"Nema sumnje, vaš oklop vas štiti od ljudi koji žele da vas unište. Ipak, ako ga nikada ne skinete, to će vas takođe izolovati od jedine osobe koja može da vas voli."
-Ričard Bah
Život nije put koji nam garantuje sreću. Neizvesnost, nestabilnost i patnja su specifični uslovi njegovog puta i sa njima ćemo se bolje suočiti ako budemo u stanju da ih predvidimo i pripremimo se. Niko nije imun na patnju, iz tog razloga je neophodno naučiti kako da se nosimo sa njom, inače tama može da nas proždere.
Upravljanje udarcima i zaceljivanje rana nije lak zadatak, ne možemo uvijek da računamo na najbolju podršku, alate ili strategije, a čak i tako ponekad ne znamo kako da ih koristimo. Neki ljudi se bolje nose sa razočarenjima ili neočekivanim događajima; drugi im dozvoljavaju da preuzmu njihovo raspoloženje i, konačno, postoje oni koji odlučuju da se zaštite kako bi ograničili patnju. Metoda koja se koristi će uticati na njihov svakodnevni život na ovaj ili onaj način.
Međutim, bez obzira na to kako se nosimo sa patnjom, kada ona odluči da ostane pored nas, ona proizvodi niz fizičkih i emocionalnih posledica. S jedne strane, ona nas zarobljava, u ovom apsolutnom nedostatku motivacije i zadovoljstva (anhedonija), koja, ako je ne držimo pod kontrolom, može promeniti naš ritam života do te mere da nas odvede u depresiju ili anksioznost. S druge strane, to nas fizički iscrpljuje, umara, iscrpljuje svu energiju koju imamo. Na visokim nivoima, sekrecija serotonina se smanjuje, a količina kortizola se povećava.
Svako od nas ima svoj oklop, svoj odbrambeni mehanizam, svoj lični štit da se zaštiti od bola. To je normalno. Na ovaj ili onaj način, moramo zaštititi svoj najdelikatniji deo i ojačati se pred mogućim pretnjama i neuspesima.
Problem nastaje kada se ovi oklopi generišu.Odnosno, kada preuzmu kontrolu nad našim životima i na kraju se pretvore u konzervativni filter kroz koji možemo posmatrati svet. Zidovi koji se uzdižu i izoluju nas, ne samo od patnje i neizvesnosti, već i od naklonosti i bilo koje vrste društvenog iskustva.
Pokušavajući da se zaštitimo, na kraju uništavamo sebe na takav način da se zaključavamo na emocionalnom nivou. Ne truditi se ništa da ne patimo je pogrešna strategija koju ponavljamo jer nam je u određenom trenutku garantovala opstanak. Zato budite oprezni, jer kada koristimo oklop plaćamo visoku cijenu: ostajemo prazni unutra. To je ona napomena napisana manjim fontom u ugovoru koju ne čitamo uvijek ili koju ne razmatramo uvijek prije nego što počnemo da gradimo barijere.
Ova praznina se prevodi u odsustvo emocija, sposobnost da se osjećate živi i da se povežete. Stoga nije neuobičajeno da nas za kratko vrijeme preplavi ono čega smo se toliko bojali: patnja. Zašto je ko rekao da nas ništa ne udaljava od rizika da živimo loše?
Oklopne ploče su nesvesne zamke, prerušene u osjećaj zaštite i sigurnosti, koje nas vezuju za malaksalost. Shodno tome, veoma je važno prepoznati i razmisliti o našim odbrambenim mehanizmima.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/le-corazze-accarezzando-anima/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com