Ošo - Ljubav i mržnja

Pitanje: Vi kažete da su Ijubav i mržnja - jedno; ali ja u svijetu vidim više mržnje nego Ijubavi. U isto vrijeme, vi kažete da prosvetljenje nije ni Ijubav, ni mržnja. Govorite li o dvije različite vrste Ijubavi? Kako se to slaže sa vašom porukom Ijubavi?

Ošo: Ljubav i mržnja - su samo dvije strane jedne medalje. Ali sa Ijubavlju se desilo nešto vrlo drastično. Nezamislivo je kako je taj drastičan korak preduzet od Ijudi koji su imali samo dobre namjere u svijetu. Vi nikada ne možete čak ni pomisliti šta je uništilo Ijubav. Ljubav je uništilo neprestalno učenje Ijubavi. Mržnja je još uvjek čista, Ijubav nije. Kad mrzite, vaša mržnja je istinita, a kad volite, to je samo dvoličnost. To se mora razumjeti.

Hiljadama godina su sve religije, političari, pedagozi, podučavali jednu stvar. A ta jedna stvar je Ijubav: volite vaše neprijatelje, volite vaše susjede, volite vaše roditelje, volite Boga. Zašto su na početku započeli sa tim čudnim nizom učenja o Ijubavi? Oni su se plašili vaše istinske Ijubavi. Jer istinska Ijubav je izvan vaše kontrole. Vi ste opsjednuti njome. Vi ne posjedujete nju, vi ste opsjednuti njom. A svako društvo želi da budete pod kontrolom.

Društvo se plaši vaše divlje prirode, ono se plaši vaše prirodnosti. Zato, još od samog početka počinje da vam sječe krila, a najbitnija stvar koja je opasna u vama je sposobnost da volite. Jer ako ste opsjednuti Ijubavlju možete ići čak protiv cijelog svijeta. Mali čovjek opsjednut Ijubavlju, osjeća da je sposoban učiniti nemoguće...

Ovo je veoma suptilno prikazano u svim drevnim Ijubavnim pričama, i niko se još nije zapitao ili komentarisao, zašto se ta činjenica automatski pojavljuje u starim Ijubavnim pričama...

 Od samog detinjstva su vam rekli da volite Boga, koga vi ne znate; nijeste sigurni ni da on postoji. Vaša Ijubav je preusmjerena u smjeru koji je potpuno imaginaran, iza toga ne stoji odgovarajuća realnost. Vaša Ijubav za Isusa nije za Isusa, nego za stvari sa kojima se bilo koji osrednji um osjeća impresioniran. Ako imate imalo inteligencije, možete vidjeti da je to sve besmislica.

 Od samog detinjstva, oni su usmjeravali vašu Ijubav u nestvarne dimenzije. Jedna stvar, što je vrlo lukava strategija, je dati vašoj Ijubavi put, određeni smjer, neke nerealne dimenzije. Zbog toga, da realne dimenzije ne budu privlačne za vas. Čovjek koji je bio učen da voli Boga će osjećati da u Ijubavi sa ženom ili muškarcem je suviše nisko pao. Bog je tamo, daleko gore, na nebu a ovo je običan čovjek, obična žena. Vašoj Ijubavi su tako dali jedan objekt tako nemoguć, da sve što je moguće postaje ispod vas. Čak i ako se, zahvaljujući svojoj prirodi, svojoj fiziologiji, zaljubite neki dio vašeg bića će stalno ponavljati: "Ovo je nešto što nije uredu.". Osjećaćete se kao krivac. To je prva stvar što su uradili sa vašom Ijubavi.


Druga stvar što su učinili to je, kad su vam rekli: "Volite svoju majku. ". Zašto? "Zato što je vaša majka. " Je li to dovoljno da bi Ijubav postojala? Morate li da volite nekog samo zato što je to vaša majka, otac, kćerka, brat ili sestra? Ti odnosi sami po sebe ne mogu stvoriti Ijubav. Oni mogu stvoriti određenu vrstu, poštovanja ona je vaša majka, možete da je poštujete. Ali Ijubav nije nešto sa čim možete upravljati. On je - vaš otac, možete da ga poštujete, on vas je odgojio. Poštovanje - je u vašim rukama, ali ne i Ijubav.

