Ošo - Promatrati i čekati

Pitanje: Postoji konfuzija u meni i ona se vraća iznova i iznova. Poruka koju sam dobio od Vas je opustiti se u sebi sve više i više, promatrati i čekati. No, ja takođe osjećam hitnost da se probudim sada. I onda drugi dio mene vrisne: "Ali kako?" Šta treba da uradim? Trebam li se "probiti" kroz ovaj zid? Možete li mi ovo pojasniti?

Ošo: Masti, um je konfuzija, nijeste vi u konfuziji. I ne postoji način da um ne bude u konfuziji. Sama struktura uma je zasnovana na konfuziji. Um je dualan. On je uvijek podijeljen. Ne postoji ni jedna pozicija sa kojom se um slaže u potpunosti. Polovina uma će se složiti a pola uma se neće složiti i šta god da izaberete, vi ste izabrali jednu polovinu. I drugi dio će se sveti za to.

 Neizabrani dio, odbačeni će čekati svoju šansu i pokazati vam da to što ste izabrali je pogrešno. Nebitno je koji ste dio izabrali. Izbor sam po sebi nije u redu.

 Dakle, prvo što treba razumjeti je da ne postoji um koji može postojati bez konfuzije. Jedan veoma obrazovan američki rabin, Joshua Liebman, je napisao knjigu " Mir uma". To je jedan od njegovih bestselera, Liebman je dobar pisac, knjiga je dobro napisana. Napisao sam mu pismo: "Da li ste ikada razmišIjali o tome, da mir uma nikada nije postojao? Mir uma je istinski nemoguć. Mir se dešava samo tada kada uma nema, to nije mir uma, to je mir izvan uma. "

 To nešto nalik lotosovom cvijetu: lotos raste u blatu i vodi, to je čudo prirode da se iz prljavog blata i vode rađa jedan od najljepših cijetova u postojanju. No, blato i voda nijesu lotosov cvijet. Lotosov cvijet cvjeta samo kada je biljka lotosa izašla izvan blata, iznad vode, prevazišla ih tada se on otvara suncu, nebu, i otpušta svoj miris vjetru. lako dolazi iz blata, on nije više blato. To je - transcendencija.

 Um je pun blata: Tamo su nagomilane sve vrste važnih i nevažnih misli. To je gomila, gdje se toliko fragmenta misli bore jedni sa drugima da se to možete nazvati bojnim poljem. Um ne može da bude u miru. Ali, vi možete prevazići um zato što vi nijeste um. Možete preći u novo stanje i postati lotosov cvijet. A tamo je mir, tamo je Ijepota, tamo je blaženstvo, i sve o čemu ste oduvijek sanjali a nikada ne iskusili...

Ja ću pročitati vaše pitanje: "Postoji konfuzija u meni i ona se vraća iznova i iznova. " Dok ne riješiš situaciju, biće uvijek u tebi, ne mora da se vraća. Jednostavno, kad god ste slobodni, izlazi na površinu. Konfuzija se ne pojavljuje i nestaje, ona je ugrađena u vaš um.

" Poruka koju sam dobio od Vas je opustiti se u sebi sve više i više, promatrati i čekati. " Poruka ostaje ista, jer je to jedini način da se prevaziđe um. Posmatrač je uvijek iznad uma. Posmatrač nikada nije dio uma. Um je kao TV ekran po kojem plutaju misli, snovi, mašta, projekcije, želje, i još hiljadu drugih stvari. Posmatrač nije na ekranu, on sjedi u publici. No, problem nastaje kada se posmatrač identifikuje sa nečim na filmskom platnu. Mora da ste ponekad vidjeli sami sebe uplakane, ponekad nasmijane, ponekad ste bili tužni... a vi savršeno znate da ne postoji ništa na ekranu. On je prazan, a sve što vidite je samo projekcija, to je samo film koji je projektovan, na ekranu, pomoću svijetla.

Čuo sam priču da kada se prvi put pojavio nijemi film, prva projekcija je bila u Londonu, i jedan čovjek gledao je film, jutarnju projekciju. Nakon projekcije, svi su otišli, ali on je ostao. Menadžer mu je prišao i rekao: "Projekcija fima je završena. " A on je odgovorio: "Želim takođe da vidim i drugu projekciju. " Manadžer je rekao: "U čemu je stvar? Vi ste već vidjeli film. " On je odgovorio: "To nije vaš posao. Evo novac za ulaznicu. Ja ne idem. "

Vidio je film po drugi put. Menadžer je pomislio: "Šta će se desiti posle druge projekcije?" Vratio se ponovo u salu, gledaoci su otišli, a čovjek sjedi na svom mjestu, jer je trebala biti još treća projekcija. Menadžer je rekao: "Da li želite da vidite i treću projekciju? " On je odgovorio: "Da. Evo novac. "

Menadžer je rekao: "Ali vi ste već dva puta vidjeli film?" On je rekao, "Ti ne razumiješ ništa. Postoji scena u kojoj se prelijepa žena svlači. Ona samo što ne ostane gola i skoči u lijepo jezero da pliva. No, u tom trenutku prolazi voz, i voz zatvara vidik, a kada je voz prošao, žena je već potpuno u vodi. " Menadžer je rekao: "Ali i dalje ne razumijem u čemu je poenta. ". Čovjek odgovara: "Stvar je u tome, da će voz jednom morati zakasniti!"

