Osjećaj krivice i njegovi najbolji prijatelji: sumnja i nesigurnost

​Osjećaj krivice nikada ne dolazi sam, prati ga mnoštvo razloga u našem životu. Ponekad nas muči zbog onoga što smo učinili ili zbog rezultata koje nismo postigli. Drugi put nas proganja jer nemamo hrabrosti da uradimo ili kažemo nešto što nas  proždire iznutra. U drugom slučaju, osjećaj krivice javlja se u društvu njegova dva velika prijatelja: sumnja i nesigurnost.

Nikada nemojte prestati da radite nešto iz straha, bolje je da se pokajete nego da krivite sebe za ono što je moglo biti. Tada sumnje preuzimaju vodeću ulogu u našim odlukama, a nesigurnost odlučuje da je bolje ne činiti ništa nego izgubiti ono što već imamo. To nas rastužuje i parališe nas živeći u mašti onoga što se moglo dogoditi, umjesto da prihvatimo realnost naše nepokretnosti.

Sumnja, kapetan naše vojske strahova

Strah prolazi, dok se ono što prestanete da živite iz straha ne vraća. Sumnja nas posmatra iz dana u dan i na strateški način podsjeća na situacije u kojima stvari nisu išle dobrim putem. Situacije u kojima smo nehotice povrijedili druge i ismijevali se. Ukratko, sumnja umnožava našu nelagodu do te mjere da počinjemo da sumnjamo u sve što smo ikada učinili.

Ali to nije sve, jer kada se naša malaksalost poveća, sumnja poziva svoju vojsku, onu koja sakuplja strahove i tjera ih da paradiraju. Tada nam slike sveg zla koje bi nam se moglo dogoditi zamagljuju um i sprečavaju nas da kažemo šta zaista želimo.

Ne želimo samo da budemo srećni i tražimo svoje blagostanje, želimo da živimo bez patnje i, iskorišćavajući ovo, sumnja nas ponovo napada. Tako ponovo padamo u strah i krivicu, u nesigurnost koja se udružuje sa sumnjom i zatvara nas svojim lancima.

"Možete pobjeći od svega, osim od onoga što izgubite."
~ Marwan

Tada se nesigurnost pokazuje u punom sjaju, što nas tjera da sumnjamo u sebe i svoje postupke. 

Zbog nesigurnosti gubimo tačku oslonca, samopouzdanje. Gubimo emocionalnu ravnotežu i puštamo korijen na mjestu neprijateljskom prema sebi.

Prizemljujemo se u moguću budućnost koja nije stvarna, čak i ako se ponašamo kao da jeste. Time demonstrirajući da nas naše povjerenje može odvesti daleko, ali da se njegov nedostatak i negativna samoprocijena nastavljaju usmjereni ka svemu što smo mogli da učinimo.

Iz tog razloga, kada se osjećaj krivice pojavi u našim životima, praćen sumnjom i nesigurnošću, usredsredite se na sadašnjost, na stvarnost, jer će vam pomoći da je prevaziđete. Dalje, omogućiće vam da budete najbolja verzija sebe, da povećate svoj potencijal, jer ograničenja prestaju da budu mentalna i postaju stvarna i možete ih prevazići.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/senso-di-colpa-dubbio-insicurezza/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​