Ljubav je nešto da kada dolazi, dolazi kao ciklon, ona vas okružuje, i drži vas potpuno u svom stisku. Vi više ne postojite. Nešto više od vas, veće od vas, dublje od vas, preuzme vas u posjed. Da biste to izbjegli, vas su učili dvoličnosti u ime Ijubavi: "Voli svoju majku. " samo zbog tog učenja: Voli svog oca. Voli svoju majku. Voli svog brata. Voli svoju ženu. Voli svog muža. Voli svoju djecu - toliko su vam puta ponavljali, nikada se nijeste upitali: "Da li je moguće?"

 Da li je čovjek uopšte sposoban da voli nekoga? To najvažnije pitanje potpuno je zaboravljeno. Ako su vam naredili da nekoga volite, kako ćete to uraditi? Da, možete odigrati ulogu, možete se pretvarati, možete ponoviti lijep dijalog iz filmova koje ste gledali iz romana koje ste čitali. Možete reći lijepe stvari, ali ništa ne proizlazi iz vas. Vi nijeste u Ijubavi, vi samo radite dramu. A tragedija je da većina nas i dalje cio svoj život radi probe, čak ni drame. Vrijeme za dramu nikada ne dolazi samo proba i proba... A čak i ako za neke Ijude i dođe vrijeme drame, ona je takođe nerealna, kao i sve ostalo, jer vaše srce nije u njoj. Ona je mrtva, ona ne diše. U njoj nema ni topline, ni živosti, ni plesa. Vi to radite zato što su vas tako obučili. To je neka vrsta vježbe, gimnastike, pravila ponašanja, izvještačenost to je bilo šta, ali ne i Ijubav. To su načini da se upropasti vaša autentičnost u odnosu na Ijubav.

 Vaše pitanje je da li su Ijubav i mržnja - iste energije. Zašto u svijetu postoji toliko mržnje, a tako malo Ijubavi? To je zato što što vas niko nije učio mržnji. Dakle, mržnja je ostala čista, istinska. Niko se nije brinuo o tome i nije vam rekao kako se mrzi i koga da mrzite. Zato što je mržnja ostala netaknuta od strane vaših roditelja, nastavnika, sveštenika, ima čistoću, iskrenost. Kada vas neko mrzi, možete biti sigurni da vas mrzi. Ali kada vas neko voli, ne možete mu vjerovati. Vi dobro znate da kada mrzite nekoga, to ima ogromnu snagu, i da, kada nekoga volite, te snage nema. Vi se sjećate svojih neprijatelja više od svojih prijatelja. Možete zaboraviti svoje prijatelje, ali ne možete zaboraviti svoje neprijatelje.

Šta se događa? To je zato što je vaša Ijubav iskrivljena, nešto nestvarno, što nije Ijubav, je predano vama. Igrali ste se sa tom igračkom, zvali je "Ijubav" nesvjesni da se Ijubavni potencijal nalazi u vama. Zato, kad volite, volite tako - tako, površno. Samo malo zagrebete, i Ijubav nestaje. A kada mrzite, mrzite iz dna duše. Mržnja nije površna, ona je jako duboka, Ja sam bio iznenađen koliko čistoće ima u vašoj mržnji, koliko istinitosti, prirodnosti, spontanosti. I baš zbog svoje istinitosti, prirodnosti, autentičnosti, čistoće. Vidim u njoj neku Ijepotu koja ne postoji u vašoj Ijubavi. Vaša Ijubav je hokus-pokus. To je razlog zašto u svijetu ne vidite mnogo Ijubavi, a vidite mnogo mržnje Vi slušate previše priča o Ijubavi u svijetu. Svako voli svakog, svi govore o Ijubavi ali sve to je samo priča: bla, bla, bla. To je tako svugdje u svijetu.

