"Poznajem parove koji žive zajedno 30 godina. Oni spavaju u odvojenim prostorijama, provode svaki dan samostalno, i kada se nađu u istoj prostoriji duže od dva sata svađaju se i vrijeđaju do tačke podizanja ruku. Ali oni se vole, tako kažu. "
"Moja žena i ja se uvijek držimo za ruke, inače bismo se šamarali."
-Danilo Arlenghi
Znam toliko parova ovog tipa, ljudi razdvojeni u srcu koji još uvijek dijele isti krov i koji misle da je to život normalnog para: "normalan" kao kontinuirani sukobi, izdaja, verbalno nasilje - i ne samo - i prožimajuća nesreća koja već godinama upada u živote i širi se kao požar u njihove živote i živote ljudi koji se nalaze u njihovoj oklolini, uključujući i djecu.
Ali šta pokreće par da se veže za brak / zajednicu u tom slučaju? Koji su razlozi koji ih navode da žrtvuju svoju sreću i nastave da trpe "zauvijek", a ne žele da se razdvoje i počinu novi život?
Evo 5 razloga koji guraju parove da se NE odvoje i da žive zauvijek nesrećni:
Dok nas smrt ne rastavi
Srećom, težina ovog obećanja polako blijedi, ali je imala priliku da sije svoju veliku nesreću kroz vrijeme; posebno u religioznim porodicama, gdje su razdvajanje i razvod smatrani kao ozbiljna sramota i morali su se izbjegavati po svaku cijenu.
Ali činjenica da se smrt osjeća kao jedino moguće oslobađanje od nesrećne zajednice može dovesti do stanja napetosti i slabosti koje dovodi do nepromišljenih postupaka i u najtežim slučajevima nasilja u porodici, samoubistva i ubistva.
Brak / zajednica treba da se zasniva na ljubavi, pa bi bilo mudrije da se to smatra kao jedini pravi faktor u paru, jer je ljubav srce koje kuca. I ako srce prestane da kuca, beskorisno je ljutiti se: ne ostaje ništa više što se može uraditi.
Brak ne bi trebalo da se suprotstavi sahrani jednog od dva partnera, ali sve dok postoji želja da se radi za par, sve dok postoji ljubav. "Dokle god nastavim da volim" zvučalo bi mnogo mudrije.
-Danilo Arlenghi
Znam toliko parova ovog tipa, ljudi razdvojeni u srcu koji još uvijek dijele isti krov i koji misle da je to život normalnog para: "normalan" kao kontinuirani sukobi, izdaja, verbalno nasilje - i ne samo - i prožimajuća nesreća koja već godinama upada u živote i širi se kao požar u njihove živote i živote ljudi koji se nalaze u njihovoj oklolini, uključujući i djecu.
Ali šta pokreće par da se veže za brak / zajednicu u tom slučaju? Koji su razlozi koji ih navode da žrtvuju svoju sreću i nastave da trpe "zauvijek", a ne žele da se razdvoje i počinu novi život?
Evo 5 razloga koji guraju parove da se NE odvoje i da žive zauvijek nesrećni:
Dok nas smrt ne rastavi
Srećom, težina ovog obećanja polako blijedi, ali je imala priliku da sije svoju veliku nesreću kroz vrijeme; posebno u religioznim porodicama, gdje su razdvajanje i razvod smatrani kao ozbiljna sramota i morali su se izbjegavati po svaku cijenu.
Ali činjenica da se smrt osjeća kao jedino moguće oslobađanje od nesrećne zajednice može dovesti do stanja napetosti i slabosti koje dovodi do nepromišljenih postupaka i u najtežim slučajevima nasilja u porodici, samoubistva i ubistva.
Brak / zajednica treba da se zasniva na ljubavi, pa bi bilo mudrije da se to smatra kao jedini pravi faktor u paru, jer je ljubav srce koje kuca. I ako srce prestane da kuca, beskorisno je ljutiti se: ne ostaje ništa više što se može uraditi.
Brak ne bi trebalo da se suprotstavi sahrani jednog od dva partnera, ali sve dok postoji želja da se radi za par, sve dok postoji ljubav. "Dokle god nastavim da volim" zvučalo bi mnogo mudrije.
Ekonomska zavisnost
Ekonomska zavisnost je jedan od glavnih razloga za nezadovoljstvo u paru: već vjekovima mnoge žene ostaju u zatvoru sve do svoje smrti u braku koji bi okončale da su imale finansijska sredstva potrebna da bi mogli samostalno živjeti.
