Otac koji odgovara na sinov plač, koji ga ljulja, menja pelene i uči ga prvim riječima, ne "pomaže" majci, on vrši najlepšu i najodgovorniju ulogu u svom životu: ulogu oca. Svakako je riječ o nijansama jezika koji nas poput skrivene zamke vrlo često obmanjuju i protiv kojih moramo početi da se borimo.
Danas, i na naše iznenađenje, i dalje čujemo mnoge ljude koji naglas izgovaraju tipične fraze poput „suprug mi pomaže u kućnim poslovima“ ili „pomažem supruzi da čuva djecu“. To je kao da zadaci i odgovornosti kuće i porodice imaju specifičnu pripadnost, prepoznatljiv znak povezan sa ženkim polom i kojeg se još uvijek nismo potpuno oslobodili.
"Otac nije onaj koji nam daje život, otac je taj koji nas odgaja s ljubavlju."
Figura oca je jednako važna kao i majke. Uprkos tome, očigledno je da se prva bliska veza novorođenčeta tokom prvih mjeseci života fokusira na majčinu figuru. Ipak, danas klasična slika oca u kojoj je sadržan sav gvozdeni autoritet i koji predstavlja ekonomsku podršku kuće više ne odražava stvarnost i mora se eliminisati.
Moramo okončati sada zastarelu patrijarhalnu šemu u kojoj se stvari gledaju u ružičastoj ili plavoj boji, kako bismo podstakli stvarne promjene u našem društvu. Da bismo to uradili, moramo posejati promjene u svojim domovima.
Budući da otac „ne pomaže“, on nije osoba koja svako malo prođe kroz kuću i olakša posao svoje partnerke. Otac je roditelj koji zna kako da bude prisutan, koji voli i brine o svojoj djeci i koji preuzima odgovornost za ono što njegovom životu daje smisao: porodicu.
"Otac nije onaj koji nam daje život, otac je taj koji nas odgaja s ljubavlju."
Figura oca je jednako važna kao i majke. Uprkos tome, očigledno je da se prva bliska veza novorođenčeta tokom prvih mjeseci života fokusira na majčinu figuru. Ipak, danas klasična slika oca u kojoj je sadržan sav gvozdeni autoritet i koji predstavlja ekonomsku podršku kuće više ne odražava stvarnost i mora se eliminisati.
Moramo okončati sada zastarelu patrijarhalnu šemu u kojoj se stvari gledaju u ružičastoj ili plavoj boji, kako bismo podstakli stvarne promjene u našem društvu. Da bismo to uradili, moramo posejati promjene u svojim domovima.
Budući da otac „ne pomaže“, on nije osoba koja svako malo prođe kroz kuću i olakša posao svoje partnerke. Otac je roditelj koji zna kako da bude prisutan, koji voli i brine o svojoj djeci i koji preuzima odgovornost za ono što njegovom životu daje smisao: porodicu.
Mozak muškarca kada odgaja dijete
Ono što svi znamo je da se mozak majki podvrgava neverovatnim promenama dok djeca odrastaju. Sama trudnoća, dojenje i svakodnevna briga o bebi pogoduju restrukturiranju mozga čiji je cilj prilagođavanje ovom trenutku. Ovo je iznenađujuća činjenica. Ne samo da se nivo oksitocina povećava, već se i neuronske sinapse menjaju tako da povećavaju osjetljivost i percepciju koje majci omogućavaju da prepozna duševno stanje svoje bebe.
Šta se umjesto toga dešava sa ocem? Da li je on puki posmatrač biološki imun na ono što se događa? Apsolutno ne, zaista, čak se i mozak muškaraca menja i to na jednostavno spektakularan način. Prema studiji koju je sproveo Centar za istraživanje mozga Gonda Univerziteta Bar-Ilan, ako muškarac igra primarnu ulogu u njezi novorođenčeta, on doživljava iste neuronske promjene kao i žena.
Zahvaljujući različitim CT pretragama mozga, pokazalo se da je aktivnost očevih amigdala pet puta intenzivnija nego u normalnim uslovima. Ova struktura je direktno povezana sa percepcijom opasnosti i sa većom osetljivošću prema emocionalnom svijetu novorođenčadi.
Takođe, možda će i ovo iznenaditi mnoge od vas, nivoi oksitocina koje proizvodi otac koji vrši ulogu primarnog roditelja su visoki kao i žene koje na isti način ostvaruju ulogu majke. Sve ovo čini da shvatimo ono što smo već znali: otac se može odnositi prema svojoj djeci na istom emocionalnom nivou kao i majka.
Ono što svi znamo je da se mozak majki podvrgava neverovatnim promenama dok djeca odrastaju. Sama trudnoća, dojenje i svakodnevna briga o bebi pogoduju restrukturiranju mozga čiji je cilj prilagođavanje ovom trenutku. Ovo je iznenađujuća činjenica. Ne samo da se nivo oksitocina povećava, već se i neuronske sinapse menjaju tako da povećavaju osjetljivost i percepciju koje majci omogućavaju da prepozna duševno stanje svoje bebe.