Svi govore o Ijubavi, prelijepi dijalozi, ali u stvari, vi svugdje vidite mržnju. Religije mrze jedna drugu. Nacije mrze jedna drugu. Političke partije mrze jedna drugu. Klase mrze jedna drugu. samo pogledajte i bićete iznenađeni koliko je izvora koji siju mržnju… I svakih deset, dvanaest godina trebate svjetski rat zbog toliko mnogo mržnje koja se i dalje sakuplja. Svakoga dana nastavljate da ispoljavate mržnju, koja se i dalje nagomilava toliko mnogo da svakih deset - dvadeset godina ona eksplodira u svjetski rat. U tri hiljade godina u svijetu je bilo pet hiljada ratova.

Ko je odgovoran? Dobročinitelji koji vas neprestano, uče Ijubavi, Ijubaznosti, samilosti... Niko vas ne uči mržnji, a ona i dalje postoji, i to mnogo jača energičnija, mlađa i svježija. Ja bih volio da dođe taj trenutak kada vas niko ne uči ni o Ijubavi. Treba da vas ostave na miru. Vama se treba reći da budete mnogo više svjesniji o svemu što vam se događa, Ijubavi ili mržnje nije važno. To što je važno, je da ako mrzite mrzite svjesno. A ako volite volite svjesno. Ako bih vas ja učio ne bih vam rekao koga da volite, kako da volite. Sve je to besmisleno. Ljubav - je vaš suštinski kvalitet. Vi ste rođeni sa time isto kao što i mržnja postoji u vama.

Ja ću vas učiti da budete svjesni prije nego što vam se bilo šta dogodi Ijubav ili mržnja gnjev, strast, samilost.. bilo šta.. samo budite svjesni neka se sve ukaže iz vaše svjesnosti. A čudotvorstvo svjesnosti je da ništa ne kažete i ništa ne uradite, a da se jednostavno sve što je ružno u vama pretvori u sve što je lijepo. Svijesnost je transformišuća snaga.

Na primjer, ako ste svjesni gnjeva on će nestati. Ako ste svjesni Ijubavi ona će postati jača. Ako postoji mržnja i vi budete svjesni toga ona će nestati, isčeznuće. Ubrzo ćete otkriti da je taj oblak mržnje nestao i umjesto toga sasvim suprotno svojstvo sačinjeno od mješavine: samilosti, Ijubaznosti, Ijupkosti je ostalo iza, nalik nekoj aromi. Za mene to je kriterijum: sve što se produbljuje u vašoj svijesti je vrlina sve što nestane iz vaše svijesti je prestup. To je za mene kriterij.

Ja ništa ne označavam kao grijeh, vrlina, ispravno, pogrešno, radnje nemaju takve osobine. To je vaša svijest. Samo pokušajte i bićete jednostavno iznenađeni, da u vama postoje stvari koje ne mogu opstati ispred svijesnosti, one jednostavno nestanu. Svjesnost djeluje skoro kao magija. To što ja govorim  možete iskusiti. Ja vam ne kažem da povjerujete u to jer vjerovanje neće pomoći. Vi treba da eksperimentišete sa tim. Vi treba da vidite od raznih stvari u vama, šta će ostati a šta nestati. Samo vi možete otkriti šta je ispravno a šta pogrešno za vas. Potom održite tok svijesti kroz sve vaše djelovanje, i više nećete naći u svom životu ni mržnje, ni gnjeva, ni zavisti.

Ne, to ne znači da ste to odbacili, da ste to potisnuli, da ste se nekako oslobodili toga, da ste uradili nešto protiv toga. Ne, vi nijeste uradili ništa vi to nijeste čak ni dotakli. U tom je Ijepota svijesnosti: ona ništa ne potiskuje. Ali postoje stvari koje se jednostavno tope pri svjetlosti svjesnosti. A postoje i stvari koje postaju snažnije, cjelovitije, dublje, još jače: Ijubav, samilost, dobrota, prijateljstvo, razumijevanje.

