Ženka orla zbog odabira oca za svoje potomstvo radi tako interesantnu stvar. Sa drveta ili grmlja, odlomi grančicu, uzima je u kljun, podigne se na veliku visinu i počinje da kruži sa tom grančicom.
|
|
Oko ženke, počinju da lete orlovi, onda ona baci tu granu, i gleda. I neki orao pokupi tu granu u vazduhu, ne dozvoljavaći joj da padne, zatim je predaje ženki veoma nježno, iz kljuna u kljun. Orlica uzima granu i ponovo baca, mužjak je ponovo uhvati i donosi do nje, a ona ponovo baca ...
|
I tako se to ponavlja - mnogo puta. U slučaju da, posle nekog vremena i ponovnog bacanja grane, orao je uhvati svaki put, tada ženka odabere njega i pari se sa njim.
Zašto ona to radi, shvatićete potom.
Zatim oni odlaze na visoku liticu, prave gnijezdo od jakog pruća, rijetko, dovoljno tvrdo, a mama i tata posle toga počinju da izbacuju iz sebe, iz sopstvenog tijela, kljunom paperje i perje. Sa ovim paperjem i perjem, prave gnijezdo, popunjavajući sve rupe, čine ga mekim i toplim. U takvom mekom i toplom gnijezdu, orlica polaže jaja, zatim se iz njih izlegu orlići.
Kad se pojave orlići ( a oni dolaze na svijet tako mali, goli, nemoćni), roditelji ih pokrivaju svojim tijelima sve dok ne ojačaju. Zaklanjaju svojim krilima od kiše, od jakog sunca, donose im vodu, hranu, i orlići rastu. Počinje da im raste perje, krila i rep postaju jači.
I tada su već ojačali, mada su i dalje mali. Tada mama i tata vide da je došlo vrijeme.
Tata sjeda na kraj gnijezda i počinje da udara krilima po njemu: maše, udara, trese to gnijezdo. Zbog čega? Kako bi izbacio sve perje i paperje, tako da ostane samo kruto gnijezdo od pruća, kojeg su na samom početku savili i napravili. Orlići sjede u tom rastrešenom gnijezdu, neudobno im je, teško i ne shvataju šta se događa: mama i tata su bili tako nježni i brižni.
Orlica za to vrijeme odleti negdje, da uhvati ribu i sjeda negdje oko pet metara od gnijezda, tako da mogu da je vide orlići. Onda, ispred svojih orlića, počinje polako da jede tu ribu. Orlići sjede u gnijezdu, viču, krište, ne shvataju šta se događa, jer je ranije sve bilo drugačije. Mama i tata su ih hranili, pojili, a sada je sve nestalo: gnijezdo je postalo čvrsto, nema perja i paperja, a još roditelji jedu ribu, a njima ne daju.
Šta da se radi? Ako hoćeš da jedeš, moraš da izađeš iz gnijezda. I onda orlići počinju da prave pokrete koje nikada ranije nijesu radili. Oni i dalje ne bi to radili da su roditelji nastavili da ih maze. Orlići počinju da izlaze iz gnijezda. Oni padaju, nespretni su, još uvijek ništa ne umiju, ništa ne znaju. Gnijezdo se nalazi na litici, na strmoj litici, tako da ne može nikav predator da im se približi.
Zašto ona to radi, shvatićete potom.
Zatim oni odlaze na visoku liticu, prave gnijezdo od jakog pruća, rijetko, dovoljno tvrdo, a mama i tata posle toga počinju da izbacuju iz sebe, iz sopstvenog tijela, kljunom paperje i perje. Sa ovim paperjem i perjem, prave gnijezdo, popunjavajući sve rupe, čine ga mekim i toplim. U takvom mekom i toplom gnijezdu, orlica polaže jaja, zatim se iz njih izlegu orlići.
Kad se pojave orlići ( a oni dolaze na svijet tako mali, goli, nemoćni), roditelji ih pokrivaju svojim tijelima sve dok ne ojačaju. Zaklanjaju svojim krilima od kiše, od jakog sunca, donose im vodu, hranu, i orlići rastu. Počinje da im raste perje, krila i rep postaju jači.
I tada su već ojačali, mada su i dalje mali. Tada mama i tata vide da je došlo vrijeme.
Tata sjeda na kraj gnijezda i počinje da udara krilima po njemu: maše, udara, trese to gnijezdo. Zbog čega? Kako bi izbacio sve perje i paperje, tako da ostane samo kruto gnijezdo od pruća, kojeg su na samom početku savili i napravili. Orlići sjede u tom rastrešenom gnijezdu, neudobno im je, teško i ne shvataju šta se događa: mama i tata su bili tako nježni i brižni.