 U umu ovog čovjeka filmska projekcija je postala stvarnost. On se poistovjetio s filmom. Za njega, to nije više film, on je dio toga. On ne čeka, on ne promatra, on učestvuje.

Ovo se desilo u Indiji jedan veoma učen čovjek, Ishwar Chandra Vidyasagar bio je pozvan na premijeru drame. Govorio je prije premijere i naravno sjedio je u prvom redu gledališta. U drami postoji jedan lik veoma podmukao čovjek, ružan i odvratan, on prati lijepu ženu, uznemiravajući je na sve moguće načine. I jednog dana vidi ženu kako sama ide stazom koja vodi kroz gustu šumu. On koristi priliku, hvata ovu ženu i pokušava da je siluje.

Ovdje je Vidyasagarovom strpljenju došao kraj. Vidyasagar je potpuno zaboravio da je to dramska prestava. On je skočio na scenu, skinuo jednu svoju cipelu, i počeo tući sirotog junaka, glumca. No, glumac se pokazao mudriji od Vidyasagara.

On je sa velikim poštovanjem uzeo cipelu u svoje ruke, dodirnuo cipelom glavu, i rekao Vidyasagaru: "Ovo je moja najveća nagrada. Dobio sam mnoge nagrade u životu, ali ovo je moja najveća nagrada. Ja nikad ne bih pomislio da čovjek vaše razboritosti može prihvatiti pozorišnu predstavu za stvarnosti. "

Vidyasagar kao da se probudio iz sna. Rekao je: "Žao mi je, ali moje emocije su eskalirale, i kada sam vidio da namjeravate silovati ženu nijesam mogao odoljeti iskušenju da vas spriječim. To je bila moja moralna obaveza, Potpuno sam zaboravio da ovo nije stvarno silovanje, da je to samo igra. "

 Vidio sam sam ovu cipelu u porodici tog glumca, čuvaju je u prelijepoj staklenoj kutiji. Ona je postala dio istorije. Sada, mora biti da živi cetvrta ili pete generacija ove porodice, i oni kažu: "Ovo je naše najdragocenije blago. Jedan od naših predaka dobio je ovu nagradu iz ruku samog Vidyasagara. ".

 Nema sumnje to je dokaz da je čovek bio savršen glumac: Uspio je da stvori atmosferu da se Vidyasagar identifikuje i zaboravi da je to samo drama i da je tu došao da gleda, a ne da učestvuje u njoj.

Ovo se konstantno dešava u vašem umu. Cijela konfuzija je zbog toga što vi uskačete u dramsku predstavu uma, a to je samo ekran. Kažem vam ponovo i ponovo, da treba samo promatrati. Svaka drama ima svoj kraj, i nijedna misao u umu ne ostaje dugo.

​I ako možete da budete oprezni i ne postanete žrtva vaših misli, vremenom sve manje i manje misli će se kretetati po ekranu. A kada vaše posmatranje postane savršeno, ekran postaje prazan. Kada budete htjeli da prisustvujete nećete imati čemu prisustvovati.

Konfuzija je uzrokovana tim što ste se poistovjetili sa svojim mislima to vas spušta dolje, unutar uma; u suprotnom vaš unutrašnji posmatrač je daleko iznad njega. A jedini način da se postigne mir je ostati u centru svojih opažanja. Ne postoji takva stvar kao mir uma. Mir može biti samo jedan, i samo tada kada nema uma. Kada samo postoji posmatrač i nema šta da gleda, odjednom sve postaje mirno i tiho.

Zato ja opet ponavljam, Masti: Opusti se, promatraj, i strpljivo čekaj. Ali vi kažete: "No, ja takođe osjećam hitnost da se probudim sada. ". To je upravo ono na što sam ja mislio kad sam rekao: uskočiti na scenu i postati učesnik drame.

Posmatrač uvijek boravi u sadašnjem vremenu. Posmatrač ne zna drugo vrijeme ni prošlost, ni budućnost, već samo sadašnjost. Za posmatrača sve je koncentrisano samo u sadašnjem trenutku. Imaginaciji je neophodna budućnost, memoriji je potrebna prošlost, posmatrač ne zamišIja i ne pamti. On je uvijek u sadašnjosti.