Do danas, sve religije su usmjeravale pažnju Ijudi na akcije i na njihovo označavanje: To je loše, to je dobro, to morate uraditi, to ne smijete uraditi. Ja želim da promijenim cijeli naglasak. Postupci nemaju ništa sa dobrim ili lošim. Odlučujući faktor ste vi i vaša svjesnost. Bilo koji postupak urađen svjesno, može biti lijep; potpuno isto djelo izvršeno bez svijesnosti, može biti ružno. Iste radnje u jednoj situaciji mogu nestati zbog svijesti, a u drugoj situaciji mogu postati temeljnije, jače.

Dakle, nema nekog fiksnog kvaliteta; u bilo kojim postupcima, i bilo kojim emocijama, sve zavisi od hiljadu i jedne stvari. No, vaša svjesnost, vas obavještava o svemu, ne trebate biti zabrinuti. To je isto kao svjetlost u kojoj sve postaje jasno, to možete vidjeti.

 Jedan zen monah tokom cijelog svog života, stalno je bio u zatvoru.. Bio je veliki majstor, imao je na hiljade učenika. Čak i sudije su ga voljeli, poštovali ga. I oni su ga pitali: "Zašto radite takve čudne stvari? Mi ne razumijemo to je izvan našeg poimanja ". On je krao razne sitnice svojim učenicima. Naravno, po zakonu morao je da bude kažnjen. Sudije su rekli: "Znamo da je tu nešto drugo. " Inače, zašto bi krao u nekoga jednu cipelu? Beskorisna je, ne možete je koristiti, i sada Vas moramo poslati dva mjeseca u zatvor. Zen majstor je bio veoma srećan, kada je to čuo, a znao je i reći sudijama: "Zar me možete poslati malo duže? Jer svejedno, čim izadem, opet ću to učiniti, i moraćete me ponovo poslati u zatvor. Zašto me ne bi sada poslali na duži period i spasili me od potrebe da radim sve ovo? "

Tako na kraju, kada je umirao, njegovi učenici su ga pitali: "Sada nam dozvoli na kraju da saznamo jer nećemo imati više nikada takvu priliku. Koji je razlog što si krao stvari koje nijesu imale nikakvog značaja za tebe? Uvijek smo bili spremni dati ti sve što si želio, ali ti nikada nijesi pitao, nikada nijesi tražio ništa.

 On se nasmijao i rekao: "Pravi razlog je ja sam želio da budem u zatvoru što je moguće duže, jer postoji tri hiljade Ijudi u zatvoru i ja sam pronašao kod tih tri hiljde Ijudi više nevinih, prirodnijih Ijudi, nego što sam mogao naći van zatvora. Van zatvora ima puno majstora i mnogo religija, koje rade svoj posao. Ali, niko ne vodi računa o ovim nesrećnicima. Kad sam bio u zatvoru, ja sam ih učio meditaciji. Ja sam ih učio kako da budu svjesni. Zatvor je postao manastir. Mi smo ga potpuno promijenili. Svi zatvorenici su meditirali. Zatvorski čuvari nijesu to primijetili jer su zatvorenici jednostavno sve to radili sa sviješću. Oni su nastavljali da obavljaju isti posao kao i ranije: ako se sjeku drva, tada sjeku drva; ako se lome stijene, tada lome stijene; ako se pravi put, tada prave put. Oni su radili sve kao prije, ali sa jednom velikom razlikom.

Sada najbolji manastir koji ja znam - je zatvor, u koji sam ja stalno išao, jer u zatvoru su Ijudi koji su osuđeni da tu žive dvadeset, trideset godina. Sada, to je velika prilika. Trideset godina, oni mogu razmišIjati bez ikakve smetnje spoljašnjeg svijeta. Gdje sam ja mogao naći takve Ijude? I ja sam izuzetno srećan, što nakon sebe ostavljam u ovaj zatvor, nit koja će trajati vjekovima. Ovaj zatvor uvijek će biti poseban. Ko god da tamo dođe, sigurno će meditirati jer će neki starosjedioci uvijek biti tamo. "

Sada, gledajući na to spolja, čovjek koji je krao radio nešto pogrešno, i čovjek koji je stalno išao u zatvor, bio osuđivan iznova i iznova, je svakako kriminalac. No, ako pogledate na čovjekovu svijest i djelo, koje je izašlo iz ove svijesti, to je nešto potpuno drugo.

