Oni koji ne mogu sami sebe kontrolisati pokušavaju da kontrolišu druge

​Ljudi koji imaju malo ili uopšte nemaju sposobnost da kontrolišu svoje strahove, nedostatke i frustracije, često osjećaju potrebu da kontrolišu druge, kako bi izgradili jaku i pozitivnu sliku o sebi. 

​Ova potreba se postepeno pretvara u pretjeranu tendenciju da komanduje i guši veze, da narušava emocionalnu cijelovitost druge osobe.

Ako razmislimo o tome, zaista je iznenađujuće kako ljudski um može aktivirati najsofisticiranije mehanizme tamo gdje je to potrebno. 

Naravno, nije sve to na isti način, ali potrebu da kontroliše sve i svakoga oko nas nije ništa drugo nego odbrambeni mehanizam prema nečemu što u datom trenutku doživljava kao "prijetnju".

Pokušavate da kontrolišete sve oko sebe? Moramo izbjeći pad u takve patnje, jer oni koji svoju pažnju usredsređuju na druge to čine da bi izbjegli najvažniju stvar: da se sami kontrolišu.

Nisko samopoštovanje, jaka nesigurnost, negativne slike o sebi, nemogućnost upravljanja emocijama kao što su bijes, tuga ili frustracija su elementi koji često čine ovaj eksplozivni koktel u kome psihološka nesigurnost očajnički pokušava da izgladi stvari sa pogrešnim sredstvima . Suočena sa nemogućnošću da pratu i rješava sve ove aspekte, osoba usmjerava svu svoju energiju onima oko nje: "Ja ću ti sve provjeriti kako bi se ti prilagodio mom svijetu svijetlosti i sijenke, mojim crnim rupama ".

To su ponašanja koja nesumnjivo često nalazimo u odnosu u nekom paru, ali i u mnogim kontekstima rada. Na primjer, menadžer će tražiti da kontroliše sve svoje zaposlene koji se uklapaju u njegovu poslovnu politiku, uz oslanjanje na njegov autoritet i da ih zloupotrebljava, stvarajući disfunkcionalnu organizaciju neproduktivne dinamike.


Kontrolisanje drugih je nedostatak emocionalne autonomije

Potreba za kontrolom se manifestuje u mnogim kontekstima, trenucima i situacijama. Možemo vidjeti kako majka ili otac nesigurno kontrolišu svog sina, da ne napusti porodično "stakleno zvono" i ostane s njima što je duže moguće. Takođe je uobičajeno u odnosima u prijateljstvu u kojima jedan od uključenih ljudi usvaja ponašanje kontrole, manipulacije i čak ucjene. To su ljudi koji zahtevaju sve od drugih: vrijeme, emocionalnu podršku i očigledno poslušnost.

Ako imamo ljude oko nas sa ovim karakteristikama, onda ćemo znati da samo treba malo "zagrebsti" ispod površine kazne, prijetnji i opsesija, postoji nedostatak emotivne autonomije. Zbog ovog nedostatka osjećaju potrebu ne samo da kontrolišu već i da "uzimaju". Drugim riječima, ponekad nesigurne osobe sa niskim samopouzdanjem i ne mogu da upravljaju svojim emocionalnim svijetom, pokušavajući da se "hrane", od drugih ljudi.

Kao da sve ovo nije dovoljno, tu je i još jedna zanimljiva i primjerna nijansa. Zahvaljujući istraživanjima sprovedenim u 2009. godini psihijatri Friese i Hofman su otkrili da osobe sa slabim viještinama samoregulacije su podložne emocionalnim reakcijama "sve ili ništa". To znači da je njihova impulsivnost, njihova anksioznost "hranjene", ne priznaje propuste ni izvinjenja, a kamoli da budu u stanju da vide potrebe drugih i da budu empatični.

​​Kada osoba koja ima tendenciju da kontroliše nešto želi, on to ne traži, on to zahtjeva. Takođe, traži momentalno zadovoljstvo , bezuslovnu pažnju, ljude iz kojih može da "uzme" koji su uvijek spremni i pripremljeni u orbiti u okviru njihovog sebičnog univerzuma.

​Šta ako nam se desi da želimo da kontrolišemo druge?

Često je neophodno napraviti vježbu razmišljanja o sebi, kako bismo procijenili da li u stvarnosti mi imamo tu potrebu da kontrolišemo one oko nas. Možda svijesno to radimo ili ne, a takođe može biti i to da se ovo ponašanje manifestuje od jednog dana do drugog, a da se to ne shvati.


Ponekad je okidač situacija ekonomskih poteškoća, prekida sa našim partnerom, gubitak voljenog. To su vitalni trenuci, u kojima praznina postaje beton i guši, kada nas hvata strah i ne možemo da podnesemo nesigurnost. Um počinje da zamišlja tragične događaje, sve izgleda da nam ispada iz ruku, a gotovo da ne shvatmo da na kraju tražimo od drugih stvari koje ponekad prevazilaze njihove mogućnosti. Mi padamo u emocionalno zlostavljanje a da to ne shvatamo.


Šta možemo da uradimo u ovim slučajevima? Pokušajmo da razmislimo o sledećem:
​

• Moramo shvatiti da kontrolisanje drugih neće poboljšati našu situaciju. Dominacija nad ljudima koje volimo mnogo ograničava njihovu slobodu i stvara neproduktivnost. Naprotiv, korisno je naučiti da se kontrolišemo, jer se stvarni problem ne nalazi uvijek spolja, već se mora tražiti unutar nas.
• Moramo shvatiti da ne možemo čak ni kontrolisati budućnost i događaje koji će se tek dogoditi. Međutim, ono što je u našem domenu je sadašnjost, šta se sada dešava i zavisi od nas.

• Život uključuje priznavanje da postoji više neizvijesnosti od sigurnosti, shvatajući da ne može sve biti pod kontrolom i da je neophodno prihvatiti i nepredvidljivost. Da bismo to uradili, ne postoji ništa bolje od rada na sebi, ulaganja u našu snagu, na razumijevanje i upravljanje našim emocijama ...
• Jasno je, stoga, da je za naš lični razvoj neophodno nekoliko stvari kao razvoj dobre samokontrole. Na kraju krajeva, osoba sa adekvatnom emocionalnom autonomijom i dobrom kontrolom svojih emocija dozvoljava sebi napredak sa većom harmonijom i integritetom, poštujući sebe i druge.

Prevod teksta:  https://lamenteemeravigliosa.it/se-stesso-controllare-gli-altri/

Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com ​​​
​