I vaša hitnost samo je drugo ime za nestrpljenje. Vi samo krijete svoju nestrpljivost iza lijepe riječi, hitnost. Šta je to hitnost? Ne možete prisiliti stvari da se dese prije njihovog vremena. Proljeće će doći i cvijeće će cvjetati, ali ne možete prisiliti proljeće da dođe ranije. Kiša će doći, oblaci će pokriti nebo, zemlja utoliti žeđ za vlagom, ali ne možete prisiliti da se to dogodi.

​Morate da budete strpljivi. I ljepota je u tome, da što ste strpljiviji, tim prije dolazi proljeće. A ako možete da budete apsolutno strpljivi, u ovom trenutku može da dođe proljeće. Vaš hitnost stvara vam probleme jer stvara u vama sve više i više konfuzije čini vas zabrinutijim, ishitrenim.

Ja mogu to da razumijem, sva Zapadna tradicija uči vas samo jednoj stvari, a to je brzina. Čuo sam priču o pilotu koji je bio zaljubljenik letenja. On je pozvao svoju prijateljicu da lete. Letio je punom brzinom, maksimalnom. Devojka se malo uplašila, na kraju je pitala: "Gdje idemo?". Piiot je rekao: "Ne postavljaj nepotrebna pitanja. Pravo pitanje je, da li letimo maksimalnom brzinom. Koga briga kuda idemo? Letenje je prelijepo samo po sebi. ".


Brzina je postala problem jer vjekovima na Zapadu um se programira da se stvari rade brzo: "Ne budite lijeni, budite efikasni. ". Sve ovo je stvorilo haos u umu. Svako pokušava da postane bogat koliko god je moguće, i prirodno da ako se želite brzo obogatiti onda morate da pronađete neki nemoralan način. Može se zaraditi novac na heroinu. Svi zapadni vjerski lideri su protiv narkotika, ali oni ne razumiju da ideja o brzini, da svako treba da bude dovoljno brz... a milioni se bore za isto mjesto, prirodno postoji konkurencija, postoji zavist, postoji nasilje. Sve to je nevažno, sredstva nijesu bitna, treba brzo postići cilj, ili moćan položaj ili postati poznat širom sveta, ili imati sve moguće bogatstvo.

 Ali ovo drveće oko nas ne raste nestrpljivo. Njegov rast je pun milosti, strpljenja, povjerenja. Ne postoji nigdje drugo žurbe osim u vašem umu. Ako zaista želite biti u stanju mira i radosti, morat ćete zaboraviti svoje stare navike za postizanje nečega brzo, u žurbi.

 Vi kažete: "A zatim jedan dio mene vrisne: "Ali kako?" Hitnost, naravno, stvara pitanje: "Kako?" Ako je potrebna brzina, potrebna je i tehnologija. "Kako" - označava tehnologiju. Meditacija nije nusproizvod neke tehnologije. Ona ne zahtijeva nikakvu tehnologiju. Njoj nije potrebno nikakvo "Kako?". Njoj samo treba sada. I u meditaciji vi ne idete nigdje. Vi ste jednostavno prisutni, opušteni, potpuno usredsređeni na sebe. Sve se zaustavlja. Za ovo, nije potrebno znati "kako".

No, budući da jedno pitanje vodi do drugog, hitnost stvara pitanje "kako" a onda slijedi pitanje: "Šta treba da uradim? Trebam li se probiti kroz ovaj zid? " Ne postoji zid, to je naša nesvjesna konfuzija. Na neki način, dajemo joj izgled nečeg razumnog.

Jedan pijanica dolazi svojoj kući jedne večeri. Njegova supruga je već umorna, svaki dan kod njih je svađa usred noći, i svi susjedi se žale. A čovjek neće ništa da promijeni. Dakle, ona mu daje ključeve od kuće i kaže: "Nemoj da me budiš, i ne pravi buku, jer su komšije veoma Ijute. Oni žele da nas izbace. Zato tiho otvori vrata i legni u svoj krevet. "

On se vraća kući usred noći, potpuno pijan. Njegove ruke se tresu, tako da drži bravu, ali da stavi ključ u bravu je problem. Nikako ne može da pogodi metu. Rekao je: "Ovo je čudno. To se nikada ranije nije desilo; vjerovatno je zemljotres, cijela kuća je u takvom stanju - trese se. " Ne, nije stvar u njegovim rukama, nije stvar u tome u kakvom je stanju on sam. Ne, to je cijelu zemlju zahvatio jak zemljotres i kuća se kreće, zato se brava kreće.