 Nikada nikome ne sudite po njegovim djelima, jer suština nije u djelu, nego u svijesti, sa kojom je urađeno to djelo, Ali svi mi sudimo po djelima, jer djela su dostupna izvan, kao objekat. Svijest ne znamo.

 Ovo se desilo u Zen manastiru... postojala su dva krila, levo krilo i desno krilo. Manastir je tako izgrađen. Pet stotina monaha je živjelo u jednom krilu, pet stotina u drugom krilu, a majstorova kuća je bila u sredini. Majstor je imao mačka veoma lijepog mačka, i svi učenici su veoma voljeli mačka. Ali jednom je došlo do svađe, jer su monasi iz lijevog krila htjeli mačka imali su neki parti, neku zabavu a monasi iz desnog krila nijesu bili voljni da im daju mačka u to vrijeme. Mačak je postao stalni uzrok svađa i razdora...

Jednog dana majstor je pozvao sve učenike i zatražio od njih da donesu mačka. Rekao im je: "Vi svi volite mačka, ali on je samo jedan.". Potom je rasjekao mačka na pola to je bio šok, za sve učenike i rekao im: "Sada možete vi imati pola, a možete i vi imati pola. Sada više nema svađe u ovom manastiru. "

 Nastala je tišina. Oni nijesu mogli da shvate da je tako nenasilan čovjek mogao posjeći mačka na dva dijela. Svi su se pitali, zabrinuli i mislili o tome. Priča je došla do Kralja, koji je takođe bio učenik majstora. On nije mogao da zadrži svoju radoznalost, došao je sjutradan. Pitao je: "Čuo sam da ste ubili svog mačka koga ste najviše voljeli? "

Majstor je rekao: "Nijesam ubio mačka, ja sam ubio konflikt i svađu, koja je rasla svaki dan i izmakla kontroli. Ove budale ne bi razumjele to, da nijesam preuzeo drastičan korak. Nijesam ubio mačka, jer niko ne umire. Ovaj mačak je oslobođen tijela, zbog tih budala. A u svakom slučaju on bi umro; već je živio dovoljno dugo, možda bi još poživio godinu, najviše dvije. Dakle, prije nego sam ga ubio, ušao sam u stanje potpune tišine i svjesnosti, i zapitao se: Šta je to što bi ovaj siroti mačak učinio za dvije godine? Ništa. A za dvije godine ove budale će učiniti mnogo. Nijesam ubio mačka iz bijesa, Nijesam ubio mačka iz mržnje. Voleo sam ga i sada ga volim još više jer mi je pomogao da riješim problem. A to je bio dobar šok za te budale, jer bez šokova njihovi umovi ne funkcionišu. S vremena na vrijeme morate ih pogoditi. "

I naravno od tog događaja od toga dana, sve vrste svađa su jednostavno nestale, jer su učenici postali svjesni, da je ovaj čovjek opasan. On može ubiti nekoga; ako svađa postane suviše opasna, Svi sporovi su prestali. I kralj je bio apsolutno zadovoljan. Rekao je: "To je bilo oduvijek vaše učenje, da nije bitno djelo, nego svijest. Možemo samo da vidimo djelo; ali mi ne znamo s kakvom svijesti, si to uradio. To je samo poznato tebi. Ko smo mi da o tome sudimo?"