Nažalost, neizvjesnost, diskriminacija u radnom svijetu u kojoj je žena još uvijek predmet - žena s djecom ili u fertilnom dobu još se ne smatra dobrom "investicijom" mnogih kompanija - to dovodi mnoge žene do odluke da odustanu od svoje slobode.
S druge strane, čak se i muškarci suočavaju u slučaju razvoda, sa troškovima koje teško prihvataju i koji bi ih doveli do određenog stanja nesigurnosti, zbog čega mnogi parovi, kako bi izbjegli te velike finansijske poteškoće, radije stavljaju po strani ideju razdvajanja koja bi im omogućila da žive u zdravijoj klimi.
Možemo li živjeti u odvojenim sobama u istoj kući? Da, pod uslovom da poštujete prostore drugoga ali dozvolite sebi da započnete novi život.
Sado-mazohistički čvor
Ovaj tip para je ekstremno toksičan jer se zasniva na neurotičkoj ravnoteži: s jedne strane postoji osoba koja je duboko nesigurna i obezvrijeđena i koja traži nekoga ko joj može "održavati" ovo stanje, a sa druge strane postoji osoba koja traži žrtvu, žrtvu sposobnu da podnese lavinu ljutnje i frustracije koju osjeća u sebi i koje pokušava da se oslobodi.
Ekonomska zavisnost je jedan od glavnih razloga za nezadovoljstvo u paru: već vjekovima mnoge žene ostaju u zatvoru sve do svoje smrti u braku koji bi okončale da su imale finansijska sredstva potrebna da bi mogli samostalno živjeti.
Nažalost, neizvjesnost, diskriminacija u radnom svijetu u kojoj je žena još uvijek predmet - žena s djecom ili u fertilnom dobu još se ne smatra dobrom "investicijom" mnogih kompanija - to dovodi mnoge žene do odluke da odustanu od svoje slobode.
S druge strane, čak se i muškarci suočavaju u slučaju razvoda, sa troškovima koje teško prihvataju i koji bi ih doveli do određenog stanja nesigurnosti, zbog čega mnogi parovi, kako bi izbjegli te velike finansijske poteškoće, radije stavljaju po strani ideju razdvajanja koja bi im omogućila da žive u zdravijoj klimi.
Možemo li živjeti u odvojenim sobama u istoj kući? Da, pod uslovom da poštujete prostore drugoga ali dozvolite sebi da započnete novi život.
Sado-mazohistički čvor
Ovaj tip para je ekstremno toksičan jer se zasniva na neurotičkoj ravnoteži: s jedne strane postoji osoba koja je duboko nesigurna i obezvrijeđena i koja traži nekoga ko joj može "održavati" ovo stanje, a sa druge strane postoji osoba koja traži žrtvu, žrtvu sposobnu da podnese lavinu ljutnje i frustracije koju osjeća u sebi i koje pokušava da se oslobodi.
Izrazi poput: "Sa njim patim, ali ja samo želim njega / nju", "Ne mogu da je ostavim siguran sam da će se promjeniti" su aktuelni u razgovorima između prijatelja / rođaka koji, suočeni sa očiglednom patnjom "predate" osobe sa kojom se suočavaju, sve što mogu da urade je da odmahnu glavom.
Ovdje ljubav nema šta da radi: par kao takav je par ujedinjen bolom, unutrašnjom patnjom koja se ogleda u njima i koja pokušava da pronađe ravnotežu između ovih igara ogledala.
To su parovi u kojima jedan od dva partnera pati od zlostavljanja i nasilja i ne odlazi jer "voli" drugog. To nije ljubav: to je bolest.
I oboma je potrebna pomoć.
Ostajemo zajedno zbog djece
Mnogi nezadovoljni parovi, ponekad čak i veoma nefunkcionalni, ostaju zajedno zbog djece, kako bi ih spriječili da odrastu sa "problemima".
Hajde da odmah razbijemo mit: dijete ne odrasta sa problemima jer su mu roditelji razvedeni, već zato što vidi svoje roditelje, duboko nesrećne da ratuju bez milosti, i tako raste u disfunkcionalnoj, toksičnoj sredini, u kojoj prevladava mržnja, verbalno nasilje a ne ljubav.
Prisustvo roditelja nije dovoljno da dijete dobro raste: potrebno mu je da se razvija u ljubavi i zdravoj okolini. Ako su njegovi roditelji prezauzeti ratovanjem, neće biti u stanju da se skoncentrišu na svoje dijete da ga podrže u njegovom rastu i da mu pomognu da se suoči i riješi svoje probleme, jer će se oni baviti sopstvenim problemima.
