Hrabrost
Istinska hrabrost nije pobijediti svijet, već pobijediti sebe.
Biti borac u svijetu, biti ratnik nije ništa neobično. Svako može biti ratnik, manje ili više.
Jer, cijeli svijet se bori. Neprestano se ratuje, ponekad su to oružani ratovi, a ponekad hladni.
Svaki se pojedinac bori jer su svi vaspitavani u ambiciji, svako je njome otrovan.
A gdje god ima ambicije, ima i borbe, ima i takmičenja. Svi su previše ambiciozni jer sva društva koja su dosad postojala, živjela su ambiciozno.
Svi vaspitno-obrazovni sistemi ne čine ništa drugo nego postavljaju uslove da djeca moraju biti ambiciozna i uspješna.
Istinska hrabrost nije osvojiti svijet. Prava borba ne vodi se spolja. Prava borba je unutra, istinski osvajački pohod okrenut je unutra.
Iako je Aleksandar Veliki bio čuveni ratnik, bio je rob ako se pogledaju njegovi instinkti.
Napoleon je možda bio veliki vojnik, ali što se tiče njegove ljutnje, požude i posesivnosti, bio je običan čovjek, kao i svaki drugi.
Doista hrabri bili su Isus, Buda, Patanjali – ta vrsta ljudi.
Oni su nadvladali sebe.
Nijedna ih želja nije mogla povlačiti tamo – amo, nijedan nesvjesni instinkt nije imao nikakvu vlast nad njima.
Oni su bili gospodari sopstvenog života.
Jer, cijeli svijet se bori. Neprestano se ratuje, ponekad su to oružani ratovi, a ponekad hladni.
Svaki se pojedinac bori jer su svi vaspitavani u ambiciji, svako je njome otrovan.
A gdje god ima ambicije, ima i borbe, ima i takmičenja. Svi su previše ambiciozni jer sva društva koja su dosad postojala, živjela su ambiciozno.
Svi vaspitno-obrazovni sistemi ne čine ništa drugo nego postavljaju uslove da djeca moraju biti ambiciozna i uspješna.
Istinska hrabrost nije osvojiti svijet. Prava borba ne vodi se spolja. Prava borba je unutra, istinski osvajački pohod okrenut je unutra.
Iako je Aleksandar Veliki bio čuveni ratnik, bio je rob ako se pogledaju njegovi instinkti.
Napoleon je možda bio veliki vojnik, ali što se tiče njegove ljutnje, požude i posesivnosti, bio je običan čovjek, kao i svaki drugi.
Doista hrabri bili su Isus, Buda, Patanjali – ta vrsta ljudi.
Oni su nadvladali sebe.
Nijedna ih želja nije mogla povlačiti tamo – amo, nijedan nesvjesni instinkt nije imao nikakvu vlast nad njima.
Oni su bili gospodari sopstvenog života.