Orlica za to vrijeme odleti negdje, da uhvati ribu i sjeda negdje oko pet metara od gnijezda, tako da mogu da je vide orlići. Onda, ispred svojih orlića, počinje polako da jede tu ribu. Orlići sjede u gnijezdu, viču, krište, ne shvataju šta se događa, jer je ranije sve bilo drugačije. Mama i tata su ih hranili, pojili, a sada je sve nestalo: gnijezdo je postalo čvrsto, nema perja i paperja, a još roditelji jedu ribu, a njima ne daju.
Šta da se radi? Ako hoćeš da jedeš, moraš da izađeš iz gnijezda. I onda orlići počinju da prave pokrete koje nikada ranije nijesu radili. Oni i dalje ne bi to radili da su roditelji nastavili da ih maze. Orlići počinju da izlaze iz gnijezda. Oni padaju, nespretni su, još uvijek ništa ne umiju, ništa ne znaju. Gnijezdo se nalazi na litici, na strmoj litici, tako da ne može nikav predator da im se približi.
Orlići dolaze do ivice gnijezad, mašu po njemu, a zatim lete u ponor. A onda tata (onaj koji je jednom hvatao grančice) strmoglavo leti nadolje i hvata svojim leđima orlića, ne dozvoljavajući mu da se razbije. A onda, ponovo ga donese do neudobnog gnijezda, opet se nalazi na litici, i sve počinje od početka. Orlići padaju, a otac ih hvata.
Orlići dolaze do ivice gnijezad, mašu po njemu, a zatim lete u ponor. A onda tata (onaj koji je jednom hvatao grančice) strmoglavo leti nadolje i hvata svojim leđima orlića, ne dozvoljavajući mu da se razbije. A onda, ponovo ga donese do neudobnog gnijezda, opet se nalazi na litici, i sve počinje od početka. Orlići padaju, a otac ih hvata.
Kod orlova nijedan orlić se nije razbio.
I onda, u nekom trenutku pada, orlić počinje da pravi pokret koji nikada ranije nije radio: širi na vjetru svoja krila, ulazi u vazdušni tok i tako počinje da leti. Tako orlovi uče svoje orliće. I čim orlić počne da leti sam, roditelji ga uzimaju sa sobom i pokazuju mjesta na kojima se nalazi riba. Više im je ne donose u kljun.
Ovo je vrlo dobar primjer kako treba da vaspitavamo našu duhovnu i fizičku djecu. Koliko je važno da ih pretjerano ne držimo u toplom gnezdu! Koliko je važno je da ih pretjerano ne hranimo ribom, kada je oni već mogu sami loviti!
Ali i sa kolikom brigom treba da ih učimo da lete, posvećujući tome svu svoju snagu, svoje vrijeme, mudrost i vještinu! Nije čudno što ženka bira mužjaka, bacajući grančicu. Ona ne želi da joj se djeca razbiju. Birajući nemarnog oca bez provjere, ne može računati na potomstvo. Kod orlova kao i kod pilića, malo je jedan ili dva.
V. Žemčug
Prevod teksta: https://vk.com/tobewoman?w=wall-23228995_62200
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
I onda, u nekom trenutku pada, orlić počinje da pravi pokret koji nikada ranije nije radio: širi na vjetru svoja krila, ulazi u vazdušni tok i tako počinje da leti. Tako orlovi uče svoje orliće. I čim orlić počne da leti sam, roditelji ga uzimaju sa sobom i pokazuju mjesta na kojima se nalazi riba. Više im je ne donose u kljun.
Ovo je vrlo dobar primjer kako treba da vaspitavamo našu duhovnu i fizičku djecu. Koliko je važno da ih pretjerano ne držimo u toplom gnezdu! Koliko je važno je da ih pretjerano ne hranimo ribom, kada je oni već mogu sami loviti!
Ali i sa kolikom brigom treba da ih učimo da lete, posvećujući tome svu svoju snagu, svoje vrijeme, mudrost i vještinu! Nije čudno što ženka bira mužjaka, bacajući grančicu. Ona ne želi da joj se djeca razbiju. Birajući nemarnog oca bez provjere, ne može računati na potomstvo. Kod orlova kao i kod pilića, malo je jedan ili dva.
V. Žemčug
Prevod teksta: https://vk.com/tobewoman?w=wall-23228995_62200
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
