvene platforme? Prema studiji grupe danskih istraživača, korišćenje Instagram-a, na primjer, na ovaj način nas čini nesrećnim. Istraživanju je prisustvovala grupa dobrovoljaca koja je na nedelju dana prestala da proverava svoj profil. Priznali su da se osjećaju manje pod stresom i više usredsređeni na posao ili učenje.
Vjerujete li da je nemoguće prestati svakodnevno provjeravati društvene platforme? Prema studiji grupe danskih istraživača, korišćenje Instagram-a, na primjer, na ovaj način nas čini nesrećnim. Istraživanju je prisustvovala grupa dobrovoljaca koja je na nedelju dana prestala da proverava svoj profil. Priznali su da se osjećaju manje pod stresom i više usredsređeni na posao ili učenje.
Facebook sreća je maska
Ova fraza bi trebalo da bude mantra, kad god se osjećamo depresivno nakon čitanja divnih poruka i postova na društvenim mrežama. Zašto kažemo da virtuelna sreća nije istina?
Vrlo jednostavno: jer je to izabrana slika i u mnogim slučajevima se manipuliše među svima onima koji se odnose na trenutak ovekovečen na fotografiji.
S druge strane, mislite da oni koji u određenom trenutku troše vrijeme na slikanje nekako odustanu od uživanja u tom trenutku?
Ono što se dešava na Fejsbuku, Twiteru ili Instagramu nekako je daleko od istinske i autentične stvarnosti, to je više reklamna vježba ili zadovoljstvo pokazivanja sebe na određeni način.
Ne treba da prikazujete hiljade fotografija od subote uveče da biste pokazali drugima da ste se lijepo proveli. Da li mislite da su sva ta sjećanja i ti trenuci zaista postojali, čak i ako se ne pojavljuju na društvenim mrežama.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/riflesso-vita-social-network/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ova fraza bi trebalo da bude mantra, kad god se osjećamo depresivno nakon čitanja divnih poruka i postova na društvenim mrežama. Zašto kažemo da virtuelna sreća nije istina?
Vrlo jednostavno: jer je to izabrana slika i u mnogim slučajevima se manipuliše među svima onima koji se odnose na trenutak ovekovečen na fotografiji.
S druge strane, mislite da oni koji u određenom trenutku troše vrijeme na slikanje nekako odustanu od uživanja u tom trenutku?
Ono što se dešava na Fejsbuku, Twiteru ili Instagramu nekako je daleko od istinske i autentične stvarnosti, to je više reklamna vježba ili zadovoljstvo pokazivanja sebe na određeni način.
Ne treba da prikazujete hiljade fotografija od subote uveče da biste pokazali drugima da ste se lijepo proveli. Da li mislite da su sva ta sjećanja i ti trenuci zaista postojali, čak i ako se ne pojavljuju na društvenim mrežama.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/riflesso-vita-social-network/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