Nikad ne sudite nikome po djelima. Sačekajte. Pokušajte da saznate stanje njegove svijesnosti u protivnom ne sudite upošte. Sigurnije je ne suditi. A u vezi vas samih, ne zaboravite, šta god da radite, imajte samo jednu stvar u vidu, da to radite sa potpunom svijesnosti. Tada vam ja dajem apsolutnu slobodu. Nijedna religija vam ne dozvoljava slobodu. Ja vam omogučavam potpunu slobodu. Nijedna religija vam nije dala odgovornost za samog sebe, nijedna religija vam ne daje pravo da odlučite šta je ispravno, a šta nije ispravno. Ja vam dajem to pravo, tu odgovornost. Jer po meni sve proizlazi iz jednog izvora iz svijesnosti.

 Pitanje kaže da ja govorim o Ijubavi, moja poruka je o Ijubavi, i da sam takođe rekao da prosvjetljeni čovjek nema ni Ijubavi ni mržnje.

 Sada, umesto da me pitate, vi ste dovoljno zreli da riješite jednostavne stvari. To je tako jednostavno: kada se kroz svijesnost sva energija mržnje pretvara u Ijubav to je potpuno nov fenomen koji treba novo ime. Ali, šta da se radi? Jezici su siromašni pa moramo da koristimo iste riječi, dajući im različita značenja, definicije.

Moja poruka Ijubavi nije poruka te Ijubavi koja je suprotna mržnji. Moja poruka Ijubavi je o toj Ijubavi koja je u stanju da apsorbuje mržnju u sebe i da je transformiše. Sada, se postavlja pitanje da ako nema više mržnje, kako i zašto ovu novu energiju treba zvati Ijubav? Ljubav, u našim glavama, je nešto suprotno mržnji. Sada, Ijubav nema suprotnost. Zato, s vremena na vrijeme ja vas podsjećam da prosvjetljeni čovjek nema ni Ijbavi ni mržnje. To negira postojanje, vaše Ijubavi ili vaše mržnje. Ljubav i mržnja kao suprotnosti, kod njega ne postoje. To ne znači da je on ravnodušan, iako vam može tako Izgledati. Zato ja govorim o siromaštvu jezika. Ako prosvjetljeni čovjek nema Ijubavi, ni mržnje, to znači da će biti ravnodušan, neutralan. Ne, to ne znači to. On ima novi vid Ijubavi, novi kvalitet Ijubavi, koja nije suprotna mržnji.

 Sada, ne postoji riječ za to; zato ja moram da kažem da on nema ni mržnje, ni Ijubavi kakvu vi imate, ili moram da kažem da je njegova Ijubav potpuno novi vid Ijubavi; To je Ijubav koja je bliža saosječanju nego strasti, koja je bliža povezanosti nego odnosu; Ijubav koja više daje ne tražeći ništa za uzvrat za razliku od vaše tzv. Ijubavi, koja je pogodba gdje svaka strana pokušava da dobije više, a daje manje.

 Prosvijetljeni čovjek jednostavno daje. To ne znači da on želi da dobije nešto od vas, ne morate ništa da mu date. Šta vi imate da mu date? On daje zato što ima previše da da, on je prepun. On daje, jer je on kao kišni oblak, koji je toliko pun kiše da je mora izliti. Nije bitno gdje, na koga: na stijene, na dobru zemlju, na bašte, na okean... to je savršeno nebitno. Oblak se jednostavno želi osloboditi tereta.

Prosvijetljeni čovjek je baš kao i kišni oblak. On vam daje svoju Ijubav, ne da bi dobio nešto zauzvrat. On je dijeli i zahvalan vam je što ste mu dali tu mogućnost; što ste bili dovoljno otvoreni, dostupni, osjetljivi; da ga nijeste odbili kada je bio spreman da izlije sve svoje blaženstvo na vas; što ste otvorili svoje srce i dobili onoliko koliko ste mogli u okviru vaših mogućnosti.

Svijet može da bude pun Ijubavi, te Ijubavi o kojoj ja govorim. I samo takva Ijubav može transformisati mržnju u svijetu. A ne Ijubav kojoj su vas učili. Ona nije stvorila svijet sa više Ijubavi, stvorila je svijet sa više mržnje. Napravila je vašu mržnju vjernijom i još vjerodostojnijom, a vašu Ijubav još dvoličnijom.