Šta se umjesto toga dešava sa ocem? Da li je on puki posmatrač biološki imun na ono što se događa? Apsolutno ne, zaista, čak se i mozak muškaraca menja i to na jednostavno spektakularan način. Prema studiji koju je sproveo Centar za istraživanje mozga Gonda Univerziteta Bar-Ilan, ako muškarac igra primarnu ulogu u njezi novorođenčeta, on doživljava iste neuronske promjene kao i žena.
Zahvaljujući različitim CT pretragama mozga, pokazalo se da je aktivnost očevih amigdala pet puta intenzivnija nego u normalnim uslovima. Ova struktura je direktno povezana sa percepcijom opasnosti i sa većom osetljivošću prema emocionalnom svijetu novorođenčadi.
Takođe, možda će i ovo iznenaditi mnoge od vas, nivoi oksitocina koje proizvodi otac koji vrši ulogu primarnog roditelja su visoki kao i žene koje na isti način ostvaruju ulogu majke. Sve ovo čini da shvatimo ono što smo već znali: otac se može odnositi prema svojoj djeci na istom emocionalnom nivou kao i majka.
Odgovorno očinstvo i materinstvo
Ima roditelja koji ne znaju kako da budu prisutni. Postoje toksični roditelji ali i divni očevi koji svoju decu odgajaju sami i izvanredne majke koje ostavljaju neizbrisiv trag u srcima svoje djece. Odgajanje deteta pravi je izazov za neke roditelje koji nisu spremni.
"I muškarci i žene moraju biti slobodni da budu jaki: vrijeme je da o rodu razmišljamo kao o spektru, a ne kao o dva suprotstavljena skupa vrijednosti. Ako prestanemo da se definišemo na osnovu onoga što nismo i počnemo da se definišemo na osnovu toga ko smo, svi možemo biti slobodniji ."
-Ema Vatson govor u Ujedinjenim nacijama-
Rekavši to, želimo da razjasnimo važan aspekt: dobro očinstvo i dobro majčinstvo ne poznaju polove, već ljude. Dalje, svaki par zna svoje potrebe i izvršava zadatak odgajanja svoje djece i brige o njima u skladu sa njihovim karakteristikama. To znači da su članovi samog para ti koji uspostavljaju podelu domaćih i porodičnih obaveza prema mogućnostima svakog od dva roditelja.
Dogovaranje, međusobno saučesništvo i jasan stav da je briga o djeci uzajamna odgovornost i nije isključiva za jedno od njih dvoje, stvoriće onu harmoniju koja favorizuje rast srećne djece koja imaju dobre uzore.
Pored toga, i pored velikih napora koje svaka porodica ulaže u svom domu, društvo mora biti osjetljivo na ovu vrstu jezika koji hrani etikete i stereotipe.
Majke koje se bave profesionalnom karijerom i koje se bore da dobiju određeni položaj u društvu nisu „loše majke“ i sigurno ne ignorišu svoju djecu. Slično tome, očevi koji svoje dijete hrane na flašicu, koji kupuju pelene ili ih kupaju svako veče ne pomažu: oni ostvaruju očinstvo.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/padre-cura-figli-esercita-paternita/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ima roditelja koji ne znaju kako da budu prisutni. Postoje toksični roditelji ali i divni očevi koji svoju decu odgajaju sami i izvanredne majke koje ostavljaju neizbrisiv trag u srcima svoje djece. Odgajanje deteta pravi je izazov za neke roditelje koji nisu spremni.
"I muškarci i žene moraju biti slobodni da budu jaki: vrijeme je da o rodu razmišljamo kao o spektru, a ne kao o dva suprotstavljena skupa vrijednosti. Ako prestanemo da se definišemo na osnovu onoga što nismo i počnemo da se definišemo na osnovu toga ko smo, svi možemo biti slobodniji ."
-Ema Vatson govor u Ujedinjenim nacijama-
Rekavši to, želimo da razjasnimo važan aspekt: dobro očinstvo i dobro majčinstvo ne poznaju polove, već ljude. Dalje, svaki par zna svoje potrebe i izvršava zadatak odgajanja svoje djece i brige o njima u skladu sa njihovim karakteristikama. To znači da su članovi samog para ti koji uspostavljaju podelu domaćih i porodičnih obaveza prema mogućnostima svakog od dva roditelja.
Dogovaranje, međusobno saučesništvo i jasan stav da je briga o djeci uzajamna odgovornost i nije isključiva za jedno od njih dvoje, stvoriće onu harmoniju koja favorizuje rast srećne djece koja imaju dobre uzore.
Pored toga, i pored velikih napora koje svaka porodica ulaže u svom domu, društvo mora biti osjetljivo na ovu vrstu jezika koji hrani etikete i stereotipe.
Majke koje se bave profesionalnom karijerom i koje se bore da dobiju određeni položaj u društvu nisu „loše majke“ i sigurno ne ignorišu svoju djecu. Slično tome, očevi koji svoje dijete hrane na flašicu, koji kupuju pelene ili ih kupaju svako veče ne pomažu: oni ostvaruju očinstvo.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/padre-cura-figli-esercita-paternita/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