Ako vaša djeca odrastaju u okruženju koje karakterišu svakodnevne svađe, vriske, lupanje vrata, prigušeni plač u ponoć, slomljeni tanjiri i verbalno i fizičko nasilje, zaista ne mislite na svoju djecu. Bolje je da ih pustite da odrastu u mirnom okruženju sa razdvojenim roditeljima umjesto što ih primoravate da pate od vaših frustracija i vaše nesposobnosti da živite zajedno?
Ovdje ljubav nema šta da radi: par kao takav je par ujedinjen bolom, unutrašnjom patnjom koja se ogleda u njima i koja pokušava da pronađe ravnotežu između ovih igara ogledala.
To su parovi u kojima jedan od dva partnera pati od zlostavljanja i nasilja i ne odlazi jer "voli" drugog. To nije ljubav: to je bolest.
I oboma je potrebna pomoć.
Ostajemo zajedno zbog djece
Mnogi nezadovoljni parovi, ponekad čak i veoma nefunkcionalni, ostaju zajedno zbog djece, kako bi ih spriječili da odrastu sa "problemima".
Hajde da odmah razbijemo mit: dijete ne odrasta sa problemima jer su mu roditelji razvedeni, već zato što vidi svoje roditelje, duboko nesrećne da ratuju bez milosti, i tako raste u disfunkcionalnoj, toksičnoj sredini, u kojoj prevladava mržnja, verbalno nasilje a ne ljubav.
Prisustvo roditelja nije dovoljno da dijete dobro raste: potrebno mu je da se razvija u ljubavi i zdravoj okolini. Ako su njegovi roditelji prezauzeti ratovanjem, neće biti u stanju da se skoncentrišu na svoje dijete da ga podrže u njegovom rastu i da mu pomognu da se suoči i riješi svoje probleme, jer će se oni baviti sopstvenim problemima.
Ako vaša djeca odrastaju u okruženju koje karakterišu svakodnevne svađe, vriske, lupanje vrata, prigušeni plač u ponoć, slomljeni tanjiri i verbalno i fizičko nasilje, zaista ne mislite na svoju djecu. Bolje je da ih pustite da odrastu u mirnom okruženju sa razdvojenim roditeljima umjesto što ih primoravate da pate od vaših frustracija i vaše nesposobnosti da živite zajedno?
Strah od samoće
Posljednji parovi koji ostaju zauvijek nesrećni su oni u kojima ostajemo u zajednici da ne bi ostali sami, čak i ako smo u stvarnosti već sami.
"Ako imate strah od usamljenosti, nemojte se vjenčati."
- Anton Čehov
Ne možemo da živimo zarobljeni u sopstvenim dječjim strahovima : naša je odgovornost da radimo na liječenju ovih unutrašnjih rana koje rizikuju da ugroze naše postojanje, ili još gore da ih prenosemo našoj djeci kroz naše ponašanje.
Posljednji parovi koji ostaju zauvijek nesrećni su oni u kojima ostajemo u zajednici da ne bi ostali sami, čak i ako smo u stvarnosti već sami.
"Ako imate strah od usamljenosti, nemojte se vjenčati."
- Anton Čehov
Ne možemo da živimo zarobljeni u sopstvenim dječjim strahovima : naša je odgovornost da radimo na liječenju ovih unutrašnjih rana koje rizikuju da ugroze naše postojanje, ili još gore da ih prenosemo našoj djeci kroz naše ponašanje.
Ovi parovi nisu zasnovani na ljubavi, već na strahu i unutrašnjim ranama; to je razlog zašto se neki problemi pojavljuju u kasnijim godina i nesreća poprima sve više oblika. Par se raspada jer su njegovi temelji suviše krhki da nose težinu patnje koju žive.
Međutim, kroz ozbiljan rad na sebi moguće je osloboditi se ovih kamenih gromada koje opterećuju par. Tako možete dati sebi priliku da počnete iznova.
Sandra Saporito
Prevod teksta :https://www.eticamente.net/62319/quelle-coppie-finite-che-rimangono-assieme-infelici-per-sempre.html
Prevele Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Međutim, kroz ozbiljan rad na sebi moguće je osloboditi se ovih kamenih gromada koje opterećuju par. Tako možete dati sebi priliku da počnete iznova.
Sandra Saporito
Prevod teksta :https://www.eticamente.net/62319/quelle-coppie-finite-che-rimangono-assieme-infelici-per-sempre.html
Prevele Ana i Beba Muratović - bebamur.com