Ja bih želio da svijet bude pun Ijubavi. Ali zapamtite, da ova Ijubav nema suprotnost. To je jednostavno zato što ste u stanju da unutar sebe, pomoću svjesnosti, transformišete vašu mržnju u Ijubav. Čak i kad kažem da možete da transformišete nije ispravno. Ali šta možete učiniti s ovim jezikom? Šta god da kažete, nešto je pogrešno u izrečenom, nešto bude pogrešno u izgovorenom.

Činjenica je, da svjesnost sama transformiše vašu mržnju u Ijubav, ne transformišete je vi. Vaš posao i zadatak je samo da budete svjesni. Ne dozvolite da se išta dešava u vašem životu bez svjesnosti. Ja vam dajem najjednostavniju i najprirodniju religija koja je moguća. Zato kažem da je prva i poslednja pošto se ne može više uprostiti. Ne postoji ništa više ispod svesnosti. Došli smo do najdubljeg korjena. Nemoguće je ići dalje i dublje u svjesnost. To je sve.

 Samo produžite da radite sve to što ste radili, ali budite svjesni. Neka svjesnost bude konstantna da nijedan postupak ne prođe bez svijesti. Za to će biti potrebno malo vremena. Svaki dan ćete propustiti mnogo toga; "Kasnije ću se sjetiti" "Bože moj. Opet sam zaboravio!" No, to nije nešto da biste brinuli. Nemojte se brinuti o tome, inače ćete propustiti nešto drugo. Ono što je prošlo, prošlo je. Ne gubite ni jedan trenutak na to. Dobro je da ste se sjetili. Koristite to sjećanje da budete svjesni sada svega što radite.

Dakle, mnogo puta ćete zaboraviti, Mnogo puta ćete se sjetiti. Polako, polako čete zaboravljati manje, sjećati se više. I jednog dana dogoditi će se to... kad bilans sjećanja bude viši od bilansa zaboravljanja, kad god sjećanje preteže u odnosu sa zaboravljanjem, odmah dolazi revolucija, transformacija. Odjednom ste potpuno drugačiji čovjek, novi čovjek je rođen.

I taj novi čovjek će vidjeti cio taj svijet novim, pošto će imati svježe oči sa novim kvalitetom vida, nove uši da čuje na nov način, nove ruke, da osjećaju i dodiruju stvari na nov način. I jedan čovjek takve svijesti počinje da pokreće proces svijesnosti u drugima. Sa nekim naporom, ne treba učiniti ništa, za pokretanje ovog procesa. To djelovanje, je naše nedjelovanje. On treba samo da nastavi da živi na svoj način, da bude na svoj način, i tada počinje dešavanje samo po sebi. Njegova prisutnost na neki način započinje nešto u Ijudima koji dolaze blizu njega... podizanje nove energije, početak novog plamena. On ne radi ništa, takođe ni druga osoba ne radi ništa: to se događa samo. Sve što je potrebno je malo bliskosti, prijateljstva.

U tome je zadatak majstora da okupi prijatelje oko sebe. Nema cilja koji treba postići, nema posebne aktivnosti koje treba da uradi. Zadatak majstora je samo da bude dostupan. Nikad se ne zna kada je neko na granici odakle skok može da se dogodi. Nikad se ne zna u kom trenutku je neko otvoren, i samo pogled u oči majstora, gest njegovih ruku, i stvari nikada neće biti više iste. Ali sve su to nepredvidivi trenuci, pa se mora mirno i svjesno čekati.
 
Najviše što možete da uradite je: ne stvarajte barijere, ne stvarajte smetnje, nemojte se držati kruto, udaljeno. Budite opušteni... priđite bliže. Nemate što izgubiti - možete samo dobiti.

Prevele: Beba Muratović i Zora Novak  -  bebamur.com

Ljubav i mržnja - Dvije strane iste medalje from bebaR on Vimeo.