Policajac ga je vidio sa ulice. Nasmijao se. Prišao mu je i rekao: "Mogu li Vam pomoći". Čovjek je odgovorio: "Bilo bi dobro ako bi mogli da mi pomognete. Samo pridržite kuću za trenutak, tako da mogu da stavim ključ u bravu. " Policajac je rekao: "Bolje je da mi date ključ, da ja otključam bravu. ".

Nije imalo smisla raspravljati sa njim da se kuća ne trese, da nema nikakvog zemljotresa, da je on jednostavno pijan, apsolutno nesvjesan. On je ušao u kuću veoma oprezno jer supruga je rekla... A kad god je pijanica u blizini svoje supruge, pola njegovog pijanstva nestaje. Supruga je najbolji lijek... ništa ne pomaže, ali blizina supruge je dovoljna. Supruga je hrkala u svojoj sobi. Sjetio se šta je rekla: "Ne stvaraj nikakvu buku. ". Zato je tiho ušao u kupatilo, tada se veoma iznenadio jer je cijelo njegovo lice bilo izgrebano, a na nekoliko mjesta krv je curila. Tada se sjetio da se na putu kući tukao sa drugim pijanicama. Zato je pokušao da nađe neku kremu da je stavi na lice. U suprotnom, supruga će mu ujutro napraviti probleme.

 Dakle, veoma pažIjivo i smireno, nanosio je kremu na svaku ogrebotinu. I veoma zadovoljan, otišao u krevet. Ujutru čuje vrisku supruge iz kupatila: "Ko je zamazao moje ogledalo, i uništio svu moju kremu? Ko je slikao kremom po ogledalu? " On je rekao: "Bože moj... ". Mislio je da je stavlja kremu na svoje lice, a stavljao ju je na svoj odraz; zamazao ogledalo kremom.

 Nesvjesni um nastavlja sve vrijeme da nešto radi i stvori probleme. Ne postoji zid, kroz koji treba da probijete. U stvari, samo želite nešto probiti, jer ste u žurbi. I zato što želite da se probijete, morate da zamislite zid, to je vaša mašta. Samo pokušajte da se smijete svojoj mašti, svojoj žurbi, jer to nije način da se događa Meditacija.

Smijte se, opustite se, i samo budite u ovom trenutku - promatrajte sve šta se dešava, unutar ili izvan vas, u spoljašnjem svijetu, ili u svom umu. Vi ste daleko od svega, samo čista promatračka svijest.

 Vi me pitate: " Možete li mi ovo pojasniti?" Nema ništa da se pojasni. Samo jedna stvar vas uznemirava: vaša ideja da treba da se postigne nešto što je brže moguće. Ali, meditacija nije to, što treba postići ona već postoji. Nju samo treba pronaći, otkriti. A otkriće zahteva samo jedno: biti tihi posmatrač. Samo se predajte smijehu tako da se možete opustiti. Nemojte biti ozbiljni, meditacija nije ozbiljna stvar. Ne pokušavajte da budete svetac. Meditacija nema ništa zajedničko sa pobožnim egoizmom. Meditacija je isto tako jednostavna kao rast drveća, cvrkut ptica u okolini.

Jedne noći u Vašingtonu, kada je Nikson bio predsjednik, pao je snijeg. Kada se predsjednik ujutro probudio, pogledao je kroz prozor i vidio prekrasan sniježni pokrivač koji je prekrio travnjak Bijele kuće. On se trgao iz svog lijepog sanjarenje kada je primijetio, žuti natpis u snijegu na travnjaku, "Dik Nikson je šupak".

 Predsednik je bio bijesan, pozvao je predstavnike FBI-a i CIA-e. "Želim da se uradi analiza urina" naredio im je. "I želim da saznam ko je krivac odmah, bez odlaganja ovo je prioritet. "

 U ranim popodnevnim satima predstavnik ove dvije agencije, došao je da podnese izveštaj Niksonu. On je rekao: "Gospodine, testirali smo urin i znamo ko je to učinio. Medutim, postoji jedna dobra vijest i jedna loša. Koju želite da čujete prvo?

"Ah, ne," rekao je Nikson. "Pretpostavljam da je bolje da prvo čujem dobru vijest. "

" Dobro,gospodine", rekao je predstavnik "Analizirali smo urin i on je Henrija Kisindžera. "

"Ah, ne," povika Nikson, a onda je odjednom  shvatio "To je dobra vijest? Šta onda može biti loša?
​
"Da je rukopis vaše supruge" rekao je on.


 Prevela i obradila: Beba Muratović  -  bebamur.com
​

Ošo - Promatrati i čekati (1987) from bebaR on Vimeo.